Koehler u jednom inrevjuu opisuje Meku, u kojoj je Poslanik a.s. rođen, kao mjesto gdje se bogatstvo sticalo zemljoradnjom. Bilo je to mjesto trgovine, gdje se bogatstvo gradilo prijevozom robe velike vrijednosti – poput zlata, začina i svile – na ogromne udaljenosti, često u karavanama s dvije do tri hiljade deva. Velika dobit, ali i veliki rizik. Njegov vlastiti otac preminuo je tokom jednog takvog putovanja.

Dr. Benedikt Koehler autor je knjige o ulozi koju je islam imao u oblikovanju ekonomskih praksi koje su kasnije revolucionirale svijet. Knjiga “Rani islam i rođenje kapitalizma” predlaže zapanjujuće originalnu tezu – da se kapitalizam prvi put pojavio u Arabiji, a ne u kasnosrednjovjekovnim italijanskim gradovima-državama, kako se obično pretpostavlja.

Rani islam je dao značajan, ali uglavnom nepriznat doprinos historiji ekonomske misli; to je jedina religija koju je propagirao poduzetnik. Potječući iz elitne dinastije vjerskih, građanskih i komercijalnih vođa, Muhammed je bio uspješan biznismen prije nego što je postao poslanik. Kao takva, nova religija je imala mnogo toga za reći o trgovini, zaštiti potrošača, poslovnoj etici i vlasništvu. Kako se islam brzo širio regijom, tako su se širila i ekonomska učenja ranog islama, koja su na kraju stigla do Evrope.

Poslanik a.s. poticao je iz ugledne porodice, ali nije posjedovao ništa svoje. Otac mu je preminuo prije njegovog rođenja. Odgajali su ga prvo djed, a zatim amidža Ebu Talib, koji ga je obučio za porodični posao: karavansku trgovinu.

Koehler u video inrevjuu za Financial Times opisuje Meku, u kojoj je Poslanik a.s. rođen, kao mjesto gdje se bogatstvo sticalo zemljoradnjom. Bilo je to mjesto trgovine, gdje se bogatstvo gradilo prijevozom robe velike vrijednosti – poput zlata, začina i svile – na ogromne udaljenosti, često u karavanama s dvije do tri hiljade deva. Velika dobit, ali i veliki rizik. Njegov vlastiti otac preminuo je tokom jednog takvog putovanja.

Mnogo prije rođenja Poslanika a.s., njegov pradjed Hašim došao je na izvanrednu ideju. Umjesto da plaća beduinskim plemenima da štite trgovačke puteve od pljački, pozvao ih je da postanu partneri. „Dodajte svoju robu našoj karavani“, rekao im je, „a račun ćemo poravnati pri povratku.“ Situaciju u kojoj bi obje strane izgubile pretvorio je u situaciju u kojoj obje strane dobijaju. Taj sistem se zvao “elaf2 i zapravo se spominje u Kur'anu.

Muhammed a.s. kao trgovac

Sama Meka nikada nije bila osvojena ni od strane jednog carstva. Funkcionirala je gotovo kao neutralno, samoupravno trgovačko središte povezano s hodočašćem, gdje su različita plemena dolazila da obožavaju svoja božanstva i posluju jedni pored drugih.

Iako je Muhammed a.s. u mladosti “učio” trgovački zanat putujući s karavanama širom Arapskog poluotoka, tek ga je ženidba Hatidžom dovela u poziciju da postane značajan trgovac. Hatidža nije bila pasivna supruga.

Bila je imućna, nezavisna poslovna žena koja je sama finansirala karavane i upravo ona je podržala Poslanika a.s. na početku njegove karijere, godinama prije nego što je uopće postao poslanik. Žene su u tom dobu obično imale pravo na vlasništvo i vodile vlastite trgovačke poslove. To nije bio izuzetak, već uobičajena pojava za to vrijeme. To nas podsjeća na to koliko su neki savremeni narativi o ženama u ranom islamu daleko od stvarne historije.

Kada je počela objava i kada je on počeo propovijedati monoteizam, mekanska poslovna elita se okrenula protiv njega. Ne samo protiv njega, već i protiv svih koji su bili povezani s njim. Hatidža je preminula u tom periodu. Njegov amidža i zaštitnik, Ebu Talib, preminuo je otprilike u isto vrijeme. Izgubio je suprugu, zaštitu i izvor prihoda, a ipak je otišao u Medinu sa jedva ikakvim sljedbenicima i gotovo bez novca.

U Medini on nije izgradio palatu. Izgradio je džamiju, a zatim i pijacu – onu bez poreza, kojom je namjerno nudio povoljnije uslove od postojećih.

Zatim je nastupila glad. Cijene su naglo porasle. Ljudi su željeli da on ograniči cijene. Odbio je to, a prenosi se da je rekao kako su cijene u Božijim rukama. Prema navodima iz ovog intervjua, to je bio prvi dokumentirani slučaj da je neki vođa svjesno odlučio ne kontrolisati cijene tokom krize, stoljećima prije nego što je iko u Evropi pisao o slobodnom tržištu.

Ali to nikada nije značilo opstanak najjačih. Uz tu ekonomsku slobodu, on je učinio zekat obaveznim – fiksnim procentom koji se daje onima u potrebi – i podsticao “muru'u”, velikodušnost koja prevazilazi propisane obaveze. Sloboda i odgovornost, jedno uz drugo. Ni etika nije bila stvar izbora. Postojala su pravila protiv monopola, gomilanja zaliha i trgovine na osnovu povlaštenih informacija, a njihovo provođenje nadzirao je tržišni inspektor. Pošteno trgovanje nije bilo samo preporuka, već dio vjere. Riječi koje i danas koristimo dolaze iz ovog svijeta.

Riječi poput tarifa, promet i rizik potiču iz arapskog jezika, a u Evropu su ih donosili trgovci iz gradova poput Venecije koji su stoljećima poslovali u islamskom svijetu. Čak se i koncept “trusta” u engleskom pravu smatra porijeklom iz vakufa, strukture koju su koristili Poslanik, s.a.v.s., i njegovi ashabi.

Najbogatiji čovjek

Intervju se čak dotiče i toga kako “kirad”, partnerstvo za podjelu profita koje se koristilo za finansiranje karavana, vrlo podsjeća na ono što bismo danas nazvali rizičnim kapitalom i vjerovatno je oblikovao strukture “commenda” koje su se koristile za finansiranje mletačkih trgovačkih brodova.

“Rani islam i rođenje kapitalizma” pokazuje kako su islamske institucije i poslovne prakse usvojene i prilagođene u Veneciji i Genovi. Ove finansijske inovacije uključuju izum korporacije, tehnike poslovnog upravljanja, komercijalnu aritmetiku i monetarnu reformu. Postojale su i druge islamske institucije asimilirane u Evropi: dobrotvorne organizacije, vakuf, inspirisani trustovi i institucije visokog obrazovanja; medrese su bile modeli za najstarije fakultete u Oxfordu i Cambridgeu. Stoga se s pravom može reći da svi ovi bitni aspekti kapitalističke misli imaju islamske korijene.

Do svoje smrti, Poslanik, s.a.v.s., navodno je bio Arapin s najvećom zaradom svog vremena, prema historijskim poreskim zapisima na koje se poziva u intervjuu. Pa ipak, živio je gotovo bez ičega. Bez palate, bez luksuza, bez interesa da se razmeće onim što je imao. Nikada nije sprječavao svoje ashabe da uživaju u bogatstvu. Jednostavno ga nikada nije želio za sebe.

Čovjek koji je mogao imati sve, a izabrao je jednostavnost, jer je njegov pogled bio usmjeren na nešto mnogo veće od ovog svijeta.

Ovaj intervju podsjeća da Muhammed a.s. nije bio samo duhovni vodič, on je bio otac, muž, trgovac, reformator i čovjek od riječi u svakom poslu, velikom ili malom. Čovjek koji nije propovjedao samo vjeru, već način života s integritetom u svakom dijelu života, čak i u dijelovima koje rijetko pomislimo nazvati svetima.