Obilježavanje Dana Bošnjaka u septembru 2024. godine, jednog izuzetno značajnog jubileja, među ostalim, obogatili smo i predstavljanjem drugog broja časopisa “Bosna”, posvećenom kulturno-historijskom pregledu bošnjačkog naroda. Ovime smo željeli poručiti da Dan Bošnjaka, koji slavimo 28. septembra i koji nas podsjeća na sudbonosnu 1993. godinu, kada su Bošnjaci na Prvom bošnjačkom saboru u Sarajevu vratili svoje historijsko ime i jasno iskazali svoj politički subjektivitet, mi obilježavamo slaveći prije svega veličajne kulturne dosege našeg naroda.

U najtežim trenucima Agresije na Bosnu i Hercegovinu, kada je opstanak države bio neizvjestan, Bošnjaci su se pod prijetnjom biološkog opstanka vratili sebi, reafirmirajući svoj identitet i svoj bosanski jezik. U vremenima mira, mi ne želimo ovaj datum svoditi na onu prolaznost koju u sebi nosi dnevna politika. Zašto mi je ovo bitno istaknuti, jer previše često čitamo pozive o potrebi da se saziva novi Bošnjački sabor, ili prema nekima Svebosanski sabor.

No, dok se razbacujemo parolama i gluhonijemim pozivima za mobilizaciju gajimo li mi uopće duh jedinstva koji je prožimao Prvi bošnjački sabor 1993. godine? Je li to onaj temelj na kojem gradimo svoj politički i društveno-kulturni kodeks u današnje vrijeme? Ako bi sudili prema onoj vrsti međubošnjačke sukobljenosti koju svjedočimo uznevjereno promatrajući bh. političku scenu, složit ćemo se, nismo ni blizu tom idealu. Sagledavajući naše ukupno stanje možda je korisno uzeti upravo primjer uspjeha Bošnjaka u Hrvatskoj, kao i rad Nacionalne koordinacije Bošnjaka u Republici Hrvatskoj, koji svjedoči o snazi zajedništva koje je u potpunosti promijenilo naš status.

Ulazak bošnjačkog predstavnika Armina Hodžića u Hrvatski sabor, i to u trenutku kada je rijetko ko vjerovao da ćemo ikada više moći zauzeti tu poziciju, potvrđuju da smo narod sposoban za velika postignuća kada smo ujedinjeni. Zajedništvo je, kako nas historija uči, ključ naše snage. Ujedinjeni, možemo postići sve, dok razjedinjenost nas uvijek vodi u slabost i propast. U Hrvatskoj smo to iskusili kroz teške sukobe u koje su upadali pojedinici iz naših udruga, što se protezalo na čitavu zajednicu. Na koncu, izgubili smo svi. Dan Bošnjaka, baš kao i ovaj naš časopisni doprinos koji se ostvaruje pod pokroviteljstvom i u partnerstvu s Nacionalnom koordinacijom Bošnjaka u Republici Hrvatskoj – „Bošnjaci zajedno“, teži očuvanju našeg kulturno-historijskog sjećanja. Svjesni našeg naslijeđa, utvrđeni u vlastitom identitetu, nećemo imati dvojbe o našem mjestu koje zauzimamo u evropskom i svjetskom kontekstu.

Bošnjaci su autentičan evropski narod. Ta se činjenica ničime ne može izbrisati. I to nismo postali 28. septembra 1993. Ovaj datum označava potvrdu historijskog imena, i, kako već rekosmo, povratak sebi. Historija nas nije štedjela. Preživljavali smo teške trenutke, često priklješteni između Istoka i Zapada, u neizvjesnosti koji donosi međuprostor ili Razmirje (M. Dizdar). Međutim, umjesto da nas to unizi kao narod zarobljen u jednoj stještenosti i nepomičnosti, učimo da iz tog iskustva gradimo mostove koji spajaju različitosti. I to je naša težnja, postati vezivno tkivo, narod koji spaja kulture, civilizacije i religije, gradeći jedinstvo iz različitosti, ne zazivajući ono što su neki nazivali „sukobom civilizacija“. Naša uloga mosta između Istoka i Zapada oduvijek je bila naša neminovnost i zadatost, pitanje je do koje smo je mjere osvjestili i kada ćemo tu vrstu misije početi u potpunosti ispunjavati. Ono što je sigurno, bez obzira na sva iskušenja, pokazali smo da umijemo čuvati svoju tradiciju i identitet.

Svečanost Dana Bošnjaka, dakle, mi vidimo i ujedno kao program našeg djelovanja jer je upravo izraz našeg nastojanja da se sačuva i uspostavi kontinuitet bošnjačkog bavljenja sobom. Ona je izraz naše vlastite misli o našem jeziku, o našoj književnosti, o našoj kulturi uopće, o našoj prošlosti, o našem društvu i politici, o našim istaknutim vrijednostima i našoj snazi, ali i o našim stradanjima i pokušajima da nas se zatre u najdoslovnijem smislu, sve do fizičkog istrebljenja. Uzevši u obzir vrijeme u kojem živimo i stanje u kojem se nalazimo mi kao Bošnjaci želimo dati svoj autentični generacijski odgovor na naše vrijeme, a ranije generacije uradile su svoje, koliko su mogli i umjeli s obzirom na okolnosti u kojima su živjeli i djelovali.

Pritom, moram naglasiti da mi okupljeni oko Nacionalne koordinacije Bošnjaka u Republici Hrvatskoj – „Bošnjaci zajedno“ duboko smo uvjereni da svi oni koji pretendiraju da predstavljaju Bošnjake na bilo kojem nivou moraju imati ugrađeni prirodni senzibilitet da prepoznaju svoju dužnost prema vlastitom narodu – a ona jeste prije svega kulturna misija očuvanja identiteta.

Kao rezultat našeg povratka u Hrvatski sabor na Vladi Republike Hrvatske usvojen je ambiciozni Operativni plan za bošnjačku nacionalnu manjinu. Plan obuhvaća izgradnju i kupovinu kulturnih centara diljem zemlje. Ovi centri će imati ključnu ulogu u očuvanju bošnjačkog kulturnog identiteta i njegovanju tradicije, te će služiti kao središta okupljanja i aktivnosti bošnjačke zajednice. No, potrebno se vratiti na početak ovoga teksta i našeg zagovora zajedništva. Kulturni centri nam neće vrijediti bez projekata i inicijativa, a njih nose ljudi.

Bermin Meškić, predsjednik Nacionalne koordinacije Bošnjaka u Republici Hrvatskoj – „Bošnjaci zajedno“ i predsjednik Bošnjačkog nacionalnog savjeta (Uvodno obraćanje, časopis “Bosna”, br. 2, septembar 2024.)