Palestinski stručnjaci koji sarađuju s britanskim arheolozima procjenjuju da je više od dvije trećine historijskih, kulturnih i arheoloških lokaliteta u Gazi oštećeno, često vrlo teško. Mnogi su, čini se, bili direktna meta izraelskih snaga, što bi u nekim okolnostima moglo predstavljati ratne zločine

Hamouda al-Dahda stoji u ruševinama Pašine palače u gradu Gazi, gdje su ga prije rata zlatni vapnenački zidovi 800 godina stare zgrade nadvisivali a hladni zasvođeni hodnici čuvali stotine neprocjenjivih historijskih artefakata.

“Palača je bila poput malog raja na Zemlji. Sada ovdje uopće nema života i svako ko dođe osjeća tugu. Sjećaju se kako je nekada bilo,” rekao je 40-godišnji direktor muzeja u reportaži koju je danas objavio londonski Guardian.

Od palače – koja je bila vila i tvrđava tokom vladavine Mameluka i Osmanlija nad Gazom – ostalo je vrlo malo. Izraelsko bombardiranje i borbe u gradu Gazi krajem 2023. i početkom 2024. ostavili su samo nekoliko dijelova zida i jedan luk. Od muzeja gotovo ništa nije ostalo.

Za Dahdu je gubitak i ličan. Nije želio napustiti palaču pa se nije pridružio stotinama hiljada drugih koji su bježali na jug Gaze kada je rat izbio. U decembru 2023. boravio je s suprugom i tri kćeri u blizini kada je odjeknula ogromna eksplozija. “Svi moji bliski članovi porodice izvučeni su ozlijeđeni ispod ruševina, osim moje kćeri Mervat, 12-godišnjakinje, koja je izvučena kao beživotno tijelo. Neka joj se Bog smiluje,” rekao je.

Pašina palača samo je jedno od desetaka važnih historijskih lokaliteta uništenih ili teško oštećenih u ratu u Gazi, koji je pokrenuo iznenadni napad Hamasa na jug Izraela u oktobru 2023. godine, u kojem je ubijeno 1200 ljudi, uglavnom civila i oteto njih 251. Broj žrtava izraelske ofanzive koja je uslijedila dosegao je više od 48.000, takođe uglavnom civila, prije nego što je krhko primirje stupilo na snagu u januaru. Ofanziva je opustošila Gazu, ostavivši manje od desetine domova netaknutima te uništivši kanalizacijske sisteme, zdravstvene ustanove, škole, fakultete, ceste i još mnogo toga.

Palestinski stručnjaci koji sarađuju s britanskim arheolozima procjenjuju da je više od dvije trećine historijskih, kulturnih i arheoloških lokaliteta u Gazi oštećeno, često vrlo teško. Mnogi su, čini se, bili direktna meta izraelskih snaga, što bi u nekim okolnostima moglo predstavljati ratne zločine. Izraelski zvaničnici tvrde da su kulturni spomenici poput Pašine palače napadani samo ako ih je Hamas koristio u vojne svrhe te odbacuju optužbe da su takva mjesta namjerno ciljana.

Blizu Pašine palače nalazi se Hammam al-Samara, 700 godina staro kupalište koje je bilo među najvažnijim spomenicima Gaze. Njegov čuvar bio je Salim al-Wazir, 74-godišnjak koji je rat proveo na jugu Gaze živeći u šatorima. Wazir je preuzeo upravljanje kupalištem 1970. od svog oca, čiji je otac unajmio kupalište od poznate porodice tokom osmanske vladavine.

“Prvog dana kada smo se mogli vratiti na sjever Gaze iz skloništa, nisam otišao kući, već sam prvo došao provjeriti hamam,” rekao je.

Wazir je bio zapanjen. Hamam je bio gotovo potpuno uništen. “Izgubio sam mjesto koje mi je mnogo značilo, mjesto koje je okupljalo ljude i pružalo im udobnost i opuštanje. Također sam izgubio dio historije svoje porodice,” rekao je.

Nedavni izvještaj palestinskih stručnjaka za konzervaciju na okupiranoj Zapadnoj obali i britanskih arheologa procijenio je da će samo zaštita historijskih lokaliteta od daljnjih oštećenja u Gazi – ako trenutno primirje potraje – koštati 33 miliona dolara i trajati do 18 mjeseci. Potpuna obnova mogla bi koštati gotovo deset puta više i potrajati do osam godina. “Ako niko drugi ne preuzme taj zadatak, ja ću provesti ostatak svog života obnavljajući hamam sam”, rekao je Wazir. “Mislim da ga možemo obnoviti tačno onakvim kakav je bio, koristeći isto kamenje i dizajn.”

Mnogi mještani vide Omari džamiju, najstariju i najveću na tom području, kao najveći potencijalni gubitak. Zgrada je izvorno bila bizantska crkva, a nakon islamskog osvajanja Palestine prije gotovo 1400 godina pretvorena je u džamiju. Proširivana je tokom stoljeća i bila je obnovljena nakon što ju je britanska artiljerija gotovo uništila ciljajući osmansko skladište municije.

Historičari ističu džamiju, zajedno s drugim lokalitetima, kao dokaz važnosti Gaze kao uspješnog trgovačkog centra tokom 2000 godina. Tarek Haniya, 60-godišnjak, rekao je da je radio u džamiji kao vodič od mladosti. “Rat je bio surov u svakom smislu riječi. Svaki dan bio je poput novog košmara. Izgubio sam prijatelje, članove porodice, dom koji me desetljećima štitio i Omari džamiju kakvu sam je poznavao.”

Iako je slavni drveni mihrab iz mamelučkog doba preživio, veći dio krova džamije je nestao, većina zidova je u ruševinama, a minaret djelomično srušen. “Postoji tim koji skuplja kamenje džamije kako bi je što prije obnovio. Istina, stara džamija nosila je nеzamjenjivu historiju unutar svojih zidova, ali mi ćemo je obnoviti,” odlučan je Haniya.