U okviru manifestacije “Žena, porodica i zajednica”, u Islamskom kulturno-edukativnom centru u Jajcu održan je Dan Esme sultanije, posvećen ženi, njenom doprinosu porodici i zajednici, ali i njegovanju sjećanja na Esmu sultaniju i vrijednosti koje njena priča i danas nosi. Prilika je to da se prisjetimo ko je bila Esma sultanija.

Esme Sultanije džamija nalazila se u centru jajačke čaršije, u glavnoj ulici koja povezuje srednjovjekovna gradska vrata, Travničku i Banjalučku kapiju. Prema tarihu koji se nalazio iznad portala, džamija je podignuta 1749./1953. godine. Tarih ukazuje da je na tom mjestu postojala ranije džamija Mir Mustafe Čehaje Vinačkog, koja je najvjerovatnije izgorjela u velikom požaru krajem XVIII vijeka.

Pripadala je centralnom potkupolnom tipu džamije, sa natkrivenim sofama i kamenom munarom visokom 29 metara. Prema M. Mujezinoviću ova džamija je spadala među posljednje izgrađene džamije u Bosni i Hercegovini koje su bile pokrivene kupolom. U sklopu džamijskog kompleksa nalazili su se i prelijepi šadrvan, mekteb i mezarje. Objekat Esme Sultanije džamije u potpunosti je srušen 1993. godine. Obnovljen je konačno 2008. godine. Malo je historijskih podataka o izgradnju džamije Esme Sultanije, a zato legenda o njenoj izgradnji koju je narod ispredao stoljećima spada među najljepše i najpoetičnije legende bosanskohercegovačke tradicije.

Esma Sultanija, kako je narod nazuje, bila je kćerka sultana i žena travničkog vezira. Suočena sa teškom bolešću Esma Sultanija je tražila lijeka na sve strane. I onda kada su svi ljekari odustali od liječenja, Esma Sultanija se obratila imamima.

Mnogi imami su joj nastojali pomoći, ali sve je bilo uzalud. Napokon jedan od imama je posavjetovao Esmu Sultaniju i kazao joj da ako svojim novcem napravi most preko rijeke koja sa velike visine pada u drugu rijeku, a pored te rijeke džamiju, da se može nadati ozdravljenju.

Prodala nakit da izgradi džamiju

Polovinom osamnaestog stoljeća Osmansko carstvo je bilo prostrano. Narodno predanje kazuje da se tako jedinstveno mjesto tražilo širom carstva i da je napokon nađeno nadomak Travnika, u Jajcu. Esma Sultanija je prodala svoj nakit i tim novcem izgradila drveni most na Plivi, a nadomak plivskog vodopada jednu od najljepših džamija u Bosni i Hercegovini.

Ovdje prestaje narodno predanje, ali historijski podaci kazuju da je u narednim stoljećima džamija Esme Sultanije bila jedina džamija u Bosni i Hercegovini koja je ime dobila po ženi, odnosno njenom imenu. Bila je džamija Esme Sultanije u tom periodu centar vjerskog i kulturnog okupljanja Bošnjaka, koji su uz pomoć imama sačuvali stoljetnu tradiciju.”

Legenda o Esmi sultaniji ide ovako.

”Bilo je to u proljeće 1747., kad se Esma Sultanija, mlada hanuma namjesnika Bosne Mehmed- paše, naglo razboli. Iz dana u dan sve je više slabila, a da je ni jedan hećim nije uzmoći mogao izliječiti. No, bila je u donjoj mahali kaurkinja koja je od soja krstijanskoga, pa je ona posavjetovala da ode lijeka tražit od jedne pametne žene tamo, što u zvijezde gledat zna. I uputi se Esma Sultanija u donje kraje i nađe na rečenu ženu, zvjezdaricu imenom Ljubu Vidakovu. Esma Sultanija je uhvati za ruku, i zakle je Bogom istinitim da joj kaže hoće li ozdraviti ili neće.

Ljuba listala po nekim tefterima, pa kad završi, pogleda je tužno:

– Neš ozdravit lipa anumo…

Esma Sultanija obori glavu i briznu u plač.

– …dok ne staviš kamen na kamen tamo di se voli, tamo di se mrzi i tamo di se moli! Evo, tako ti je u ćitabu zapisano! Ali ne htjede joj više ništa reći, niti htjede zlata ni dukata. I povrati se Esma Sultanija svojim dvorima u grad Jajce, dumajući o svemu što je zvjezdarica ispričala. Ni efendija Hadži Lojo nije znao o čemu se tu radi, već samo odmahivao rukom tvrdeći da su to šejtanska posla. A negdi s početkom ljeta dođe nova sluškinja Halima, da hizmet čini u Esme Sultanije i kad ču za tu priču ponudi se da odgonetne. Esma Sultanija je sve ispitivala od kud je, šta je i ispostavilo se da je i Halima iz donjih kraja. To bi čudno Esmi Sultaniji, ali je pusti da odgonetne.

I Halima joj objasni:

– Eto, tribaš sagraditi ćupriju!

– Ćupriju???

– Dvi ćuprije!

– Baš dvi?

– Dvi?

– I to je sve?

– Nije plemenita hanumo! Jedna ćuprija mora biti tamo di se neko voli, ali ne mere jedno drugom prići. Druga mora biti di je neka omraza nastala, pa će je voda ispod ćuprije odnit. A uz to trebaš i džamiju sagradit, kamen na kamen, tamo di se moli.

Esma Sultanija rasproda sav nakit kojeg je imala i dade da se naprave dvije ćuprije i jedna džamija. Nisu dugo tražili i nađoše mjesto na kom su se dvoje mladih voljeli, ali su bili rastavljeni Vrbasom. Tu niče prva ćuprija. Na drugom mjestu nađoše braću u omrazi s dvije strane rijeke i tu podigoše most, i braća se izmiriše i doviijeka se ne posvađaše.

A u mahali, u bostanu Bibe Selimove, gdje se kazuju, uz lipu navijek molio dedo Idriz, dade Esma Sultanija da se sagradi lijepa džamija.

Historijski izvori

Od tad ona posve ozdravi i dočeka duboku starost na svojoj kuli, a narod pripovijeda s koljena na koljeno priču o Esmi Sultaniji.”

Danas je nemoguće utvrditi koliko je od toga istina, no Esma sultanija je svakako bila historijska ličnost. Bila je kćerka sultana Ahmeda III koji je vladao u period od 1703. do 1730. godine, i sestra sultana Mustafe II koji ga je naslijedio. Rođena je 14. marta 1726. i živjela do 1788. godine. Udala se za osmanskog vezira Mehmed-pašu Muhsinovića koji je u dva navrata bio bosanski namjesnik,a u jednom od ta dva perioda Esmi je mogao finansijski pomoći gradnju džamije. Esma sultanija je, inače, uglavnom poznata kao kćerka/sestra/supruga i o njoj samoj  se veoma malo zna.

Otomanska genealoška stable su uglavnom opisivana po muškoj liniji i ako je išta i zapisano o ženskoj još i danas je mali broj tih tekstova preveden na bosanski ili engleski jezik. Istraživanje o Esmi otežala je i činjenica da  su postojale još najmanje dvije Esme sultanije koje su živjele poslije Esme o kojoj je ovdje riječ, i o objema postoji više historijskih zapisa. Prva Esma (1778-1848) je bila kćerka Abdul Hamida I (njen je mauzolej  u Istanbulu), a druga Esma (1873-1899) kćerka Abdulaziza (danas je po njoj nazvan kulturni centar u Istanbulu).

O Esminom mužu također ne postoje značajniji tekstovi, kako u turskim tako ni u domaćim izvorima, što ni ne čudi s obzirom na broj turskih namjesnika u Bosni. Međutim, ono što danas na svoj način priča priču o njoj jeste svakako džamija Esme sultanije, smještena u samom centru grada Jajca. Pretpostavlja se da je izgrađena 1770. godine, iako historijski izvori variraju, ali ako uzmemo tu godinu kao tačnu, gradnja džamije se desila za vrijeme drugog perioda namjesništva Esminog muža.

Ovo isto tako znači da je, ako je legenda tačna, Esma ozdravila jer je nakon izgradnje džamije živjela još punih osamnaest godina. Jedina je velika džamija u ovom dijelu svijeta, koja je ime dobila po ženi, a arhitektonski svjedoči o svojoj ženstvenosti i munarom koja joj se nalazi na lijevoj, umjesto desnoj strani, što je pravilo pri gradnji džamija.

Esma sultanija je do sada bila relativno nepoznata ljudima van Jajca, a sultanija, legenda o njoj, kao i džamija pričaju priču koja nadahnjuje.