Foto: El Pais

Isusovo kršćanstvo egalitaristički je pokret muškaraca i žena, učeništvo u kojem su žene igrale ključnu ulogu. Etika Isusa iz Nazareta je radikalna. On je ranjiva, krhka osoba, nimalo heroj; on je prije neuspjeh. I taj neuspjeh je očit na kraju njegova života. Bio je suđen, osuđen i pogubljen kao subverzivan. Ova slika Isusa iz Nazareta, koja je početna tačka ili porijeklo kršćanstva, ima vrlo malo veze s kasnijim kršćanstvom. Jedan od temeljnih ključeva Isusove etike je njegov preferencijalni izbor za najranjivije, za potlačene skupine.

Januar 2006. Dobitnik Nobelove nagrade José Saramago i teolog Juan José Tamayo zajedno napuštaju hotel Los Seises u Sevilli. Točno u devet sati prolaze ispred Giralde i zvona počinju zvoniti.

– Zvone zvone jer prolazi teolog – promrmlja Saramago.

„Ne“, odgovorio je Tamayo, „zvona zvone jer se samoproglašeni i osuđeni ateist sprema preobratiti na kršćanstvo.“

-O, nimalo. Rođen sam kao ateist, živio sam kao ateist i umrijet ću kao ateist, a to možeš potvrditi jer si puno mlađi od mene.

Tamayo je uzvratio definicijom Boga: „Bog je velika tišina svemira, a čovječanstvo je krik koji daje smisao tom svemiru.“ Saramago je skočio: „Ta definicija je moja!“

Zato sam je i citirao. A ta je definicija bliža definiciji mistika nego ateista. Ili su možda mistici i ateisti srodniji nego što se čini. Ne zaboravite da veliki mistik Meister Eckhart definira Boga kao “Ništavilo”, a Ivan od Križa kaže da se Bog nalazi u praznini i golotinji.

Teolog mora biti heterodoksan

„Razgovor je trajao jedva dvije minute. Pilar del Río i slikarica Sofía Gandarías su svjedoci“, zaključuje Juan José Tamayo, jedna od najvažnijih figura savremene teologije na španjolskom jeziku, autor više od 50 knjiga – također kolumnist za publikacije poput EL PAÍS – i s ogromnim akademskim dosjeom, jednako ogromnim kao i njegovi sporovi s Vatikanom i Španjolskom crkvom. „Nije moguće biti teolog, a ne biti heterodoksan kaže on. „Njemački filozof nade, Ernst Bloch, rekao je: ‘Najbolja stvar kod religija je to što stvaraju heretike’, a prije njega, Pavao iz Tarsa je rekao: ‘Dobro je da nastanu podjele kako bi istina mogla zasjati.'“

Tamayo je teolog na vatikanskoj “crnoj listi”, ali kako kaže, bilo bi mu gore u 16. stoljeću. “Kao heterodoksnom misliocu, moj bi život bio u opasnosti, a tijelo bi mi moglo biti spaljeno”.

Ipak, bačen je u metaforički plamen 2003. godine.

“Oduvijek sam se suočavao s cenzurom: 1976. godine Sud za javni red osudio je i zaplijenio moju knjigu ‘Za narodnu crkvu’. A 2003. godine Kongregacija za nauk vjere, kojoj je Ratzinger bio na čelu prije nego što je postao papa, okomila se na moju knjigu ‘Bog i Isus’. To je jedna od najduhovnijih i najreligioznijih knjiga koje sam napisao, ali presuda je već bila donesena zbog nekih članaka koje sam objavio u ‘El Paísu’ povodom kanonizacije Escrivá de Balaguera. Odmah su moju najnoviju knjigu odnijeli u Rim, gdje je osuđena i strogo cenzurirana. Sliku Isusa iz Nazareta predstavio sam drugačije: kao slobodnog čovjeka koji je provodio oslobađajuće prakse. Zato su ga ubili, a uskrsnuće je trijumf pravde. To je u osnovi sažetak knjige”, govori Tamayo.

Prema njegovim riječima, Isusovo kršćanstvo egalitaristički je pokret muškaraca i žena, učeništvo u kojem su žene igrale ključnu ulogu. Etika Isusa iz Nazareta je radikalna. On je ranjiva, krhka osoba, nimalo heroj; on je prije neuspjeh. I taj neuspjeh je očit na kraju njegova života. Bio je suđen, osuđen i pogubljen kao subverzivan. Ova slika Isusa iz Nazareta, koja je početna tačka ili porijeklo kršćanstva, ima vrlo malo veze s kasnijim kršćanstvom. Jedan od temeljnih ključeva Isusove etike je njegov preferencijalni izbor za najranjivije, za potlačene skupine.

A Vatikan, kao institucija kršćanstva, danas je nešto drugo. “Tokom pontifikata Ivana Pavla II. i Benedikta XVI. bilo je brojnih osuda teologa koji su davali prednost siromašnima, a nisam vidio niti jednu osudu u tih 33 godine teologa koji su se odlučili za bogate. Nadalje, Isusov način života nema nikakve veze sa načinom života naše hijerarhije: putujući život, zajednička strogost, bez imovine, bez sigurnosti, bez doma. Mogli bismo reći da je pripadao skupini koju danas nazivamo beskućništvom. I postoji nešto ključno što katolička hijerarhija trenutno ne prakticira: nekompatibilnost koju Isus uspostavlja između služenja Bogu i novca”, kaže teolog.

U početku kršćanstva, dodaje on, nije bilo dogmi, već poruka Isusa iz Nazareta: oslobođenje siromašnih.

Za ovoga teologa najveća kršćanska izdaja Isusa u povijesti je savez između prijestolja i oltara od 4. stoljeća nadalje: tu se događa identifikacija između političke i vjerske moći.

“Ovaj savez predstavlja iskrivljavanje sukoba koji su Isus iz Nazareta i njegovi prvi sljedbenici imali s vlašću. Oslobođenje ustupa mjesto dogmi; prisutnost i vodeća uloga žena u Isusovom pokretu i u ranim stoljećima Crkve ustupa mjesto diskriminaciji žena i njihovom isključenju s odgovornih položaja; a Crkva kao zajednica jednakih ustupa mjesto klerikalizmu, fenomenu u kojem hijerarhija, svi muškarci, drži svu moć i lišava kršćansku zajednicu svake aktivne uloge i svake odgovornosti u poslovima Crkve”, kaže Tamayo.

On sumnja u Isusovo postojanje, ali određenu rezervu prema zvaničnoj dogmi oko uskrsnuća.

Teolozi neofašizma

“Nema sumnje u njegovo postojanje, s obzirom na doprinose i svjedočanstva rimskih povjesničara i, naravno, Evanđelja, koja svjedoče o našem odnosu s njim. Uskrsnuće, međutim, nije empirijski provjerljiva činjenica. Profesor teologije iz mojih ranih godina u sjemeništu rekao je: ‘Da se 4000 paparazza pojavilo u trenutku uskrsnuća, rezultirajuća fotografija bila bi potpuno mutna.’ Jer to nije oživljavanje leša. To nije povratak u život lika Isusa iz Nazareta kada je postojao u Galileji, već iskustvo koje dijele neke od skupina koje su ga pratile: da je život pobijedio smrt i da krvnici nisu pobijedili svoju žrtvu’”, kaže teolog.

Kazao je također da ga najviše brine pojava nove religije s rastućim brojem sljedbenika: kršćanskog fašizma. To je savez i saučesništvo između ekstremne desnice i dijela političke, društvene i kulturne desnice te fundamentalističkih kršćanskih pokreta unutar Protestantske evangeličke crkve i integralističkih pokreta unutar Katoličke crkve.

Na kraju, zamoljen da kaže nešto o vragu, Tamayo odgovara: “Njegov fizički oblik ne postoji, ali ima svoje reprezentacije. Danas je predstavljen u oligarsima, plutokratima i novim teolozima neofašizma. U tome leži vrag, predstavljen, na primjer, u Netanyahuu i Trumpu. Netanyahua i Trumpa definiram kao teologe neofašizma, koji nude ratoborno, antiimigrantsko i antisolidarno tumačenje tekstova hebrejske i kršćanske Biblije. Tamo nalazim utjelovljenog vraga”.

Izvor: El Pais