Ines Sabalić u svojoj analizi upozorava da bi Muskovi mladići mogli destabilizirati američke institucije, ali i stvoriti presedan s globalnim posljedicama. Njihova kombinacija neiskustva, radikalnih ideja i potpune odsutnosti demokratske kontrole predstavlja ozbiljan rizik, osobito ako uspiju narušiti postojeći politički sustav. Njihova vizija “države kao korporacije”, gdje moć pripada tehnološkim milijarderima, upozorava Sabalić, mogla bi se proširiti izvan SAD-a. Ako se dokaže da je demokracija “zastarjela”, druge zemlje mogle bi prihvatiti model tehnokratskog autoritarizma, u kojem algoritmi, umjetna inteligencija i tehnološke kompanije preuzimaju ključne političke odluke. Amerika je epicentar ovog eksperimenta, ali uspjeh ili neuspjeh Muskove vizije mogao bi imati globalne implikacije. Ako se institucije SAD-a uruše pod pritiskom tehnokratske revolucije, druge sile – od Kine do Europe – mogle bi krenuti sličnim putem. Sabalić sugerira da je ovo ključni trenutak: hoće li svijet ostati vjeran demokratskim idealima ili će moć preuzeti digitalna oligarhija?

Ines Sabalić u svojoj esejističkoj analizi za Poslovni dnevnik razmatra jedan od najozbiljnijih fenomena u suvremenoj američkoj politici – angažman mladih, neiskusnih, ali tehnološki nadarenih pojedinaca u restrukturiranju ključnih federalnih institucija. Sabalić dubinski secira ovaj fenomen, naglašavajući kako Elon Musk, kontroverzni milijarder i vlasnik Twittera (sada X), koristi svoj utjecaj kako bi u srce američkih institucija uveo timove „golobradih mladića“ koji su, prema dostupnim informacijama, fascinirani radikalnim idejama i kibernetičkom moći.

Najviše pažnje privukao je 19-godišnji Edward Coristine, poznat u internetskim krugovima pod nadimkom Big Balls. Njegova priča je tipična za Muskovu viziju “genijalaca iz garaže” – tinejdžer koji je bio uključen u aktivnosti na platformama poput Discorda i Telegrama, poznatim po slobodi govora, ali i povezanosti s desničarskim ekstremizmom i hakerskim grupama. Sabalić ističe da je Coristine bio osnivač Tesla.Sexy LLC, kompanije koja je upravljala s 16 internetskih domena, uključujući i dvije registrirane u Rusiji. Taj detalj samo pojačava kontroverze, budući da je veza s ruskim domenama posebno osjetljivo pitanje u američkom političkom prostoru.

Iako je njegov angažman u Neuralinku trajao samo tri mjeseca, Coristine je sada dio šireg tima koji ima zadatak analizirati i potencijalno mijenjati način na koji funkcioniraju američke savezne institucije. Sabalić naglašava kako bi, da je stariji, Coristine sigurno bio podvrgnut sigurnosnim provjerama, no čini se da su za Muskov kadar takve provjere izostavljene.

Radikalne ideje i rasističke tendencije

Još jedan istaknuti član tima je Hrvat Marko Elez, koji je ranije skrenuo pažnju kontroverznom izjavom da je bio “rasist prije nego što je to postalo cool”. Iako je nakon tog incidenta na kratko bio otpušten, Musk ga je ubrzo vratio u tim, čime je poslao poruku da mu takve izjave nisu prepreka u suradnji.

Sabalić u svom eseju izdvaja ključnu dilemu: „Tko su ti mladići? Što znaju o financijama, zakonima, institucionalnim procesima i političkim posljedicama? Kada su stigli živjeti i učiti dovoljno da bi mogli donositi odluke koje mogu promijeniti sudbinu države?“ Ova pitanja postavljaju se u kontekstu njihovog iznenadnog uspona i činjenice da su im povjerene iznimno osjetljive informacije i ovlasti.

Američki mediji sada sve češće intervjuiraju iskusne stručnjake iz područja financija i IT sektora, a reakcije su, prema Sabalić, jednoglasne – strah i zgražanje. Oni koji godinama rade na održavanju sigurnosti i stabilnosti institucija izražavaju zabrinutost zbog toga što je Muskov tim inicijalno imao ne samo pristup osjetljivim podacima, već i ovlasti za njihovu izmjenu. Nakon sudske zabrane, pristup je ograničen na “read only” (samo čitanje), ali postoji ozbiljna bojazan hoće li se mladići toga pridržavati. Musk je već podnio žalbu kako bi im omogućio punu kontrolu nad podacima, što bi moglo imati dalekosežne posljedice. Sabalić upozorava kako nad ovim mladim ljudima ne postoji nikakva institucionalna kontrola, osim Muskovog osobnog autoriteta. Dakle,  mogu li tehnološki magnati poput Muska s lakoćom preuzeti institucije i prepustiti ih u ruke neiskusnih, ali ambicioznih pojedinaca, bez ikakvog nadzora ili demokratske kontrole?

Korijeni ideje i Muskova porodična vizija tehnokracije

Sabalić ističe da Elon Musk nije prvi u svojoj obitelji koji je sanjao o preoblikovanju društva u tehnokratsku utopiju. Njegov djed po majci, Joshua Haldeman, bio je vatreni zagovornik ideje Technate of America – državnog entiteta koji bi obuhvatio Kanadu, SAD, Meksiko i Kolumbiju, pa čak i Grenland. Njegova vizija predviđala je zamjenu demokratskih institucija sustavom u kojem bi znanstvenici, inženjeri i tehnološki stručnjaci imali potpunu kontrolu nad društvom.

Iako se ova ideja činila utopističkom u prvoj polovici 20. stoljeća, u današnje vrijeme dobiva neočekivane poklonike među tehnološkim elitama. Muskov interes za smanjivanje moći državnih institucija, što se najbolje vidi u njegovom angažmanu u federalnim službama, može se promatrati kao suvremena verzija ovog ideala.

Ines Sabalić u nastavku svoje analize za Poslovni dnevnik istražuje kako elitni krugovi Silicijske doline zamišljaju budućnost država – ne kao demokratske zajednice građana, već kao korporativne sustave kojima upravljaju tehnološki vizionari i monarhistički vođe. Ovaj fenomen, koji seže do korijena obitelji Elona Muska i političkih teorija Curtisa Yarvina, posljednjih godina sve više uzima maha među digitalnim magnatima. No, što to znači za budućnost demokracije i je li ovaj model uopće održiv?

U središtu modernog pokreta za tehnokratsko-monarhistički sustav nalazi se Curtis Yarvin, bloger i IT inženjer koji od 2007. godine putem svog bloga Unqualified Reservations promovira ideju da je demokracija zastarjela i neefikasna. Njegova zamisao podrazumijeva uspostavu korporativne države u kojoj bi jedan CEO-monarh imao apsolutnu vlast, uz minimalne birokratske prepreke.

Yarvinove ideje su s vremenom stekle popularnost među bogatim libertarijancima u Silicijskoj dolini, a posebno ih je podržao Peter Thiel, jedan od osnivača PayPala i rani investitor u Facebook. Thiel, koji je poznat po izjavama da “sloboda i demokracija nisu kompatibilne”, smatra da bi se države trebale voditi kao startup kompanije, gdje bi odluke donosili oni s vizijom i kapitalom, umjesto političara izabranih na temelju populističkih obećanja.

Musk protiv Trumpa ili sudar dviju vizija autoritarnog kapitalizma

Sabalić primjećuje da, iako se Elon Musk i Donald Trump naizgled nalaze na istoj strani političkog spektra, njihovi ciljevi se znatno razlikuju. Trumpov model autoritarizma oslanja se na tradicionalne metode nacionalizma, militarizma i mobilizacije mase, dok je Muskov pristup više tehnokratski, s naglaskom na digitalnu kontrolu i privatizaciju državnih funkcija.

Muskovi saveznici iz Silicijske doline vide budućnost u kojoj algoritmi, umjetna inteligencija i tehnološka rješenja zamjenjuju političke odluke, dok Trumpov pokret ovisi o podršci institucija poput vojske, policije i sudstva. U potencijalnom sukobu ova dva pravca, Trump bi mogao mobilizirati tradicionalne mehanizme moći, dok bi Musk imao podršku najbogatijih ljudi na svijetu koji sanjaju o potpunoj kontroli nad podacima, medijima i infrastrukturi.

Jedan od najzanimljivijih aspekata ovog fenomena je monarhizam kao ideal koji sve više uzima maha među mladim tehnološkim vizionarima. Sabalić primjećuje da mnogi od njih otvoreno izražavaju divljenje monarhijskim sustavima prošlosti, vjerujući da bi svijet bio učinkovitiji kada bi umjesto demokratskog odlučivanja postojala centralizirana vlast u rukama jednog moćnog pojedinca.

Taj način razmišljanja nije potpuno nov – u povijesti su mnoge tehnokratske ideologije (od Platonove “države filozofa” do suvremenih transhumanističkih pokreta) zagovarale eliminaciju demokratskih mehanizama u korist racionalnog, efikasnog vladanja. No, pitanje ostaje: tko bi bio taj monarhistički CEO i kakve bi bile posljedice njegovog upravljanja?

Sabalić zaključuje da se ideje koje su nekoć bile marginalne sada sve više probijaju u mainstream diskurs, osobito među bogatim tehnološkim elitama. Dok su prije deset godina rasprave o monarhiji, tehnokraciji i potpunoj privatizaciji državnih funkcija bile rezervirane za internetske blogove i akademske eksperimente, danas ih zagovaraju neki od najutjecajnijih ljudi na planeti.

Pitanje koje ostaje otvoreno jest hoće li ovakve vizije uistinu zaživjeti ili će ostati samo dio fantazije bogatih milijardera koji vjeruju da bi svijet bolje funkcionirao kada bi oni bili njegovi vladari. U svakom slučaju, njihovi pokušaji da preuzmu kontrolu nad institucijama već sada izazivaju ozbiljne potrese u političkom i društvenom sustavu, a borba između demokratskih struktura i digitalne oligarhije tek ulazi u svoju ključnu fazu.