Enorman rast vrijednosti zlata na svjetskom tržištu revitalizirao je biznis pljačkanja muzeja, primoravajući ustanove na hitno podizanje sigurnosnih mjera. Dok organizirane bande bez oklijevanja koriste eksploziv i brutalne metode, muzeji su u samo četiri mjeseca ostali su bez neprocjenjivih zbirki antičkog zlata, čija se vrijednost nakon pretapanja mjeri milionima eura, ali čiji je gubitak za svjetsku kulturna baštinu nenadoknadiv

Pljačkanje muzeja star je posao, ali je enorman rast cijene zlata, čija se vrijednost unce od 2017. godine višestruko uvećala, od 2023. ponovo u potpunosti revitalizirao ovaj kriminalni sektor. Zbog toga evropski muzeji koji čuvaju eksponate od plemenitih metala drhte i hitno pojačavaju mjere sigurnosti. Europol je izdao zvanično upozorenje o sve većoj brutalnosti organizovanih bandi koje u napadima bez oklijevanja koriste i eksploziv. U posljednja četiri mjeseca španski muzeji u Villeni, Badajozu i Albaceteu postali su direktne žrtve ovog vala, ostavši bez neprocjenjivih i nenadoknadivih zbirki antičkog zlata.

Priča ima duboke korijene. Kada je 4. aprila 1921. godine zavjetna kruna vizigotskog kralja Suintile ukradena iz Kraljevske palate u Madridu, policija nikada nije ušla u trag počiniocima. Kruna je bila dio takozvanog Blaga iz Guarrazara, kompleta zlatnih kruna i krstova optočenih dragim kamenjem koji su pripadali gotskim vladarima. Mnogi od tih predmeta prodati su toledskim zlatarima i pretopljeni u poluge. Predmeti koji su uspjeli biti spašeni danas se čuvaju u Nacionalnom arheološkom muzeju u Madridu i muzeju Cluny u Parizu.

Čitavo stoljeće kasnije, historija se preslikava do u detalj, samo na drugim lokacijama. Iz muzeja u Badajozu, Villeni i Albaceteu kradljivci su izvukli jedinstvene predmete ogromne kulturne vrijednosti, koje je na crnom tržištu u izvornom obliku gotovo nemoguće prodati. Motiv je isključivo visoka cijena unce zlata, saglasni su policijski izvori, arheolozi i kustoši. Samo je Blago iz Villene težilo deset kilograma, što nakon pretapanja donosi približno 1,2 miliona eura.

Pljačka u Villeni dogodila se u istoj sedmici kada je Europol izdao upozorenje o novim, znatno nasilnijim taktikama i novim primarnim metama, zlatnim eksponatima. Evropska agencija za policijsku saradnju bilježi „jasan i nagao porast broja muzejskih krađa koje nacionalne vlasti prijavljuju Europolu“, potvrdio je Jean-Yves Goriou, šef Jedinice EU za organizovani kriminal pri Evropskom centru za teški i organizovani kriminal (ESOCC).

Serija je započela 25. aprila u Arheološkom muzeju u Badajozu, gdje je banda u ranim jutarnjim satima provalila kroz zadnja vrata, presjekla rešetke, razbila vitrinu i ukrala 149 zlatnih novčića iz takozvanog Blaga iz Villanueve. Iako je alarm odmah aktiviran, policija je po dolasku zatekla samo prazne police.

Tri mjeseca kasnije, 27. jula, na meti se našao Pokrajinski muzej u Albaceteu. Četiri maskirana napadača su oko ponoći ušla kroz prozor u arheološku salu i ukrala 220 zlatnih novčića iz 19. vijeka, uključujući 42 izuzetno rijetka komada iz vremena vladavine Karla III, Karla IV i Izabele II. Vozilo koje su koristili pronađeno je zapaljeno nekoliko sati kasnije.

Slučaj u Villeni samo je dodatno potvrdio ovaj opasni trend. Goriou ipak ističe da razumije nezavidnu poziciju u kojoj se nalaze izložbeni centri:

„Muzeji vjerovatno čine sve što je u njihovoj moći, uzimajući u obzir budžetska ograničenja i činjenicu da su po definiciji otvoreni za javnost. Za pojedine ustanove sam opstanak predstavlja pobjedu, a pronalazak prave ravnoteže između zaštite kulturne baštine i omogućavanja pristupa javnosti nosi ogroman izazov.“

Kako je uopšte bilo moguće opljačkati Muzej u Villeni, koji čuva jedno od najvećih blaga evropske arheologije? Komplet od 59 zlatnih predmeta iz bronzanog doba (nastao između 2200. i 750. godine p.n.e.), uključujući 27 narukvica i 11 posuda, nalazio se iza vitrine visoke tri metra. Prednji i bočni zidovi bili su izrađeni od dvostrukog kaljenog laminiranog stakla debljine od po 10 milimetara, spojenih slojem polivinil-butirala (PVB), certificiranog za otpor na ručne napade.

Zadnji zid vitrine bio je obložen oklopnim limom s sigurnosnim vratima, dok je strop imao dvostruku metalnu oblogu debljine dva centimetra. Ulaz u samu salu vodio je kroz protivprovalna vrata sa pet tačaka zaključavanja. Čitav kompleks štitio je petostruki prsten alarma i kamere za noćno osmatranje. Uoči otvaranja novog muzeja 2024. godine, Gradsko vijeće je provelo dvije nezavisne sigurnosne revizije i implementiralo sve preporučene mjere, a rad sistema ponovo je testiran 3. augusta ove godine.

Svega dvadeset i četiri dana nakon te provjere, u 5.20 ujutro, kradljivci su provalili kroz bočni prozor. Policijske patrole stigle su na lice mjesta u 5.24. Za samo četiri minute sve je bilo završeno. Na podu je ostalo tek pet ili šest odbačenih predmeta od srebra i željeza koje su provalnici procijenili kao bezvrijedne. Ironično, među odbačenim eksponatima našla se i skromna željezna narukvica – naučno najvredniji predmet u čitavoj zbirci, jer je iskovana od meteorskog željeza u vrijeme kada stanovnici Pirinejskog poluostrva još nisu poznavali tehnologiju obrade tog metala.

Stručnjaci Europola objašnjavaju da je kriminalnim grupama izuzetno lako izvršiti izviđanje lokacije: kupovinom ulaznice za nekoliko eura ulaze kao obični posjetioci i detaljno snimaju pozicije kamera, prozora, izlaza i tipove vitrina. Pukovnik Francisco Poyato, komandant Civilne garde u Alicanteu, potvrdio je da istraga ide u pravcu specijalizovanih međunarodnih bandi. Sistem u Villeni imao je nivo sigurnosti 3 (od mogućih 4 prema standardima EU), pri čemu je najviši nivo 4 rezervisan isključivo za vojne, nuklearne i kritične infrastrukture.

Zbog učestalih napada, Ministarstvo kulture Španije zatražilo je hitnu reakciju Policijske brigade za historijsku baštinu. Od svih nacionalnih, regionalnih i lokalnih muzeja zatražen je i dostavljen precizan popis svih izloženih predmeta od zlata, srebra i dragog kamenja. Na nivou čitave države pokrenuto je podizanje nivoa sigurnosti i stalna koordinacija s autonomnim pokrajinama.

Na sastanku Direkcije za kulturnu baštinu i regionalnih ureda za muzeje analiziran je i najnoviji dokument Europola pod naslovom Promjena taktika i meta: Evolucija prirode velikih muzejskih krađa. U izvještaju se otvoreno upozorava da se ukradeni zlatni predmeti izuzetno lako pretapaju bez ostavljanja ikakvih tragova, što kriminalcima omogućava brzu i neprimjetnu distribuciju na ilicitnom tržištu.

Novi val muzejskog kriminala u Evropi obilježili su i spektakularna krađa dragulja iz pariskog Louvrea u oktobru 2025. godine, kao i brutalan napad u januaru 2025. na Muzej Drents u Assenu u Holandiji. Tada su napadači eksplozivom raznijeli glavna ulazna vrata kako bi ukrali zlatni šljem iz Cotofenestija i tri narukvice posuđene iz Rumunije.

Dodatni problem predstavlja činjenica da većina ovih antičkih predmeta nije široko prepoznatljiva u javnosti, a zbog malih dimenzija lako se transportuju. Šef jedinice ESOCC Jean-Yves Goriou upozorava i na slabosti samog tržišta umjetnina:

„Trgovci, aukcijske kuće i drugi posrednici nemaju opću zakonsku obavezu provjere porijekla djela niti obavezu konsultiranja baza podataka ukradenih umjetnina prije kupovine. Rad na ovom izuzetno širokom međunarodnom tržištu sve se češće odvija online, što dodatno olakšava prodaju predmeta sumnjivog porijekla.“

Blago iz Villene bilo je osigurano, mada iznos polise nije objavljen. Ipak, nikakav novčani iznos ne može nadoknaditi gubitak jedne od najvažnijih arheoloških zbirki u Evropi.

IZVOR: El Pais