Pod sankcijama Sjedinjenih Američkih Država, sutkinja smatra da se Međunarodni krivični sud (ICC) suočava s najvećom krizom od svog osnivanja, ali ističe da je borba za pravdu zajednička odgovornost i neprikosnoveno pravo žrtava

Tomoko Akane (Nagoya, Japan, 1956) izabrana je 2024. godine od strane svojih kolega za predsjednicu Međunarodnog krivičnog suda (ICC). Njen predsjednički mandat traje do 2027. godine, kada joj ujedno ističe i devetogodišnji sudijski mandat u jedinoj stalnoj međunarodnoj instituciji nadležnoj za suđenje najodgovornijima za genocid, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti. U augustu su joj Sjedinjene Američke Države uvele sankcije, zajedno sa senegalskim tužiteljem Abdoulayeom Seyeom. Trenutno je ovoj sutkinji, između ostalog, zabranjen ulazak u SAD, a njena kreditna kartica je suspendirana.

Oni su među 13 sudija, tužitelja i osoblja MKS-a koje je sankcionirala administracija predsjednika Donalda Trumpa, smatrajući Sud „korumpiranim i politiziranim tijelom“ koje ugrožava američki suverenitet i napada njihovog ključnog saveznika, Izrael. SAD nisu među 125 država članica Suda, a Washington zastupa stav da nijedan svjetski sud ne može biti iznad njihovih vlastitih zakona i Ustava. Američki državni sekretar Marco Rubio otišao je i korak dalje, najavljujući namjeru da „demontira“ MKS, dok istovremeno vrši pritisak na savezničke zemlje da se povuku iz ove institucije.

Uz to, Akane je 2023. godine bila članica Pretpretresnog vijeća koje je izdalo nalog za hapšenje ruskog predsjednika Vladimira Putina, zbog čega su je sudovi u Moskvi u odsustvu osudili. Njena situacija je bez presedana. Predsjednica MKS-a odgovorila je na pitanja EL PAÍS-a u svom prvom intervjuu za jedan zapadni medij od objavljivanja američkih sankcija.

Govoreći o ličnim i profesionalnim posljedicama kaznenih mjera koje su joj nametnule SAD, Akane ističe da je to za nju bio izuzetan udarac: „Uvijek je šokantno vidjeti svoje ime na istoj listi s trgovcima drogom i teroristima kada ste sudija posvećen očuvanju vladavine prava. Mnogi efekti se još nisu u potpunosti manifestirali, ali je realno očekivati da će uticati na određene aspekte mog privatnog života. Moja kreditna kartica je suspendirana gotovo odmah. Druge sudije su doživjele praktične poremećaje u svakodnevnom životu jer su kompanije prestale pružati usluge sankcioniranim pojedincima.“

Uprkos pritiscima, ističe da ne namjerava odustati od svoje dužnosti: „Još od srednjoškolskih dana pokreće me posvećenost pravdi. U ovom kritičnom trenutku, kao predsjednica Suda, osjećam ličnu odgovornost da pomognem u zaštiti ove institucije, njene nezavisnosti i njene sposobnosti da osigura pravdu za žrtve. Nastavit ću obavljati svoje dužnosti i ispunjavati svoj mandat. Položila sam zakletvu da ću to činiti i ostajem nepokolebljiva u toj obavezi.“

Na pitanje da li se MKS suočava s najvećim izazovom od svog osnivanja 2002. godine, Akane iznosi zabrinjavajuće podatke o razmjerama pritisaka vodećih svjetskih sila: „Devet od 18 sudija, dva zamjenika tužitelja, bivši tužitelj i jedan član osoblja sankcionirani su od strane Sjedinjenih Država. Pored toga, devet sadašnjih i bivših sudija, uključujući cjelokupno Predsjedništvo MKS-a, osuđeno je u odsustvu u Rusiji [nakon izdavanja naloga za hapšenje ruskog predsjednika Vladimira Putina zbog navodne odgovornosti za prisilno deportiranje ukrajinske djece], što ima očigledne implikacije na njihovu ličnu sigurnost. Ukupno dvije trećine sudija Suda izloženo je prinudnim mjerama nekih od najmoćnijih država svijeta. Ovo je situacija bez presedana u historiji MKS-a. Ovi napadi svjedoče o važnosti nepristrasnosti rada Suda. Napori da se istraže i procesuiraju najteži zločini prema međunarodnom pravu nailaze na otpor onih koji više vole nekažnjivost nego odgovornost.“

Ogovorajući na dilemu prisustvujemo li početku kraja međunarodnog poretka zasnovanog na pravilu prava, predsjednica Suda naglašava da su ovo duboko zabrinjavajuća vremena, ali i ukazuje na važnost globalne solidarnosti: „Ovo su duboko zabrinjavajuća vremena za međunarodnu pravdu i međunarodni poredak zasnovan na pravilima. Istovremeno, ohrabrujuće je vidjeti kako države, organizacije civilnog društva i građani podižu svoj glas u odbrani međunarodnog prava. Ovi iskazi solidarnosti važniji su nego ikada. Sud nije nastao slučajno, niti je stvoren preko noći. Rim nije izgrađen za jedan dan, pa tako ni Rimski statut [akt na kojem počiva rad MKS-a]. Sud je proizašao iz lekcija naučenih iz rata, progona i masovnih zločina, te iz uvjerenja država da zakon i pravda moraju preovladati nad silom. Te vrijednosti su jednako važne kao i uvek. MKS je i dalje mlada institucija u poređenju sa pravnim sistemima koji su građeni stoljećima. Ali on počiva na ideji čije je vrijeme došlo: niko nije iznad zakona.“

Iako se zločini kojima se Sud bavi često čine dalekim, oni se mogu dogoditi bilo gdje. Akane objašnjava ključnu ulogu stalnog suda u globalnoj borbi protiv nekažnjivosti: „Stalni sud funkcionira prije nego što se zločini uopće počine. Njegova nadležnost je unaprijed poznata i on primjenjuje isti zakon na sve koji su u njegovom dosegu. Ta stalnost je ono što omogućava sudu da odvraća, a ne samo da reaguje, i to je ono što obećanje čini vjerodostojnim ljudima koji inače ne bi imali razloga očekivati da će sud ikada biti osnovan za njih.“

Pri tome se prisjetila i jednog upečatljivog trenutka iz sudnice: „Jednom sam bila u sudnici kada su žrtvu seksualnog nasilja upitali zašto je odlučila da svjedoči. Odgovorila je: ‘Znam da me niko drugi ne može odbraniti, samo pravosudni sistem, sudije… jer ono što se dogodilo meni ne bih voljela da se dogodi ikome drugome.’ Te žrtve nas podsjećaju zašto je ovaj rad važan i zašto se mora nastaviti – kako bi obećanje ‘nikad više’ postalo stvarnost. Prije ili kasnije, historija će nas sve pozvati na odgovornost. ‘Gdje ste bili?’, pitat će nas. Pozivam države da podrže i promovišu ove fundamentalne principe međunarodnog prava, koji predstavljaju moralne imperative, i da unaprijede borbu za pravdu.“

Povodom potrebe za vanjskom kolektivnom akcijom kako bi se suprotstavilo američkim kaznama, Akane ističe značaj praktične saradnje: „Dobili smo snažnu podršku država i ostat ćemo u bliskom kontaktu s njima kako bismo se suočili s izazovima ovih mjera, uključujući politička, pravna, finansijska i operativna pitanja. Postoji i drugi oblik kolektivne akcije: saradnja. Odluke MKS-a mogu se sprovesti samo kada im države daju efekat, posebno kroz izvršenje naloga za hapšenje. Traženje pravde je zajednička odgovornost.“

Unatoč pritiscima, Akane naglašava da žrtve ostaju u samom centru svih postupaka Suda: „Mogu vam garantovati da žrtve i dalje zauzimaju centralno mjesto u našim postupcima. One učestvuju u suđenjima preko svojih pravnih zastupnika, što osigurava da se njihovi stavovi i zabrinutosti čuju tokom čitavog procesa. Nakon osuđujuće presude, one mogu imati pravo i na odštetu.“

Dodaje i konkretne primjere predmeta koji slijede: „Suđenje bivšem šefu države Filipina, Rodrigu Dutuerteu, zakazano je za novembar, a očekuje se da će sljedeće godine biti otvoren još jedan predmet koji se odnosi na teške zločine navodno počinjene u libijskom pritvorskom centru protiv bivšeg komandanta milicije Khaleda Mohameda Alija El Hisrija. Do danas je Sud pokrenuo 18 istraga i pomogao da se pravdi privedu odgovorni za teške zločine poput regrutovanja i korištenja djece vojnika, uništavanja kulturne baštine, seksualnog nasilja i napada na civile.“

Na optužbe iz SAD-a da je Sud politiziran i da mu je cilj Izrael, te na pitanje narušava li MKS nacionalni suverenitet svojih 125 država članica, Akane jasno odgovara: „Naš mandat je da istražujemo i procesuiramo onda kada države to ne žele ili nisu u mogućnosti da učine. Sud dopunjuje nacionalne sisteme, a ne zamjenjuje ih. To nije kršenje suvereniteta. To je upravo vršenje suvereniteta. Samo stvaranje MKS-a proazilazi iz vršenja suvereniteta država kroz multilateralni ugovor. Ono se zasniva na zajedničkom uvjerenju da je vladavina prava najbolja zaštita od zloupotrebe moći i da je odgovornost od suštinskog značaja. Sudije ne biraju predmete koji dolaze pred njih, niti biraju optužene. Mi jednostavno primjenjujemo zakon na dokaze u predmetima koje primimo. To je ono što nepristrasnost zahtijeva.“

Osvrćući se na kritike iz ranih godina da je MKS bio usmjeren uglavnom na Afriku, dok danas postoje nalozi za hapšenje Putina i izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, predsjednica Suda objašnjava tu evoluciju: „U početku je nekoliko istraga proizašlo iz upućivanja koje su inicirale afričke države ili Vijeće sigurnosti UN-a u vezi s konfliktima u Africi. S vremenom se naš rad proširio na sve regije svijeta. Ali naša odgovornost nije da odgovaramo na političke debate, već da primjenjujemo zakon bez obzira na geografiju, nacionalnost ili politička razmatranja.“

Na kraju, komentirajući činjenicu da Sud nema vlastitu policiju i da u potpunosti zavisi od međunarodne saradnje pri izvršenju naloga za hapšenje, Akane zaključuje porukom o dugoročnoj snazi pravde: „Nijedan od trenutnih postupaka ne bi bio moguć bez saradnje država u hapšenju i izručenju osumnjičenih. Saradnja sa Sudom je i izazov i pravna obaveza, ali i način da države osnaže svoju posvećenost međunarodnoj pravdi. Nalozi za hapšenje ne zastarijevaju, a najteži zločini ne podležu nikakvom roku zastare. Historija je iznova pokazala da pravda može potrajati, ali da je pozivanje na odgovornost uvijek moguće.“