Novi roman kanadsko-britanske autorke Rachel Cusk podigao je ogromnu prašinu u svjetskim književnim krugovima zbog prozirno zamaskiranog, izuzetno hladnog i okrutnog portreta slavne glumice Natalie Portman. Iako se ime holivudske oskarovke nigdje direktno ne pominje, brojne paralele iz njenog privatnog života i karijere pretvorile su knjigu u jedan od najvećih književnih skandala godine

Fikcija se u književnosti odvajkada slagala od komadića stvarnosti. Psihološka konstrukcija likova gotovo uvijek pozajmljuje mnogo toga od ljudi od krvi i mesa. Skandal, međutim, nastaje kada preslikavanje postane previše očigledno, a motivi autorke poprime oblik javne egzogena i poniženja.

Kada je Evelyn Waugh u „Povratku u Brideshead“ osmislio Rexa Mottrama na temelju Churchillovog ministra Brendana Brackena, čiju je pompoznost detestirao, ili kada je Truman Capote u „Uslišenim molitvama“ razotkrio najintimnije tajne njujorških visokoškolskih „labudica“ te zbog toga bio osuđen na društveni ostracizam, književnost je već svjedočila opasnim granicama između umjetnosti i izdaje. Proslavljena autorka Rachel Cusk upravo je izvela vlastitu verziju tog književnog zločina u novom romanu „Life of M“.

Roman donosi prozirno zamaskiranu priču o filmskoj glumici u kojoj su kritičari i čitatelji širom Velike Britanije i Amerike u sekundi prepoznali slavnu oskarovku Natalie Portman. Lik M u knjizi započinje filmsku karijeru ulogom izuzetno nalik „Loliti“, iz čijeg je scenarija njena majka striktno zahtijevala uklanjanje seksualnih scena. Portman je godinama u javnosti govorila o vlastitoj nelagodi zbog uloge Mathilde i seksualiziranog odnosa s plaćenim ubicom u filmu „Léon“ Luca Bessona, koji je snimila sa samo jedanaest godina.

Paralele se tu ne zaustavljaju. M ostvaruje svoj najveći glumački i komercijalni trijumf igrajući balerinu, što je basnoslovno preslikavanje uloge Portmanove u filmu „Crni labud“, koja joj je donijela Oscara. M živi u evropskoj prijestolnici i zaštitno je lice globalnog kozmetičkog brenda, baš kao što Portman živi u Parizu i predstavlja dugogodišnju ambasadoricu modne kuće Dior.

Čak i unutarnji odbrambeni mehanizmi lika odgovaraju stvarnosti. M otvoreno govori o tome kako je nakon rane seksualizacije odlučila izgraditi javni profil ozbiljne i pametne djevojke kako bi se zaštitila od okoline. U stvarnom životu, Portman je u velikom intervjuu za Interview Magazine opisala identičan mehanizam preživljavanja, navodeći da je izabrala biti ozbiljna i studiozna jer takvu djevojku niko ne napada.

Roman je koncipiran kao metafikcija u kojoj anonimna naratorka na samom početku predlaže poznatoj glumici da napiše njenu biografiju. Na pitanje glumice hoće li priču jednostavno izmisliti, autorka ne daje direktan odgovor. Na kraju knjige, M se žali da je autorka napravila njen bolan portret u kojem je prikazana kao hladna osoba, nesposobna za građenje stvarne ljudske emocije, otuđena, robotska figura prestravljena ružnoćom u svijetu slave i vanjštine. U recenzijama britanskog lista The Telegraph roman je opisan kao čisto književno ubistvo i okrutna demontaža karaktera, dok ga je The Times nazvao proračunatom formom poniženja.

Ono što ovom književnom skandalu daje dodatnu dramatičnost jeste činjenica da su Cusk i Portman imale vrlo javnu i dokumentovanu relaciju. Glumica, poznata kao strastvena čitateljica koja vodi uticajni književni klub na Instagramu, godinama je javno hvalila rad Rachel Cusk. Priznala je da joj je Cusk jedna od omiljenih spisateljica, uključivala je njene romane u svoj klub te je održala javni panel s njom povodom promocije prethodnih radova.

Izvori bliski holivudskoj glumici prenose da je u njenom okruženju zavladala ogromna iritacija i nevjerica. Zvanične reakcije iz tabora Natalie Portman za sada nema, jer glumica očigledno pokušava ignorirati situaciju kako knjizi ne bi davala dodatni medijski zamah. Anonimni izvori ističu da je odnos između njih dvije bio površan i striktno profesionalan, te tvrde da je lik M zapravo mračni alter ego same autorke Rachel Cusk, a da njen izdavački tim namjerno raspiruje glasine o Portman kako bi podigao prodaju. S druge strane, ni izdavač ni književna agencija autorke nisu izdali demanti.

Za one koji prate karijeru Rachel Cusk, ovaj skandal nije nikakvo iznenađenje. Kanadsko-britanska autorica, koja se preselila u Pariz, izgradila je reputaciju bezobzirne dekonstruktorice klasične književnosti i vlastitog života. Cusk je još u ranijim radovima pokazala da ne preza od žrtvovanja ljudi iz svog najbližeg okruženja radi literature. Njen brutalni i hladni prikaz majčinstva u ranijim knjigama izazvao je zgražavanje u književnim krugovima, gdje su je pojedini kritičari gotovo optužili za infanticid.

Kasnije je, opisujući vlastiti razvod od fotografa Adriana Clarka, ponudila bezobzirnu disekciju moralnog brodoloma koju su jedni hvalili kao remek-djelo, a drugi otpisali kao neopisiv čin narcizma. Pored toga, prvo izdanje njenog italijanskog putopisa izdavač je morao povući i fizički uništiti jer su opisi prijatelja s kojima je putovala po Italiji bili toliko prepoznatljivi da je prijetila masovna tužba za klevetu.

Cusk je još ranije izjavila kako smatra da klasični lik u književnosti više ne postoji. Umjesto toga, ona koristi stvarni ljudski materijal oko sebe, provlačeći ga kroz anonimnog pripovjedača kako bi secirala čistu ljudsku egzistenciju, ili kako kritičari često ističu, kako bi iznova pisala samo o sebi.

Za Natalie Portman ovo nije prvi put da se našla u centru književno-medijske kontroverze. Njena čuvena prepiska elektronskom poštom s američkim piscem Jonathanom Safran-Foerom, koju je objavio New York Times, postala je predmet masovnog podsmijeha na društvenim mrežama. Pretenziozni ton u kojem su raspravljali o veganstvu, judaizmu i književnosti pretvorio se u seriju memova koji su na kraju poprilično zasjenili promociju Safran-Foerovog tadašnjeg romana.

U slučaju s Rachel Cusk, ulog je znatno veći. Dok roman osvaja vrhove top-lista u Americi i Velikoj Britaniji, javnost fascinirano posmatra sudar dva svijeta, visoke beskompromisne literature i pažljivo izgrađene holivudske reputacije. Lice Natalie Portman i dalje posmatra prolaznike s reklamnih plakata za prestižne parfeme na autobusnim stajalištima svjetskih metropola. No, nakon romana Rachel Cusk, publika koja prolazi pored tih plakata više ne posmatra samo besprijekornu holivudsku zvijezdu, nego u njoj sada traži hladnu i robotsku M, pitajući se gdje prestaje stvarna žena, a gdje počinje književna okrutnost.