Foto: Hina

Prije nego što je postao njemačka politička senzacija, radio je iza pulta parfimerije i prodavao bočice Chanelovog ili Diorovog parfema. Njegov posao bili su mirisi za prostor i takozvani scent marketing – korištenje mirisa kako bi se utjecalo na raspoloženje i ponašanje kupaca.

Njemačka krajnje desničarska Alternativa za Njemačku (AfD) ostvarila je dosad najveću izbornu pobjedu na saveznom nivou, osvojivši čak 43,8 posto glasova na izborima u Saskoj-Anhalt. Do apsolutne većine nedostajala su joj samo tri zastupnička mjesta, ali rezultat je svejedno izazvao politički potres u Berlinu i zabrinutost među evropskim susjedima.

Slavlju AfD-a ubrzo se pridružio i Elon Musk. Milijarder, koji je već ranije otvoreno iskazivao simpatije prema njemačkoj desnici, na društvenoj mreži X čestitao je stranci na rezultatu, nakon čega mu je AfD-ov kandidat za premijera Saske-Anhalt Ulrich Siegmund javno zahvalio na podršci i izrazio želju za još intenzivnijom saradnjom.

Kako piše Guardian, Musk je reagovao na objavu čelnice AfD-a Alice Weidel kratkom čestitkom na njemačkom jeziku, dok je Siegmund odgovorio zahvaljujući mu na podršci i njegovom pogledu na politička zbivanja.

No, ko je zapravo Ulrich Siegmund?

Siegmund je nakon 11. razreda napustio gimnaziju i završio školovanje za trgovca u veleprodaji i vanjskoj trgovini. Radio je u veleprodaji elektrotehničke opreme, potom u prodaji i kao terenski komercijalista, obilazeći klijente po Njemačkoj. Kasnije je prešao u jednu berlinsku očnu kliniku, gdje je radio kao Key Account Manager. Paralelno je na daljinu studirao poslovnu psihologiju i ekonomiju.

Berlin miriše

S poslovnim partnerom 2014. godine pokrenuo je projekt „Berlin duftet“, odnosno „Berlin miriše“. Ideja je bila poslovnim prostorima, trgovinama, fitness centrima, pa čak i stanicama javnog prevoza ponuditi posebno osmišljene mirise. Tvrtka je željela zainteresovati i berlinski BVG te S-Bahn: ugodan miris na stanicama, tvrdili su, mogao bi smanjiti stres, agresivnost, pa čak i vandalizam. Kao jedan od mogućih mirisa Siegmund je tada spominjao lavandu, a pozivao se i na primjer New Yorka, gdje su se, prema njegovim riječima, na prometnim stanicama koristili diskretni mirisi vanilije.

Posao se poslije nastavio kroz kompaniju REIMA Vertriebsgesellschaft, čija je službena djelatnost obuhvatala prodaju mirisnih tvari, dodataka i uređaja za raspršivanje mirisa te savjetovanje u marketingu, „duftmarketingu“ i prodaji. Među mirisima koje je njegova mala kompanija nudila bili su, prema njemačkim medijima, nazivi poput „Smooth Harmony“, „Fresh Office“, pa čak i „Pizza Salami“.

Mirisi nisu bili samo usputan posao. Siegmund je i svoj završni rad iz poslovne psihologije posvetio upravo uticaju mirisnog marketinga na osjećaj ugode i kupovno ponašanje potrošača. Drugim riječima, proučavao je kako miris može promijeniti način na koji ljudi doživljavaju prostor – i kako ih može potaknuti na kupovinu.

Ta je biografija danas postala zahvalan materijal njegovim političkim protivnicima. CDU-ov Philipp Amthor podrugljivo ga je nazivao „prodavačem mirisnih svijeća“, dok ga drugi njemački mediji jednostavno opisuju kao bivšeg prodavača parfema. No, preciznije bi bilo reći: Siegmund je bio trgovac i poduzetnik specijalizovan za mirise za prostor i psihologiju prodaje.

U AfD je ušao 2014., a samo dvije godine poslije postao je zastupnik u parlamentu Saske-Anhalt. Danas upravo iskustvo iz prodaje mnogi posmatrači vide kao važan dio njegovog političkog uspjeha: za razliku od tradicionalno agresivnijeg nastupa krajnje desnice, Siegmund gotovo stalno nastupa nasmijan, govori jednostavnim rečenicama i iznimno je aktivan na društvenim mrežama.

U Washingtonu je rezultat primijetio i Donald Trump, koji je na svojoj društvenoj mreži Truth Social objavio snimak projekcije izbornih rezultata bez dodatnog komentara. Iz Moskve je stigla znatno otvorenija reakcija. Izaslanik ruskog predsjednika Kiril Dmitrijev pobjedu AfD-a opisao je kao historijski uspjeh „pragmatične“ stranke.

Takve reakcije dodatno su pojačale nelagodu u dijelu Evrope. AfD se protivi daljoj njemačkoj vojnoj i finansijskoj pomoći Ukrajini, zagovara približavanje Rusiji, a traži i promjenu statusa ukrajinskih izbjeglica u Njemačkoj.

Izborni program s kojim je Siegmund krenuo po vlast jedan je od najradikalnijih koje je AfD dosad ponudio na pokrajinskom nivou. Najavio je široku kampanju „remigracije“ i deportacija, zabranu zastava duginih boja u školama te zaustavljanje gradnje novih vjetroelektrana. Želi i promijeniti slogan Saske-Anhalt iz „Think Modern“ u „Think German“, kao i ponovo uvesti pjevanje njemačke himne u školama.

Tokom kampanje snažno se oslanjao i na nostalgiju dijela birača prema nekadašnjoj Istočnoj Njemačkoj, pokušavajući iskoristiti dugogodišnji osjećaj zapostavljenosti stanovnika istočnih saveznih zemalja.

AfD je upravo na istoku Njemačke posljednjih godina ostvario najveći rast. Stranka koja je u Bundestag prvi put ušla 2017. danas je vodeća opoziciona snaga na nacionalnom nivou, a prema dijelu anketa već je prestigla CDU.

Ruski igrač

Guardian navodi da su izbori u Saskoj-Anhalt bili najveći dosadašnji politički test za kancelara Merza. Njegova vlada nije uspjela ostvariti obećani ekonomski zaokret niti zaustaviti rast AfD-a, dok je nezadovoljstvo njegovom politikom posebno snažno upravo na istoku zemlje. Iako je ilegalna migracija tokom njegovog mandata smanjena, to očito nije bilo dovoljno da promijeni raspoloženje velikog dijela birača.

Rezultat je izazvao zabrinutost i izvan Njemačke. Francuski ministar za Evropu Benjamin Haddad nazvao ga je ozbiljnim trenutkom za kontinent. Poručio je da se moraju čuti ljutnja i strah birača, ali je upozorio da nacionalizam i ksenofobija ne mogu biti rješenje te podsjetio na historijsko iskustvo Francuske i Njemačke.

Još oštrije reagovao je poljski premijer Donald Tusk, koji je poručio da se pobjedi AfD-a u njemačkoj u Poljskoj mogu radovati samo „idioti ili izdajnici“.

Zabrinutost postoji i među njemačkim privrednicima. Njemački ekonomski institut upozorio je da bi stroga antiimigracijska politika AfD-a mogla teško pogoditi Sasku-Anhalt, saveznu zemlju koja se već suočava sa starenjem i smanjenjem stanovništva te u velikoj mjeri zavisi od radnika iz inostranstva.

Kritičari AfD-a upozoravaju i na sigurnosni aspekt mogućeg dolaska stranke na vlast. Zbog njenih bliskih stavova prema Moskvi strahuje se da bi osjetljive informacije kojima raspolažu pokrajinske vlasti mogle završiti u Rusiji. AfD takve tvrdnje odbacuje i zauzvrat optužuje njemačku unutrašnju obavještajnu službu za političku pristrasnost. Upravo je ogranak AfD-a u Saskoj-Anhalt pod posebnim povećalom: tamošnja služba za zaštitu ustavnog poretka klasifikovala ga je kao desnoekstremističku organizaciju.

Uprkos tome, gotovo 44 posto birača ove savezne zemlje odlučilo mu je dati glas.

Izvor: Express