Otkriće u Jemenu jednog od najstarijih Kur'ana na svijetu uzdrmalo je naša znanja o prenošenju svetog teksta islama
Godine 1973. u Jemenu, tokom radova na obnavi Velike džamije u Sani, jedne od najstarijih u muslimanskom svijetu, radnici su pronašli rukopise odložene u međuprostoru između krova i plafona. U izuzetno lošem stanju, ove knjige su tamo bile ostavljene, vjerovatno nakon preuređenja džamijske biblioteke u novijoj historiji, sudeći po prisustvu štampanih izdanja. Među hiljadama fragmenata pergamenta, njemački istraživači zaduženi za njihovu restauraciju i klasifikaciju došli su do zapanjujućeg otkrića: radi se o palimpsestu, odnosno tekstu u kojem svaki red pisma prekriva drugi, stariji tekst.
Palimpsesti, koji omogućavaju višekratnu upotrebu podloge, bili su uobičajena praksa u mnogim materijalnim kulturama. Ovdje je, međutim, izbrisani tekst i dalje vidljiv. Ono što je još začuđujuće jeste da su dva teksta koja se preklapaju zapravo fragmenti istog teksta, Kur'ana. Oni su, ipak, prepisani jedan preko drugog u razmaku od nekoliko decenija. Muslimanska tradicija, s druge strane, navodi da je kanonski tekst, koji čuva objavljenu Riječ koju je Bog diktirao Muhamedu, bio konačno utvrđen već sredinom sedmog stoljeća. Zašto bi onda početni tekst bio u potpunosti uklonjen u korist drugog, identičnog teksta?
Prije nego što pokušamo odgovoriti na ovo pitanje, posvetimo se materijalnim karakteristikama ovog rukopisa. Riječ je o knjizi Kur'ana u pravom smislu riječi, po obliku sličnoj velikim tomovima koji se nalaze u džamijama (a ne bilješkama sa predavanja zapisanim na odvojenim listovima). Barem 80 listova koji su do danas sakupljeni predstavljaju približno polovinu kompletnog rukopisa. Sudeći po stilovima pisanja i navikama dvojice prepisivača koji su učestvovali u njegovom prepisivanju, čini se da je ovaj rukopis nastao tokom druge polovine sedmog stoljeća. Datiranja upućuju prije na prvu polovinu istog stoljeća, ali ostaju mnoge nesigurnosti u interpretaciji takvih rezultata, koji češće odgovaraju datumu smrti životinja čija je koža poslužila za izradu pergamenta.
Nadalje, znamo da izbrisani tekst, danas u velikoj mjeri dešifriran, otkriva tekstualne varijante Kur'ana koje su do tada bile potpuno nepoznate. Na desetine drugih poznatih rukopisa iz istog perioda kao i palimpsest, pa čak i iz nešto starijeg perioda, pronađenih u drugim džamijama islamskog svijeta, svi do doslovce prate prenošenje kanonskog teksta, uz tek poneke pravopisne razlike.
Ovdje su, međutim, izmjene znatno značajnije: uočava se upotreba sinonima za određene izraze, izostavljanja, dodaci ili premještanja riječi i grupa riječi unutar samog ajeta. Dešava se i da su sure poređane na drugačiji način nego u kanonskom Kur'anu, ali bez narušavanja principa organizacije teksta koji ide od najduže ka najkraćoj suri.
Ukratko, iako je ovaj tekst vrlo blizak verziji Kur'ana koju danas poznajemo i iako se njegove varijante ne kosilje sa samim smislom, one ipak sugeriraj da bi se moglo raditi o prenošenju Kur'ana prema smislu (prema značenju), prije nego o prenošenju koje doslovno poštuje tekst. I upravo se tu nalazi najoriginalniji i najkontroverzniji karakter ovog dokumenta, koji je uostalom izazvao ogromne rasprave među stručnjacima, jer je do danas jedini svjedok ovakvog tipa prenošenja.
Sigurno je da je upravo radi zaborava ovih prethodnih oblika prenošenja početni tekst palimpsesta bio izbrisan i zamijenjen kanonskim tekstom. To nas navodi na razmišljanje o samoj prirodi tog izbrisanog teksta. Svjedoči li on o verziji koja je prethodila kanonskom tekstu, nastaloj u okruženju samog Poslanika? Ili je riječ o rukopisu preživjelom iz paralelne pisarske tradicije kanonskom tekstu, koja se usudila prenijeti objavljenu Riječ, dobrovoljno ili ne, na slobodniji način?
Ovo razmišljanje trebalo bi se proširiti na cjelokupni trenutni korpus: da li su sačuvani rukopisi reprezentativni za čitavu historiju Kur'ana ili samo za jedan njegov dio? Da li su postojali i drugi „nekanonski“ Kur'ani koje su generacije čitalaca pažljivo filtrirale? Bilo kako bilo, ako je palimpsest iz Sane stigao do nas, to je upravo zato što je bio sakriven, i to ne u lažnom plafonu džamije, već dobro skriven ispod samog kanonskog teksta.
IZVOR: Bosna.hr, L'Histoire










