Negativci i čudovišta u hororima pojavljuju se u svim oblicima i veličinama, ali kada se u priči pojavi religija, to je obično katolicizam. U Hollywoodu je to vjera koja se često prikazuje zbog svojih tajanstvenih konklava i gotičkih crkava, prikazujući bijelu svećeničku kragnu usmjerenu protiv samog princa tame.

Prisjetite se nekih od kultnih scena u klasicima horor žanra — svećenika okupljenih oko djeteta koje truhne i pljuje u „Egzorcistu“; svećenika koji upozorava Damienovog oca u „Pretkazanju“ (The Omen). Primjećujete li zajedničku temu?

Negativci i čudovišta u hororima pojavljuju se u svim oblicima i veličinama, ali kada se u priči pojavi religija, to je obično katolicizam. U Hollywoodu je to vjera koja se često prikazuje zbog svojih tajanstvenih konklava i gotičkih crkava, prikazujući bijelu svećeničku kragnu usmjerenu protiv samog princa tame.

„Kada vam je vampir na vratima ili vam je dijete opsjednuto, ne zovete metodistu“, rekao je Matthew J. Cressler, koautor nove knjige „Tijelo i krv: Katolički horor u Americi“, zajedno s Jackom Leejem Downeyjem, Kathleen Holscher i Michaelom Pasquierom. „Neka Bog čuva unitariste, ali ne tražite svog unitarističkog svećenika. Hvatate se za svoju krunicu, medaljon svetog Kristofora, posvećenu vodu, svog svećenika.“

Cressler je rekao da, osim svijeća koje kapaju i zloslutne duhovne muzike, katolicizam sadrži i teološke teme koje se odlično uklapaju u ovaj žanr.

„Katolici već dugo imaju osjećaj da kada čovjek pati, on nosi Kristov križ. I da se kroz patnju čovjek približava Kristu“, rekao je.

Aislinn Clarke je izjavila da je odrastanje u irskoj katoličkoj porodici bilo savršena priprema za karijeru režiserke horor filmova. Ona je napisala scenarij i režirala horor film „Fréwaka“ iz 2024. godine.

„Sjećam se da sam čitala knjigu o životima svetaca, za koju su moji roditelji vjerovatno mislili da je vrlo poučno štivo za dijete“, prisjeća se Clarke. „Ali tamo je bilo mnogo stvari poput one da je sveta Lucija iskopala sebi oči, a druga svetica odsjekla svoje grudi. I svi nose kostrijet, trnje i bičuju se.“

Clarke je rekla da sama misa ima elemente onoga što bismo danas mogli nazvati „tjelesnim hororom“ (body horror).

„Svećenik podiže kalež i govori: ‘Ovo je krv Kristova, ovo je tijelo Kristovo’, a mi smo pozvani da pijemo i jedemo tijelo i krv Kristovu“, rekla je. „Što je meni, kao djetetu koje je zaista zanimalo horor, zvučalo pomalo kanibalski.“

Naravno, horor filmovi uzimaju te ideje i podižu ih na maksimum, rekao je Cressler. Tvrdi da se katoličke teme, poput štovanja ostataka voljenih pokojnika, mogu pojaviti i u filmovima koji nisu otvoreno katolički. Na primjer, čuvanje mumificiranog tijela vlastite majke u podrumu kuće pored motela uz cestu, kao što to čini Norman Bates u „Psihu“.

Osim fikcionaliziranih prikaza, to je vjera koja duhovni rat shvata prilično doslovno. Velečasni Aaron Williams, župnik u Bazilici Svete Marije u Natchezu (Mississippi), bio je savjetnik na horor filmu „Ritual“ iz 2025. godine. Williams je rekao da, iako je mnogo vjerovatnije da će većina ljudi pasti u grijeh kroz iskušenje nego kroz opsjednutost, „mi ipak dolazimo u kontakt s okultnim, s neprijateljem i njegovim podanicima, demonima.“

Iako prosječan katolik možda ne dijeli ta gledišta, Crkva i dalje provodi obred egzorcizma. Katolička crkva postavlja svoje svećenstvo za borbu protiv konačnog zla tako što ih prožima konačnim dobrim.

„Svećenik kroz ređenje sakramentalno prima karakter koji mu omogućava da djeluje s Kristovim autoritetom“, rekao je Williams.

Neki filmovi koriste taj uzvišeni autoritet kako bi spasili likove od demonskog. A neki koriste horor kako bi ukazali na narušene elemente u samoj Crkvi. Clarke je govorila o sceni iz svog filma „Đavolja kapija“ (The Devil’s Doorway) iz 2018. godine, u kojoj časne sestre pjevaju hvalospjeve Kristu i izvode brutalan postupak simfiziotomije, potpuno zanemarujući patnju mlade žene koja se porađa pred njima. To je bila posveta zatvaranju žena u „Magdalenine praonice“, azile koje su vodili protestanti i katolici između 18. i 20. stoljeća.

„Ima tu stvari koje lete okolo, križeva koji se okreću naopako i sličnih elemenata“, rekla je Clarke. „Ali za mene je još od faze scenarija najstrašnija scena u filmu uvijek bila upravo ta sekvenca poroda.“

Katolički simboli i pjesme toliko se često pojavljuju u hororima da Cressler kaže kako to može utjecati i na to kako vidimo samu Crkvu.

„Ako uđete u prostoriju u kojoj ima previše svijeća, previše križeva i previše kipova, znate da ste u nevolji“, rekao je.

Ali Cressler napominje da to važi i za motive katoličke milosti i otkupljenja, jer horor izvodi čudovišta na čistac — bilo da dolaze iznutra ili izvana. Filmovi nam pomažu da ih vidimo i porazimo, barem dok ne uskrsnu u nastavku.

Izvor: RNS