Projekt pod nazivom „Petros Ení“ (Grčki: Petar je ovdje) premijerno će biti prikazan ove jeseni, simbolično obilježavajući četiri stoljeća od posvećenja bazilike, 18. novembra 1626. godine. Pored impresivne produkcije, film donosi i nesvakidašnji istorijski trenutak: ulogu u dokumentarcu uzeo je i sam papa Leon XIV

Vatikan je oduvijek znao kako spojiti nespojivo kada je u pitanju očuvanje vlastitog narativa, ali odluka da se režija ključnog dokumentarca o grobu Svetog Petra povjeri Pauli Ortiz iznenađenje je čak i za poznavatelje tamošnjih prilika. Španska rediteljica, poznata po filmovima „Nevjesta“ i „Crvena djevica“, otvoreno se izjašnjava kao ateistkinja, feministkinja i ljevičarka. Upravo je ona dobila zadatak da ekranizuje samu srž katolicizma, mjesto na kojem je, prema biblijskom predanju, izgrađena ne samo najposjećenija bazilika na svijetu, već i čitava Crkva.

Projekt pod nazivom „Petros Ení“ (Grčki: Petar je ovdje) premijerno će biti prikazan ove jeseni, simbolično obilježavajući četiri stoljeća od posvećenja bazilike, 18. novembra 1626. godine. Pored impresivne produkcije, film donosi i nesvakidašnji istorijski trenutak: ulogu u dokumentarcu uzeo je i sam papa Leon XIV.

„Jeste li sigurni da ovo nudite baš meni?“, bilo je pitanje koje je Ortiz ponavljala vatikanskom timu za komunikacije. Odgovor je ležao u njenom prethodnom ostvarenju „Teresa“ iz 2023. godine, u kojem se bavila unutrašnjim sumnjama Svete Tereze Avilske. Sinod je u tom filmu prepoznao dubinu kakvu klasični apologetski autori rijetko dosežu. Vatikan, prema riječima rediteljice, nije tražio slijepe sljedbenike ni vjerski fanatizam, već nekoga ko je sposoban za intelektualnu refleksiju i dijalog.

Snimanje u unutrašnjosti vatikanskih kripti trajalo je dvije sedmice, isključivo noću, nakon zatvaranja bazilike za javnost. Kamere i dronovi kretali su se kroz prostor koji nikada ranije nije bio dostupan filmskim ekipama. Ispod Mikelanđelove kupole i Berninijevog baldahina nalazi se rimska nekropola, antički grad mrtvih, u kojem su integrisani ostaci hrama koji je u četvrtom stoljeću podigao car Konstantin. Rediteljica to opisuje kao vertikalno putovanje kroz slojeve istorije, umjetnosti i ljudske potrebe za transcendencijom.

Jedan od najizazovnijih trenutaka bio je rad s papom Lavom XIV. Za razliku od svog prethodnika Franje, aktuelni papa, inače diplomirani matematičar i stručnjak za kanonsko pravo, ostavlja utisak povučenijeg i formalnijeg čovjeka, ali izuzetno preciznog u saradnji. Protokol je nalagao strogo pravilo: jedno snimanje, jedan pokušaj, bez ponavljanja. S obzirom na to da je papa ranije služio kao misionar u Peruu, čim je saznao da je Ortiz iz Španije, zatražio je da ga vodi na španskom jeziku, iako je tekst sniman i na engleskom i na italijanskom.

Dokumentarac se zatvara papinim autorskim tekstom. Ortiz priznaje da je, ne znajući ko je autor, prvobitno predložila izmjene u scenariju, na šta joj je rečeno da se taj dio ne dira jer ga je potpisao sam pontifex. Tekst je na kraju opisan kao duboka, književna i metaforička refleksija.

Kao narator i domaćin kroz ovo podzemno putovanje pojavljuje se holivudski glumac Chris Pratt, zvijezda „Čuvara galaksije“. Njegov angažman donosi snažan kontrast, s obzirom na to da je Pratt praktični vjernik kojem je ovaj projekt imao i duboku ličnu dimenziju. Ta sinergija između holivudske zvijezde, ateističke rediteljice i poglavara Katoličke crkve stvorila je specifičnu dinamiku unutar vatikanskih zidina.

Za Paulu Ortiz, koja već priprema novi projekt zasnovan na tekstu Artura Péreza-Revertea o Španskom građanskom ratu, boravak u Vatikanu bio je profesionalni i lični izazov. Suočavanje sa slojevima civilizacija i kultova koji su se smjenjivali na tom tlu ostavlja snažan utisak koji nadilazi lična uvjerenja. To je svjedočanstvo o tome kako istorijsko naslijeđe i vrhunska umjetnost zadržavaju moć da potresu posmatrača, bez obzira na to s koje strane oltara on stajao.

IZVOR: El Pais