Zajedno s gradonačelnikom New Yorka Zohranom Mamdanijem, pobjednik demokratskih predizbora u Michiganu Abdul el-Sayed predvodi struju usmjerenu protiv jevrejske države, s namjerom da redefinira vanjsku politiku svoje stranke ako na jesen postane prvi muslimanski senator u historiji SAD

Prvi put u američkoj historiji jedan musliman ima realne šanse da uđe u Senat. Abdulrahman Mohamed el-Sayed, četrdesetjednogodišnji demokratski kandidat iz Michigana, izgradil je svoju kampanju na frontalnoj i beskompromisnoj kritici Izraela. Vlast u Tel Avivu optužuje za genocid u Gazi, predlaže potpunu obustavu američke vojne pomoći toj zemlji i dovodi u pitanje koncept Izraela kao specifično jevrejske države.

Njegova pobjeda na ovosedmičnim demokratskim predizborima, gdje je porazio rivalku podržanu od stranačkog aparata i proizraelskih interesnih grupa, pretvorila je njegovu kandidaturu u jedan od najvidljivijih simbola dubinskog preispitivanja odnosa SAD-a prema cionizmu i pravu jevrejske države na postojanje i odbranu.

Pitanje Izraela bilo je jedno od centralnih tačaka El-Sayedove kampanje. Izraelsku vladu i Hamās moralno je izjednačio izjavom da je Hamās zlo, ali da je i Vlada Izraela zlo. Njegov nastup ne dolazi iz vakuuma, već odražava širi lom u američkom javnom mnijenju. Prema podacima Pew Research Centera, čak 62 posto Amerikanaca danas ima negativan stav o izraelskoj vladi, dok je pozitivno doživljava tek 32 posto. Među demokratama taj otpor doseže 82 posto, dok među mlađima od 30 godina Palestinci uživaju više simpatija od Izraelaca, što je potpun obrat u odnosu na dominantnu percepciju od prije samo nekoliko godina.

Za muslimansku zajednicu u SAD-u El-Sayedov trijumf ima značaj prekretnice. U aktuelnom sazivu Kongresa djeluju svega četiri legislatora muslimanske vjere, svi u Predstavničkom domu i svi iz redova Demokratske stranke: André Carson iz Indiane, Ilhan Omar iz Minnesote, Rashida Tlaib iz Michigana i Lateefah Simon iz Kalifornije. Gornji dom Kongresa, sa svojih stotinu senatorskih mjesta, za njih je do sada bio potpuno nedostupan.

Demografski gledano, taj nesrazmjer nije drastičan jer muslimani čine oko jedan posto odrasle populacije SAD-a, a četiri kongresmena predstavljaju manje od jedan posto od ukupno 535 članova Kongresa. Presedan stoga nije sama prisutnost u Predstavničkom domu, već stvarna mogućnost da jedan musliman po prvi put preuzme senatorsku dužnost.

Simbolički naboj ove pobjede prevazilazi dnevnu politiku. Dolazi nakon četvrt stoljeća obilježenog napadima 11. septembra 2001. godine, događajem koji je islam dugi niz godina stavio u sam centar debata o terorizmu, nacionalnoj sigurnosti i imigraciji, što je pratio talas nepovjerenja, diskriminacije i napada na tu zajednicu. U takvom okruženju, činjenica da je kandidat koji otvoreno praktikuje svoju vjeru, tokom kampanje koristi izraze poput „inšallah“ te nikada ne skriva svoj identitet, odnio pobjedu u jednoj od ključnih saveznih država, označava radikalno pomjeranje granica politički mogućeg.

Time je označen prelazak zajednice koja je godinama tretirana prevashodno kao objekat sigurnosnih i useljeničkih politika u aktera koji aspirira na najviše državne funkcije. El-Sayed bi mogao preuzeti šestogodišnji mandat u Senatu, tijelu s ogromnim uticajem na vanjsku politiku i uvidom u najosjetljivije obavještajne izvještaje. Ukoliko demokrate osvoje većinu, njegov ulazak u Senat predstavljao bi ozbiljnu prepreku za planove Donalda Trumpa u završnici njegovog mandata.

Republikanci su El-Sayeda brzo pretvorili u jednu od glavnih meta predstojećih kongresnih izbora. Trump ga je označio kao „komunistu“, „neprijatelja Jevreja“ i „neprijatelja Izraela“, nastojeći njegovu pobjedu na predizborima iskoristiti za mobilizaciju vlastitog biračkog tijela. Politički protivnici prigovaraju mu i zbog izjava na račun stranačkih rivalki, koje su ocjenjivane kao mačističke i potcenjivačke.

Pored toga, ove sedmice je Trump iskoristio El-Sayedov prijedlog o ukidanju takozvanog filibusterizma kako bi ponovo pritisnuo republikanske senatore da sami ukinu taj parlamentarni mehanizam. Radi se o pravilu koje u praksi zahtijeva 60 od ukupno 100 glasova u Senatu za okončanje rasprave i izglasavanje većine zakona, čime se političke aktere primorava na dvostranački konsenzus umjesto proste većine od 51 glasa. Bitka za Michigan stoga prevazilazi lokalne okvire i pretvara se u sraz dvaju suprotstavljenih koncepata o Izraelu, imigraciji, američkom identitetu i budućnosti Demokratske stranke.

El-Sayedov uspon dio je šireg vala nove generacije muslimanskih političara. Na predstojećim međuizborima učestvuje na desetine muslimanskih kandidata na federalnom, državnom i lokalnom nivou. Među njima su Adam Hamawy u New Jerseyju, Aisha Wahab u Kaliforniji, te četvero aktuelnih članova Predstavničkog doma koji traže novi mandat. Prije samo jedne decenije ovakve kandidature bile su rijetke, dok su danas dio političke svakodnevice u ključnim država poput Michigana.

Ovaj proces podsjeća na historijski put drugih vjerskih manjina u SAD-u. Katolici su decenijama potiskivani iz trke za Bijelu kuću zbog bojazni da bi predsjednik te vjere bio odaniji Papinskoj stolici nego Ustavu. Tu je barijeru razbio John F. Kennedy šezdesetih godina, a potvrdio Joe Biden 2020. Jevreji, koji čine oko dva posto odrasle populacije i imaju dugu prisutnost u javnom životu, ostvarili su visoke pozicije u Kongresu, Vladi i Vrhovnom sudu, ali nikada nisu stigli do predsjedničke funkcije.

Muslimani sada prolaze kroz sličnu evoluciju, iako u znatno ranijoj fazi i s manjim demografskim učešćem. Katolici danas čine oko 20 posto odraslog stanovništva SAD-a, odnosno oko 55 miliona ljudi, dok je u državi od 350 miliona stanovnika jevrejska zajednica zastupljena s oko šest miliona odraslih prema vjerskoj identifikaciji.

Ovakav trend nije ograničen samo na Michigan. Prošle godine Zohran Mamdani postao je prvi muslimanski gradonačelnik New Yorka, preuzevši funkciju od ogromnog nacionalnog značaja u gradu gdje živi između 750.000 i milion muslimana. Mamdani se pozicionirao kao jedna od vodećih figura novog američkog lijevog krila.

Zajedno s El-Sayedom, Mamdani djeluje unutar demokratskog socijalističkog pokreta. Obojica predstavljaju novu generaciju lidera koji ne traže samo puku zastupljenost, već direktno ulaze u borbu za najvažnije političke položaje u zemlji, redefinišući stavove Demokratske stranke o vanjskoj politici i identitetu SAD-a. Budući da su El-Sayedovi roditelji doseljenici iz Egipta, a on je rođen u Detroitu, Ustav mu otvara prostor i za potencijalnu kandidaturu za predsjednika SAD-a, dok Mamdani, rođen u Ugandi, na tu funkciju po Ustavu nema pravo.

IZVOR: Bosna.hr, ABC