Svake godine, prvog januara, mnogi od nas donesu odluku: “Ove ću godine vježbati, čitati više ili prestati pušiti.” No, već do 10. januara, često se nađemo ispruženi na kauču, zureći u telefon dok pušimo cigaretu, pitajući se: “Zašto ne mogu učiniti ono što želim?” Ako vam ovo zvuči poznato, ne brinite – socijalna psihologija ima odgovor, ili barem model koji pokušava objasniti naše ponašanje. A čovjek koji stoji iza tog modela je Icek Ajzen.

Svake godine, prvog januara, mnogi od nas donesu odluku: “Ove ću godine vježbati, čitati više ili prestati pušiti.” No, već do 10. januara, često se nađemo ispruženi na kauču, zureći u telefon dok pušimo cigaretu, pitajući se: “Zašto ne mogu učiniti ono što želim?” Ako vam ovo zvuči poznato, ne brinite – socijalna psihologija ima odgovor, ili barem model koji pokušava objasniti naše ponašanje. A čovjek koji stoji iza tog modela je Icek Ajzen.

Rođen 1942. u Chełmu, Poljska, najutjecajniji je socijalni psiholog na svijetu prema broju citata njegovih radova. Njegova „Teorija planiranog ponašanja“ (Theory of Planned Behavior, TPB), koju je razvio iz ranijeg modela nazvanog „Teorija razumnog djelovanja“ (Theory of Reasoned Action), promijenila je način na koji naučnici analiziraju zašto radimo ono što radimo – ili ne radimo ono što želimo. Ajzenov rad, objavljen 1991. godine, jedan je od najcitiranijih radova u psihologiji svih vremena, s više od 150.000 citata, a njegova teorija primijenjena je u više od 2000 empirijskih studija jer, kako sam kaže, “funkcionira”.

U šezdesetima, zajedno s kolegom Martinom Fishbeinom, Ajzen je razvio „Teoriju razumnog djelovanja“, koja je pretpostavljala da je namjera ključ našeg ponašanja. Ako želimo nešto učiniti, učinit ćemo to – gdje ima volje, ima i načina. No, Ajzen je ubrzo shvatio da to nije dovoljno. “Samo željeti ići u teretanu u 7:30 prije posla nije lako”, objasnio je u razgovoru za El Confidencial. U stvarnom svijetu, naša ponašanja nisu samo stvar volje – na njih utječu i pritisak okoline te naša vlastita percepcija koliko smo sposobni nešto učiniti.

Tako je nastala „Teorija planiranog ponašanja“, koja uz namjeru uvodi dva ključna faktora: percipirani društveni pritisak (hoće li nas prijatelji, porodica ili društvo podržati ili osuditi) i percipirana kontrola ponašanja (osjećamo li da možemo savladati prepreke). Ako ne idete u teretanu, nije samo stvar u tome što “ne želite dovoljno”, već možda mislite da nemate vremena, novca ili podrške okoline. Ajzenova teorija sugerira da, ako razumijemo ove faktore, možemo promijeniti ponašanje – bilo svoje vlastito ili tuđe.

Ajzenova teorija nije ostala samo na papiru. Njena praktična primjena vidljiva je u gotovo svim područjima života – od zdravstva i obrazovanja do javnog prijevoza i politike. Najviše se koristi u zdravstvu. Na primjer, zašto ljudi ne prestaju pušiti, iako znaju da je štetno? Ili zašto se neki oklijevaju vakcinistai, unatoč dokazima o učinkovitosti vakcina? “Nije dovoljno samo reći ljudima da je nešto dobro za njih”, kaže Ajzen. U razvijenim zemljama, ključno je uvjerenje u sigurnost vakcine i preporuke autoriteta. U zemljama gdje vakcinje nisu lako dostupne, poput nekih afričkih država, problem je u kontroli – ako morate voziti satima da biste se vakcinisali, namjera nije dovoljna.

Primjer iz stvarnog života dolazi iz njemačkog univerzitetskog grada Giessena, gdje su istraživači htjeli potaći studente da koriste autobus umjesto automobila. Nakon razgovora sa studentima, uveli su semestralnu kartu za javni prijevoz kao dio školarine, uz informacije o prednostima i karte s rutama. Rezultat? Korištenje autobusa poraslo je s 15% na 30%. Ovaj pristup pokazuje kako razumijevanje uvjerenja i prepreka može dovesti do promjene.

U politici, Ajzenovo istraživanje baca svjetlo na iznenađujuće obrasce. Naprimjer, u SAD-u je proučavao percepciju Donalda Trumpa tokom njegovog prvog mandata. Prije 2016., mnogi su ga vidjeli kao uspješnog biznismena s TV ekrana, što je pomoglo njegovoj pobjedi. Ajzen je očekivao da će se stavovi promijeniti nakon njegovih kontroverznih poteza na vlasti, no ankete su pokazale da se mišljenje birača nije značajno mijenjalo – ni na bolje ni na gore. “Ponašanje ljudi me iznenađuje svaki dan”, priznaje.

Ajzenov put počeo je u Izraelu šezdesetih, u vrijeme kada je ta zemlja bila središte istraživanja ponašanja. Tamo je studirao pod mentorstvom Daniela Kahnemana, kasnijeg dobitnika Nobelove nagrade, koji je zajedno s Amosom Tverskyjem revolucionirao razumijevanje ljudske iracionalnosti. Iako je Kahneman bio više usmjeren na ekonomiju ponašanja, Ajzen je krenuo drugim putem, fokusirajući se na socijalnu psihologiju.

Njegova teorija nije bila odmah prihvaćena bez kritike. “To je očito”, često su mu govorili studenti i kolege. “Naravno da radimo stvari jer želimo, možemo i osjećamo pritisak.” No, Ajzen odgovara: “Ako je tako očito, zašto to niko prije nije sistematizirao?” U šezdesetima, socijalna psihologija bila je u povojima, a njegov model donio je testabilne hipoteze i metodologiju kojom se može mjeriti uvjerenja i predvidjeti ponašanje.

Ajzen vidi budućnost svoje teorije u rješavanju globalnih izazova. “Ova pandemija neće biti posljednja”, upozorava, sarađujući s WHO-ovim programima za vakcinisanje djece. Drugo veliko područje je klimatska kriza – od poticanja kupovine električnih vozila do smanjenja potrošnje resursa. “Ako razumijemo što ljude sprječava, možemo djelovati”, kaže.

A šta je s filozofskim pitanjem slobodne volje? Ajzen se smiješi: “To je izvan moje teorije. Neki naučnici vjeruju u slučajne kvantne procese u mozgu, drugi kažu da je sve određeno. Ja se bavim onim što možemo mjeriti i mijenjati.” Njegova skromnost ne umanjuje činjenicu da je stvorio alat koji pomaže milionima – od pojedinaca koji žele prestati pušiti do vlada koje žele promijeniti navike svojih građana.

Dakle, zašto ni danas nećete u teretanu? Možda želite, ali prijatelji vas ne potiču, a ustajanje u 7:00 čini se nemogućim. Ajzenov model nudi utjehu: nije samo do vas, već do složenog sklopa uvjerenja, pritisaka i prepreka. Dobra vijest? Ako znate što vas koči, možete to promijeniti. Icek Ajzen, sada emeritus na Univerzitetu Massachusetts Amherst, ostavio nam je ne samo teoriju, već i praktičan vodič za razumijevanje samih sebe. (IZVOR: El Confidencial)