Konklava započinje danas jednim probnim glasanjem, nakon čega će se od četvrtka održavati do četiri glasanja dnevno – dva ujutro i dva poslijepodne. Za izbor novog pape potrebna je dvotrećinska većina, odnosno 89 od 133 glasa. Nakon svaka dva glasanja glasovi se spaljuju u peći, a dim koji izlazi iz dimnjaka Sikstinske kapele – crni za neuspješno glasanje, bijeli za izbor pape – bit će signal svijetu

Konklava za izbor novog pape započinje danas u 16:30 sati u Sikstinskoj kapeli u Rimu. Nakon 12 godina pontifikata pape Franje, Crkva stoji na raskrižju, tražeći nasljednika koji će zadovoljiti dva ključna profila: pastira i upravitelja. Ovaj zadatak, međutim, nije nimalo jednostavan, jer se očekivanja vjernika i kardinala isprepliću s izazovima unutarnjih podjela, globalnih promjena i potrebe za kontinuitetom uz određene korekcije.

Pontifikat pape Franje, koji je započeo 2013. godine, obilježio je Crkvu dubokim promjenama, ali i značajnim unutarnjim napetostima. Rezultirao je liberalnijim pristupom mnogim pitanjima, uključujući veću otvorenost prema marginaliziranim skupinama, naglasak na socijalnu pravdu i ekološku svijest. Međutim, ova progresivna agenda izazvala je otpor konzervativnijih krila Crkve, stvorivši polarizaciju koja se očituje uoči konklave.

Franjo je imenovao većinu od 133 kardinala koji će sudjelovati u konklavi. Ova raznolikost, s kardinalima iz 71 zemlje, najveća je u historiji, ali donosi i izazov – mnogi se kardinali međusobno ne poznaju dobro. Njihova nespoznaja jednih o drugima dodatno komplicira proces donošenja odluka, jer povjerenje i konsenzus moraju biti izgrađeni u kratkom vremenu.

Idealni kandidat za novog papu mora spojiti karizmu i empatiju, kvalitete po kojima je Franjo bio prepoznat, s upravljačkim vještinama i sposobnošću postizanja konsenzusa. Crkva traži nekoga ko će nastaviti u duhu blizine s narodom, ali i donijeti red u upravljanje Vatikanom. Dok se karizma smatra ključnom za povezivanje s vjernicima, upravljačke sposobnosti postaju imperativ kako bi se prevladale unutarnje podjele i osigurala doktrinarna jasnoća.

Prema glasinama i analizama, većina kardinala naginje kontinuitetu Franjuovog pristupa, ali uz prilagodbe. Popularnost i simpatičnost više nisu dovoljni – budući papa mora biti sposoban voditi složenu instituciju u sve globalnijem svijetu. Ipak, postoji oprez prema eksperimentima; kardinali su svjesni rizika odabira nepoznatih kandidata, posebno nakon iskustva s Franjom, koji je iznenađujuće izabran 2013. godine unatoč svojoj relativnoj nepoznatosti na globalnoj sceni.

Iako se imena kandidata drže u tajnosti, mediji i vatikanski izvori izdvajaju nekoliko imena koja su u fokusu. Među najistaknutijim je kardinal Pietro Parolin, trenutni državni sekretar Vatikana, kojeg se smatra favoritom s oko 40 glasova. Njegova diplomatska vještina i široka mreža kontakata čine ga kandidatom s podrškom i progresivaca i konzervativaca. Međutim, postoji sumnja da bi to mogao biti njegov maksimum, jer se suočava s podijeljenom opozicijom.

Među favoritima su kardinali poput Jean-Marca Avelinea, nadbiskupa Marseillea, koji se ističe svojom pastoralnom bliskošću; Maria Grecha, malteškog kardinala i Franjinog bliskog saradnika; te Roberta Francisa Prevosta, Amerikanca koji je proveo desetljeća u Peruu i poznat je po svojoj sposobnosti pomirivanja.

U posljednjih 48 sati pojavio se i Pablo Virgilio David, filipinski kardinal koji je impresionirao svojim govorom na generalnim kongregacijama, ali mu nedostaje iskustvo u rimskoj kuriji. Talijanski kandidati, poput Mattea Zuppija i Pierbattiste Pizzaballe, takođe se spominju kao moguće alternative ako Parolinova kandidatura propadne. S druge strane, šanse Luisa Antonia Taglea, poznatog kao „azijski Franjo“, oslabile su zbog kritika povezanih s njegovim upravljanjem slučajevima zlostavljanja.

Pripreme za konklavu uključivale su 12 generalnih kongregacija, skupova kardinala koji su se održavali svakodnevno do utorka. Ovi sastanci, međutim, nisu uspjeli razjasniti situaciju kako se očekivalo. Umjesto strukturiranog dijaloga, kongregacije su se sastojale od niza govora, s 20 do 30 kardinala koji su govorili o temama po vlastitom izboru. Ova organizacija izazvala je kritike, jer nije omogućila dublje upoznavanje među kardinalima.

Kardinal Tarcisius Isao Kikuchi iz Tokija priznao je da je teško razumjeti stavove drugih u tako kratkom vremenu, dok je kardinal Jean-Paul Vesco iz Alžira izrazio razočaranje zbog nedostatka diskusijskih panela. Neki kardinali sugeriraju da je ovakav format bio namjerno osmišljen kako bi se ograničila mogućnost stvaranja saveza prije konklave, što se pripisuje utjecaju Pietra Parolina.

Posljednji kardinal koji je stigao u Rim, Ignatius Suharyo Hardjoatmodjo iz Jakarte, izrazio je zbunjenost nakon što je prisustvovao samo dvjema kongregacijama. Tema podjela unutar Crkve dominirala je raspravama, ali bez konkretnih zaključaka. Ova nesigurnost dodatno je naglašena iznenadnim skandalom oko kardinala Johna Njuea iz Kenije, koji je izjavio da nije dobio poziv za konklavu, iako je kasnije potvrđeno da je poziv primio, ali da zbog zdravstvenih razloga ne može putovati.

Konklava započinje danas jednom probnom glasanjem, nakon čega će se od četvrtka održavati do četiri glasanja dnevno – dva ujutro i dva poslijepodne. Za izbor novog pape potrebna je dvotrećinska većina, odnosno 89 od 133 glasa. Nakon svaka dva glasanja, glasovi se spaljuju u peći, a dim koji izlazi iz dimnjaka Sikstinske kapele – crni za neuspješno glasanje, bijeli za izbor pape – bit će signal svijetu.

Prosječno trajanje posljednjih konklava bilo je tri dana, ali postoji zabrinutost da bi ovaj proces mogao potrajati duže zbog fragmentiranosti kardinalskog zbora. Ako nakon tri dana (12 glasanja) ne bude dogovora, slijedi dan pauze.

Dinamika konklave često je nepredvidiva. Primjeri iz historije, poput izbora Pija X. 1903. ili Ivana XXIII. 1958., pokazuju da početni favoriti često ne pobjeđuju. Glasovi se mijenjaju dok se ne konvergiraju oko jednog imena, često neočekivanog kandidata. Osim duhovnog vodstva, na izbor utječu i zemaljski faktori, poput političkih saveza i vlastitih uvjerenja kardinala.

Konklava 2025. ne samo da će odrediti 267. papu Katoličke crkve, već će i definirati smjer Crkve u nadolazećim godinama. Svijet se mijenja brže nego ikad, suočen s izazovima poput klimatskih promjena, migracija i političke polarizacije. Crkva, kao globalna institucija, mora pronaći ravnotežu između očuvanja tradicije i prilagodbe novim stvarnostima.

Kardinali su svjesni da budući papa mora biti most između sjevera i juga, sposoban voditi Crkvu u sve globalnijem kontekstu. Iako se većina kandidata nalazi u Evropi i Sjevernoj Americi, rastući utjecaj Afrike i Azije mogao bi rezultirati izborom prvog pape iz tih regija. Bez obzira na ishod, konklava će biti trenutak istine za Crkvu, prilika da se razjasne unutarnje podjele i postavi temelj za budućnost.