Njegovo stupanje u javni prostor Bosne i Hercegovine odigralo se u vrijeme krupnih historijskih promjena u Evropi nakon Berlinskog kongresa 1878. godine. Taj događaj je iz temelja promijenio civilizacijski tok ove zemlje, donio novo društveno-političko uređenje i sasvim novi kulturni obrazac u svakodnevni život našeg čovjeka.
Okruglim stolom u Sarajevu obilježeno je 210 godina od rođenja prvog reisul-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Mustafe Hilmi-ef. Hadžiomerovića.
Mustafa Hilmi-ef. Hadžiomerović, prvi reisul-ulema, zauzima jedno od centralnih mjesta među ličnostima koje su obilježile noviju historiju Bošnjaka i Islamske zajednice.
Njegovo stupanje u javni prostor Bosne i Hercegovine odigralo se u vrijeme krupnih historijskih promjena u Evropi nakon Berlinskog kongresa 1878. godine. Taj događaj je iz temelja promijenio civilizacijski tok ove zemlje, donio novo društveno-političko uređenje i sasvim novi kulturni obrazac u svakodnevni život našeg čovjeka.
Od 1878. do 1882. Godine trajao je složen proces institucionalnog odvajanja bosanskohercegovačkih muslimana od dotadašnjeg centra u Istanbulu, a 1882. godine Hadžiomerović je ustoličen za prvog reisul-ulemu.
“U tom sudbonosnom i presudnom trenutku Mustafa Hilmi-efendija Hadžiomerović preuzeo je na sebe golemu povijesnu odgovornost za sudbinu muslimana u Bosni i Hercegovini. Time je širom otvorio vrata institucionalnoj autonomiji bosanskohercegovačkih muslimana”, rekao je resul-ulema Islamske zajednice u BiH Husein ef. Kavazović.
Historijske promjene
Povlačenje Osmanskog carstva iz Bosne i Hercegovine i uspostavljanje austrougarske vlasti 1878. godine muslimanima donijelo potpuno novo iskustvo u organizaciji vjerskih poslova. Do tada je vjerska hijerarhija bila dio šireg osmanskog institucionalnog sistema, u kojem su djelovali muftije, kadije, muderisi, hatibi i imami.
Pitanje vjerske hijerarhije uvijek je bilo i pitanje suverenih prava države da upravlja različitim segmentima političkog i društvenog života. Nova realnost nakon 1878. godine donijela je muslimanima Bosne i Hercegovine sasvim novo iskustvo u organizaciji vjerskih poslova.
Dr. Hilmo Neimarlija ocijenio je da je Mustafa Hilmi-ef. Hadžiomerović u jednom od najtežih prijelomnih perioda za bosanskohercegovačke muslimane pokazao sposobnost da na velike historijske promjene odgovori institucionalno, vjerski utemeljeno i praktično.
Preuzimajući odgovornost za organizaciju vjerskog života nakon austrougarske okupacije, Hadžiomerović je, prema njegovim riječima, dao jedan od najdalekosežnijih odgovora na izazove s kojima su se tada suočili Bošnjaci.
“Reisul-ulema Hadžiomerović bio je islamski institucionalni reformist, bosanski zastupnik racionalnog legalizma i islama na djelu. Drugi su bili reformisti kroz pisane tekstove i poslanice, a on je bio reformista institucionalnog djelovanja i imamo razloga i prava da ga takvim vidimo”, poručio je Neimarlija.
Akademik Enes Karić ukazao je na širi historijski i društveni kontekst u kojem je uspostavljena institucija reisul-uleme, naglašavajući da proces nije započeo tek 1882. godine. Kao važan datum izdvojio je 4. novembar 1878. godine, kada su u sarajevskom Konaku okupljeni muslimanski prvaci, njih 58, nakon čega je prema caru Franji Josipu I upućen zahtjev za institucionalno uređenje vjerskog života muslimana u Bosni i Hercegovini.
Karić je naglasio da se djelovanje prvog reisul-uleme Mustafe Hilmi-ef. Hadžiomerovića mora posmatrati i u okviru procesa modernizacije obrazovanja i prilagođavanja bosanskohercegovačkih muslimana novim okolnostima. Podsjetio je na osnivanje i reformiranje obrazovnih ustanova, među kojima Šerijatske sudačke škole, ali i na otvaranje mogućnosti da se nova generacija bošnjačkih intelektualaca obrazuje u Beču, Budimpešti i drugim evropskim centrima.
“Ključni datum za osnivanje Rijaseta jeste 4. novembar 1878. godine. Taj proces će svoje institucionalno zaokruženje dobiti 1882. godine, kada je ustanovljena Islamska zajednica i Mustafa Hilmi-ef. Hadžiomerović postao njen prvi reisul-ulema”, istakao je Karić.
Muftija bihaćki hafiz Mehmed-ef. Kudić istakao je da je Bosanska Krajina dala dvojicu reisul-ulema – Mustafu Hilmi-ef. Hadžiomerovića i Džemaludin-ef. Čauševića – ali da je prvi reisu-l-ulema dugo ostao nedovoljno poznat čak i u kraju iz kojeg potječe.
Naglasio je da je u prethodnom periodu mnogo urađeno na rasvjetljavanju života i djelovanja Džemaludin-ef. Čauševića, dok je Hadžiomerović, uprkos svom historijskom značaju, bio znatno manje prisutan u javnom i naučnom prostoru.
Dekan Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu prof. dr. Mustafa Hasani istakao je da se značaj Mustafe Hilmi-ef. Hadžiomerovića posebno može sagledati kroz njegove fetve i pravna mišljenja, nastala u vremenu u kojem se bosanskohercegovački muslimani prvi put suočavaju s potpunom promjenom političkog i društvenog poretka. Kao sarajevski muftija, a potom prvi reisul-ulema, Hadžiomerović nije imao prethodni model na koji bi se mogao osloniti, zbog čega su njegove odluke imale posebno veliku težinu.
Hasani je naglasio da njegove fetve nisu bile vezane samo za pojedinačne slučajeve, nego su usmjeravale čitave generacije muslimana. Posebno je izdvojio pravna mišljenja o vakufskoj imovini, služenju u austrougarskoj vojsci i legitimitetu imenovanja vjerskih autoriteta pod nemuslimanskom vlašću.
Mustafa Hilmi i njegovi sinovi
Prema njegovim riječima, Hadžiomerović je na novu političku realnost odgovarao ostajući unutar hanefijske pravne tradicije, ali istovremeno tražeći praktična i održiva rješenja za konkretne probleme zajednice. Time je pokazao, kako je ocijenio Hasani, izuzetnu fikhsku pragmatičnost i sposobnost da prepozna interes muslimana u vremenu velikih promjena.
Suad Mahmutović ukazao je na značaj sagledavanja prvog reisu–uleme Mustafe Hilmi-ef. Hadžiomerovića i kroz periodiku i štampu, koje pružaju uvid u način na koji je odgovarao na konkretne potrebe muslimana u vremenu velikih društvenih promjena. Njegovo djelovanje, naglasio je, nije bilo ograničeno samo na institucionalno organiziranje Islamske zajednice, nego je obuhvatalo i praktična pitanja od općeg značaja za stanovništvo.
Mahmutović je kao primjere izdvojio Hadžiomerovićeva pravna mišljenja o potrebi vakcinacije radi suzbijanja zaraznih bolesti, mogućnosti da ljekar ulazi u muslimanske kuće radi liječenja bolesnih, kao i pitanja vezana za mezarja i vakufsku imovinu. Time se, prema njegovom tumačenju, pokazuje širina Hadžiomerovićevog razumijevanja uloge uleme i sposobnost da islamsko pravo primijeni na nove okolnosti.
“S obzirom na to da je krajem 19. stoljeća, dolaskom Austro-Ugarske, naše društvo bilo potpuno dezorijentirano, on se bavio temama od općeg značaja za stanovništvo”, naglasio je Mahmutović.
Hafiz dr. Elvir Duranović ukazao je na značaj sinova prvog reisul-uleme Mustafe Hilmi-ef. Hadžiomerovića, Mehmed Refik-ef. i Salim-ef. Muftića, koji su, svaki na svoj način, nastavili očev reformski i prosvjetni put. Stariji sin Mehmed Refik-ef. naslijedio je oca kao muderis Gazi Husrev-begove medrese, gdje je obrazovao generacije istaknutih alima, dok je mlađi Salim-ef. izgradio značajnu karijeru unutar institucija Islamske zajednice.
Duranović je posebno istakao da je Salim-ef. Muftić 1914. godine postao prvi sarajevski muftija nakon razdvajanja te funkcije od dužnosti reisul-uleme, a kasnije je obavljao i dužnost predsjednika Ulema-medžlisa. U njegovom mandatu unaprijeđen je rad Gazi Husrev-begove medrese, osnovana Ženska medresa u Sarajevu, uređivani su nastavni planovi i programi za medrese i vjeronauku, te je ojačan institucionalni položaj Islamske zajednice.
“Sinovi prvog reisu-l-uleme Hadžiomerovića ostavili su neizbrisiv trag u historiji Islamske zajednice i kulturnoj historiji Bosne i Hercegovine početkom 20. Stoljeća”, naglasio je Duranović.
Okrugli sto je pokazao da se značaj Mustafe Hilmi-ef. Hadžiomerovića ne iscrpljuje u činjenici da je bio prvi reisul-ulema. Njegovo djelovanje, označilo je početak novog modela institucionalnog organiziranja muslimana u Bosni i Hercegovini, ali i traženja odgovora na društvene, pravne i obrazovne izazove koje je donosilo novo vrijeme.
Upravo zbog toga njegovo naslijeđe ostaje važna tema za razumijevanje razvoja Islamske zajednice i položaja bosanskohercegovačkih muslimana od kraja 19. stoljeća do danas.
