Prema nalazima, Agencija za odbrambenu nabavku (DPA) rutinski je dodjeljivala poslove firmama koje nisu ni dokazale da su sposobne isporučiti traženo oružje, a neke od njih nisu posjedovale ni potrebne dozvole za takve poslove. Revizori su identifikovali čak osamnaest firmi koje su sklopile nove ugovore iako nisu ispunile svoje ranije obaveze. Od tih osamnaest, šest firmi nije uspješno izvršilo niti jedan prethodni ugovor. Jedna firma je, naprimjer, trebala isporučiti 600 specijaliziranih dronova. Nije isporučila nijedan. Nakon toga dobila je novi ugovor za još 1.950 letjelica. Na vrijeme ih je stiglo samo 50.
Ukrajina je samo tokom 2024. godine zbog prevara, rasipanja i lošeg upravljanja u odbrambenoj nabavci izgubila oko 1,2 milijarde dolara, pokazuju povjerljive vladine revizije do kojih je došao The New York Times. Dokumenti otkrivaju ozbiljne propuste u sistemu koji bi u ratnim okolnostima trebao biti među najstrožije nadziranim u državi, ali i u kojem su firme povezane s problematičnim ugovorima nastavile dobijati nove poslove. Revizije Državnog ureda za reviziju i internog odjela Ministarstva odbrane za 2024. i 2025. godinu dosad nisu bile dostupne javnosti.
Analiza tih dokumenata pokazuje da problemi nisu izolovani incidenti, već simptomi hronične bolesti unutar ukrajinskog odbrambenog aparata. Revizori su otkrili šokantan obrazac – sedam od deset najvećih ukrajinskih vojnih dobavljača dobilo je nove državne narudžbe uprkos tome što su bili pod aktivnim krivičnim istragama zbog prevara, nisu ispunili prethodne ugovore ili su im direktori bili uhapšeni pod teškim optužbama za korupciju.
Prema nalazima, Agencija za odbrambenu nabavku (DPA) rutinski je dodjeljivala poslove firmama koje nisu ni dokazale da su sposobne isporučiti traženo oružje, a neke od njih nisu posjedovale ni potrebne dozvole za takve poslove. Revizori su identifikovali čak osamnaest firmi koje su sklopile nove ugovore iako nisu ispunile svoje ranije obaveze. Od tih osamnaest, šest firmi nije uspješno izvršilo niti jedan prethodni ugovor. Jedna firma je, naprimjer, trebala isporučiti 600 specijaliziranih dronova. Nije isporučila nijedan. Nakon toga dobila je novi ugovor za još 1.950 letjelica. Na vrijeme ih je stiglo samo 50.
Prihvatali skuplje umjesto jeftinijih ponuda
Tamerlan Vahabov, bivši savjetnik Agencije, za New York Times je opisao posljedice takve prakse vrlo jednostavno: “Kada se roba ne isporuči ili se za nju plati previše, vojska ostaje bez onoga što joj treba, a država bez novca kojim bi mogla naručiti neko drugo oružje.”
Revizori su izračunali da je oko 126 miliona dolara izgubljeno samo zato što su odbijane jeftinije ponude ili je oružje plaćano skuplje nego što je bilo potrebno. U jednom propalom poslu i dalje se vodi spor oko najmanje 100 miliona dolara unaprijed uplaćenog novca. Sve se to događalo dok je predsjednik Volodimir Zelenski od zapadnih saveznika tražio dodatno oružje i finansijsku pomoć za nastavak odbrane od Rusije.
Jedan od najupečatljivijih primjera koji ilustruje dubinu problema jeste priča o hemijskoj fabrici Pavlohrad. Tokom 2024. godine, ukrajinska vojska počela je primati hiljade minobacačkih granata koje su bile opasno neispravne. Sudski dokumenti otkrivaju da je fabrika vojsci prodala čak 233.000 neispravnih projektila. Neki od njih imali su problema s upaljačima ili pogonskim punjenjem, što je značilo da ili ne bi eksplodirali pri udaru ili, još gore, ne bi ni napustili cijev minobacača, predstavljajući smrtonosnu prijetnju za same vojnike koji su ih koristili.
Direktor fabrike Leonid Šiman uhapšen je u aprilu 2025. godine, u jednom od najistaknutijih slučajeva navodne prevare u ratnoj odbrambenoj industriji, pod optužbom da je oštetio državu za otprilike 68 miliona dolara. U avgustu iste godine osuđen je na pet godina zatvora u odvojenom slučaju zbog organizovanja šeme prodaje eksploziva po preuveličanim cijenama. No, uprkos tome što su zvaničnici bili svjesni problema s proizvodima i uprkos hapšenju direktora, revizijski dokumenti pokazuju da je Agencija za odbrambenu nabavku nastavila sklapati nove, basnoslovne ugovore s njegovom firmom. Dok je Šiman bio na slobodi uz kauciju, čekajući suđenje za korupciju, njegova firma dobila je novi ugovor vrijedan 280 miliona dolara. Vrhunac apsurda dogodio se kada je fabrici povjerena nabavka gotovo cjelokupne količine artiljerijskih granata kalibra 122 mm za ukrajinsku vojsku u 2025. godini, što je posao od strateške važnosti za cijelu zemlju.
Drugi slučaj razotkriva kako se stotine miliona dolara gube u nelogičnim odlukama o nabavci. Tokom 2024. godine, DPA je raspisala tender za kupovinu raketa za artiljeriju vrijedan stotine miliona dolara. Tri firme su dostavile ponude. Prva je nudila rakete po cijeni od otprilike 4.200 dolara po komadu, druga je tražila 4.600 dolara, dok je treća postavila cijenu od 5.100 dolara. Ključna informacija, koju su revizori zabilježili, bila je da su sve ponuđene rakete bile identične – proizvedene u istoj fabrici firme Arca Defense u Turskoj. Jedina razlika bila je u cijeni. Najnižu cijenu ponudio je sam turski proizvođač, omogućavajući direktnu kupovinu bez posrednika.
Međutim, ugovor je dodijeljen firmi koja je podnijela najvišu ponudu – podružnici velikog češkog holdinga Czechoslovak Group. Umjesto da kupi rakete direktno od fabrike po najpovoljnijoj cijeni, ukrajinska vlada platila je češkoj firmi da djeluje kao posrednik. Prema procjenama, ova odluka povećala je račun Ukrajine za otprilike 130 miliona dolara. Novac koji je mogao biti iskorišten za nabavku dodatnog oružja ili opreme jednostavno je nestao u posredničkoj marži. U svom izvještaju revizori su naglasili da nisu pronašli apsolutno nikakvo opravdanje za takvu odluku, pogotovo jer su prethodne revizije izričito preporučivale izbjegavanje posrednika kad god je to moguće.
Propali srbijanski posao
Treći slučaj vodi preko Srbije do američke firme. Ukrajina je 2024. pokušavala kupiti rakete sovjetskog tipa od srbijanskog proizvođača. Zbog proruske politike Srbije, koja nije olakšavala direktnu prodaju oružja Ukrajini, posao se morao odvijati kroz lanac posrednika. Ugovor je dodijeljen državnoj ukrajinskoj firmi Spetstechnoexport, uprkos njenoj problematičnoj prošlosti. Prema revizorima, firma je već imala historiju neispunjenih ugovora, a njeni bivši direktori bili su pod istragom zbog moguće pronevjere i pranja novca. Kao da to nije bilo dovoljno, Spetstechnoexport nije posjedovao ni potrebnu srbijansku izvoznu dozvolu za rakete. Umjesto toga, firma je priložila “pismo garancije” Obavještajne uprave Ministarstva odbrane, što su revizori ocijenili kao povlašten tretman bez pravne osnove.
Spetstechnoexport je zatim sklopio podugovor s američkom firmom Regulus Global, koju vodi bivši berzanski mešetar William Somerindyke Jr. Međutim, cijeli posao, vrijedan 1,7 milijardi dolara, počeo se raspadati. Tadašnji ministar odbrane Rustem Umerov pokušao je eliminisati posrednike iz lanca nabavke te je zatražio od Regulusa da pregovara direktno s državnom agencijom, izbacujući tako Spetstechnoexport iz igre. Dogovor je na kraju propao. Posljedice su bile porazne: do početka 2025. godine Spetstechnoexport je postao najveći dužnik Agencije za odbrambenu nabavku, s više neispunjenih ugovora od bilo kojeg drugog dobavljača. Ukrajinska vlada je tužila vlastitu državnu firmu tražeći naplatu penala i kamata, dok je Spetstechnoexport zauzvrat podnio finansijske zahtjeve protiv Regulusa. Somerindyke je za New York Times izjavio da njegova firma nije učinila ništa loše, već se jednostavno našla “uhvaćena u unakrsnoj vatri” tokom reorganizacije ukrajinskog odbrambenog sistema.
Izvor: Express
