Kao raspaljena vatra na ognjištu; i duša mu se od straha zapali! Sa ovim lem te-rev-ha, vojska koju vi niste vidjeli, upućuje nas na ajeti-kerim iz sure Ahzab, esteizubillah: O vjernici, sjetite se Allahove milosti prema vama kada su do vas vojske došle, pa smo Mi protiv njih vjetar poslali, i vojske koje vi niste vidjeli – a Allah dobro vidi šta vi radite. (Ahzab, 9) Vojska koju vi niste vidjeli, ona se nije jednom pojavila! I pojavljivat će se sve do Sudnjeg dana, na poprištima gdje su ljudi zaista izašli da Božija riječ bude gornja!

”Mesnevija”, treći svezak, bejtovi: 4036 – 4078/III  (prvi dio)

Priredio: Šaban Gadžo

Časopis „Bosna“ u dogovoru s Hadži Hafizom Mehmedom Karahodžićem prenosi u nastavcima dersove iz “Mesnevije” održane u Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu u Sarajevu.

Euzubilla-Bismilla, elhamdulillah
Rabbi šrahli sadri…

Naslov dersa:

ŠEJTAN KAŽE KUREJŠIJAMA: „STUPITE U BORBU SA AHMEDOM, JA ĆU VAM PRUŽITI POMOĆ, A POZVAT ĆU I SVOJE PLEME DA STANU UZ VAS!“ ALI U ČASU SUDARA DVIJU VOJSKI ON JE POBJEGAO!

Kao što je šejtan u vojsci postao „sto i prvi“ i govorio im
zanosnim riječima: „Ja sam, zaista, vaš zaštitnik!“

Nadovezuje se hz. Mevlana na prošli ders, pa se podsjetimo posljednjeg bejta, u kojem nam reče:

Narav je paun, koja te na zlo navraća i
priču ti priča, da bi te od tvog mekama udaljila.

(Da bi te odvojio od tvoje pozicije, gdje si stabilno stajao na putu Božijeg zadovoljstva.)

Dakle, sad nastavlja hz. Mevlana da nam kazuje o tome kako ta priča ili taj šaptač (i vanjski i unutrašnji) pokušavaju da nas poremete na putu Božijeg zadovoljstva i navodi primjer kako je šejtan u vojsci postao „sto i prvi“ vojnik (što bi rekli – biber po pilavu!), na tu brojnu vojsku od oko 1000 mušrika i govorio im zanosnim riječima: Ja sam, zaista, vaš zaštitnik!

Ovdje nas upućuje na suru Enfal i ajeti-kerime, esteizubillah: I kad im je šejtan, njihove postupke, kao lijepe predstavio i rekao: „Niko vas danas ne može pobijediti, a ja sam vaš zaštitnik!“ A kada su se dva protivnička tabora sukobila, onda je on natrag uzmaknuo i rekao: „Ja nemam ništa s vama, ja vidim ono što vi ne vidite, i ja se Allaha bojim! Jer Allah strašno kažnjava!“ (EL-Enfal, 48)

Riječ je o „Bitci na Bedru“, kada su Poslanik, s. a. v. s., i grupa od 313 njegovih vjernih ashaba, krenuli da presretnu kurejševićku karavanu koja se vraćala iz Šama (Sirije), kako bi koliko-toliko ublažili gubitak koji su pretrpili ostavivši sve što su imali u Mekki, jer su bili istjerani iz nje, prisiljeni na hidžru. Šta se desilo? U međuvremenu dolazi haber od ove karavane u Mekku i poziv da Mekelije spašavaju svoje blago i oni se dižu na taj pohod, njih oko 1000 dobro naoružani i opremljeni; nošeni neznabožačkim ponosom, kreću da se sukobe sa tom grupom muslimana. Kad su došli do Džuhve, malo izvan Mekke, stigla im je poruka iz karavane Ebu Sufjanove: – Vratite se, mi smo se sačuvali, nema potrebe za borbu. Međutim, Ebu Džehel kaže: – Ni govora! Idemo do Bedra i tu ćemo piti vino, gledati plesačice i slušati njihovu pjesmu, častiti druga arapska plemena ako dođu (tako on zamišlja pobjedu). I nemojte ih ubijati, nego ih hvatajte žive i vežite! Zaista su došli do Bedra, ali eto, umjesto vina, popili su napitak tuge, a umjesto te lijepe pjesme imali su naricanje!

Kad su se bojni redovi uspostavili, najednom se pojavljuje osoba Suraka ibn Malik iz plemena Kinane, ogranak Mudlidž, i mušrici vide njega, dolazi sa pripadnicima svog plemena. Oni, pojavno, vide da je to Suraka i on im ovo govori: – Ne bojte se! Danas vas niko ne može pobijediti! Ja sam vaš zaštitnik! (Suraka je bio poznat kao borac, a znamo da je on prilikom Hidžre opazio Božijeg Poslanika i hz. Ebu Bekra, pratio ih i pokušao da uhvati Poslanika, ali mu je jahalica dva puta propadala u zemlju i odustao je od toga, vratio se natrag, odvraćajući potjeru od te strane.) Zašto Suraka? Bog dragi najbolje zna, ali u imenu njegovom imamo ova tri harfa sin, ra i kaf, što upućuje na lopovluk, na lopova, lupeža. E upravo šejtan ovako potkrada nas, prikazujući se u raznim formama. Šejtani kao i meleki pripadaju prefinjenim duhovima pa mogu da po Božijem odobrenju uzmu suret (lik, oblik) neke osobe, baš kao i tijela što mogu da poprime različite boje kad na njih stavimo razne odore… Tako se evo mušricima šejtan prikazao u liku ovog ratnika, i sad ih on bodri na borbu… Ali kad je vidio vojsku meleka koja dolazi, onda je on okrenuo da bježi, i vidite šta kaže: –Ja nemam ništa s vama! Ja vidim ono šta vi ne vidite! Upravo, ovo i jeste njegov posao: da čovjeka natjera na poricanje Istine! A kad ga zavede, onda kaže: – Ja nemam ništa s tobom! E sad će nam to hz. Mevlana pojasniti u nekoliko narednih bejtova:

Kad se Kurejšije, na njegove riječi spremiše,
i obje vojske se, jedna drugoj suprotstaviše,
vidje šejtan vojsku od meleka, kako
prilazi i svrstava se u redove mumina.

Na dolazak ove vojske upućuje nas jedan ajeti-kerim iz sure Ali-Imran, esteizubillah: Ako budete izdržljivi i poslušni, i ako vas oni napadnu odmah, Gospodar vaš će vam poslati pet hiljada meleka, sve obilježenih. (Ali- Imran, 125)

Sad to sve šejtan vidi, od njega nije skriveno, ali ovaj niski svijet ne može prići ovom visokom svijetu, i sad se on okreće sa bojnog polja.

One vojske,
koje vi niste vidjeli (lem te-rev-ha), svrstane u safove,
i njegova duša, od straha, postade vatreni hram.

(Kao raspaljena vatra na ognjištu; i duša mu se od straha zapali!)

Sa ovim lem te-rev-ha, vojska koju vi niste vidjeli, upućuje nas na ajeti-kerim iz sure Ahzab, esteizubillah: O vjernici, sjetite se Allahove milosti prema vama kada su do vas vojske došle, pa smo Mi protiv njih vjetar poslali, i vojske koje vi niste vidjeli – a Allah dobro vidi šta vi radite. (Ahzab, 9)

Vojska koju vi niste vidjeli, ona se nije jednom pojavila! I pojavljivat će se sve do Sudnjeg dana, na poprištima gdje su ljudi zaista izašli da Božija riječ bude gornja!

I ovo nam je poznato. Radi se o „Bitci na Hendeku“ 5. godine po Hidžri, kada je, možda, mlada islamska zajednica bila u najtežem trenutku. Deset hiljada udruženih neprijatelja opkolilo je Medinu, a i jevrejsko pleme Benu Kurejza u samoj Medini, poništilo je ugovor sa muslimanima o zajedničkoj odbrani grada, tako da su bili i iznutra i izvana u teškoj opasnosti. Odužilo se vrijeme opsade, jer neočekivano, za mušrike, naišli su na onaj nezaštićeni dio Medine gdje su računali da će lahko proći, a baš tu ih je čekao hendek. Nikad do tad takvu strategiju Arapi nisu vidjeli, a to je predložio hz. Selman Perzijanac, r. a. Odužila se ta opsada i jedan dan Poslanik, s. a. v. s., kaže: – Ko će otići da mi donese haber o njihovoj vojsci? Pita jednom, drugi put, niko se ne javlja. Težak trenutak, teška situacija. Onda Poslanik, s. a. v. s., kaže: – Huzejfe, diži se i idi, donesi mi haber, i pazi da ih ne potakneš na mene! I hz. Huzejfe krene u toj mrkloj noći; sad valja ući inkognito u redove neprijatelja. Uspio je. Pričao je poslije: – Kad sam krenuo, imao sam osjećaj da idem u sigurnu smrt. Prišao im je blizu i kaže: – Vidim, pored vatre Ebu Sufijana, grije leđa. Stavim strijelu u luk, vrlo lahka meta za pogoditi, al’ se sjetim onoga što mi je rekao Poslanik, s. a. v. s. – nemoj ih poticati na mene, i vratim luk u tobolac. Gledam šta vjetar radi u njihovom logoru… (Vidite, u ajetu se kaže: …Mi smo protiv njih vjetar poslali…), sve im izvrće, prosto škripi kamenje… (A to nije vidio ovamo, na strani odbrane grada.) I kad je vidio njihovu situaciju, vraća se i nailazi na 20-ak maskiranih konjanika, koji mu kažu: – Reci svom Prijatelju (tj. Poslaniku, s. a. v. s.) da je Allahova pomoć stigla! Eto, to su bili ovi vojnici iz gajba, ova grupa maskiranih konjanika, vojska koja je od Allaha poslana kao pomoć vjernicima, a koju je hz. Huzejfe, r. a., vidio.

Povuče se (šejtan) i ustuknu, govoreći:
„Ja vidim jednu zapanjujuću vojsku!“

Svi ovi bejtovi upućuju na ajete iz sure Enfal. Mi ćemo navesti 48. ajet: I kada im je šejtan kao lijepe njihove postupke predstavio i rekao: „Niko vas danas ne može pobijediti, i ja sam vaš zaštitnik!“ – onda je on, kada su se dva protivnička tabora sukobila, natrag uzmaknuo, i rekao: „Ja nemam ništa s vama, ja vidim ono što vi ne vidite, i ja se bojim Allaha, jer Allah strašno kažnjava.“

Sljedeći bejt hz. Mevlana donosi na arapskom jeziku, u kojem su dijelovi ajeta koji smo naveli, tzv. iktibasi:

To znači: „Ja se bojim Allaha! Od Njega meni
nema pomoći!
Idite, ja vidim što vi ne vidite!“

Jedan od prvaka Kurejšija, po imenu Haris, obraća se šejtanu:

Haris mu se obrati: „Ej ti, na liku Surake,
zašto jučer nisi tako govorio?“

(Jučer, kad si nas poticao na borbu.)

On odvrati: „Ovog trena ja vidim razaranje!“
Haris će na to: „Ti vidiš prezrene Arape.

Njemu šejtan kaže: – Ja vidim šta će se sada desiti: vi ćete biti razoreni! A ovaj njemu odgovara: – Ti vidiš prezrene Arape. Hoće da mu kaže: ahmaku jedan, pa pogledaj naše vojske, tri put brojnija, opremljenija… Ovi ovamo, preko puta nas, to su jadnici, o kakvom razaranju govoriš?!

Ti samo ovo vidiš, o bestidniče, ali, to je
bilo vrijeme razmetanja, a ovo je vrijeme borbe!

Znači, ono jučer, to je bila tvoja prazna priča, a ovo je vrijeme borbe, i sad, kad je ona nastupila, ti podvijaš rep i bježiš.

Jučer si rekao: Ja sam vaša stabilnost.
Iz trena u tren, pomoć i pobjeda će biti s vama!
Jučer si bio predvodnik vojske, o prokletniče!
A ovog časa si nečovjek, bezvrijedan i prezren.
Obmanuti tvojom varkom mi smo došli.
Ti si ložištu otišao, a mi triješće postali!“

Dakle tvojom varkom smo bili obmanuti, i evo došli smo u tu borbu. Ti si otišao ložištu, a mi triješće postali, triješće za vatru. E sad pitanje: zašto smo obmanuti? Zašto je ova vojska obmanuta varkom? Ili, zašto mi danas bivamo obmanuti ovakvim varkama, ovoga nevidljivog neprijatelja? To nam kazuje ajet prije ovoga ajeti-kerima, u kom se veli, esteizubillah: I ne budite kao oni, što izađoše iz domova svojih nadmeno, da se pokažu svijetu i da bi od Allahova puta odvraćali. A Allah dobro zna što oni rade. (El-Enfal, 47)

Doslovce bi bilo: Allah ono što oni rade obuhvata, tj. obuhvata Svojim znanjem. Vidimo ovdje nadmenost, oholost – tako imaju visoku sliku o sebi; drugo, da se pokaže rijaluk, da se pokažu svijetu, i da bi od Allahova puta odvraćali. Dobro se preispitajmo po pitanju ove dvije osobine, kad se čovjek čini nadmen, gord u odnosu na bilo koje stvorenje! A eto, mi to ponavljamo. Da nam Allah pomogne da to odbacimo od sebe. Velikani nam govore, da nećemo uspjeti dok god budemo, bilo koga, vidjeli slabijim od sebe. Nadmenost (oholost) i rijaluk (pretvaranje i pokazivanje lažne slike o sebi) kad se nađu kod nas, s takvim osobinama – sve što radiš, to je odvraćanje od Božijeg puta!

Jedan od dobrih Allahovih robova učio Kur'ani-kerim, učio suru Ta-ha. Kuća mu je bila blizu puta, i u zoru, kad je završio učenje, malo je prilego da se odmori. Kad, na snu vidi s neba se spušta jedna osoba i nosi jedan svitak. Otvori taj svitak pred njim, on pogleda, kad vidi tamo cijela sura Ta-ha koju je on učio; ispod svake riječi piše 10 sevapa, samo jedne riječi nema nikako, izbrisana riječ. On to primijeti pa kaže ovome: – Ja sam proučio i ovu riječ, zašto ove riječi nema, a ni sevapa za nju, nema nagrade, desetorostruke nagrade?! Ovaj mu kaže: – Mi smo je zapisali, ali smo čuli glas od Arša koji kaže: Brišite tu riječ, i brišite te sevape! – Zašto?, pita ovaj, i počne plakati. Ova nebeska osoba mu odgovara: – Kad si upravo došao do te riječi, čuo si kako pored tvog prozora neko ulicom prolazi, pa si malo podigao glas… Pogledajte ovaj primjer! Samo malo da se nekome pokažeš, pobrisalo je riječ i sevap koji je prati.

A što se tiče ove nadmenosti (oholosti, umišljenosti), da vam jedan lijep primjer ispričam, koji sam nedavno našao u jednom kitabu. Onaj legendarni junak turanskih plemena, koji se zove Dede Korkut, bio je nadaleko poznat po svojoj hrabrosti. Izašao je na glas kao nepobjediv, a tako i njegova skupina, koja je uz njega bila. Jedan dan, dok je on u tom svom ambijentu poput palače boravio, pojavi se jedna osoba. On je gleda i pita: – Kako si ušao ovdje? Ko si ti? Ovaj mu kaže: – Ja ulazim bez pitanja! Meni ne treba nečija dozvola! Svi skoče na njega, a on se pretvori u pticu i izađe napolje. I Dede Korkut odmah na konja, i svi njegovi za njim, i za tom pticom u bjesomučan galop. Dede Korkut se bijaše izgubio (zalutao), pošto je bio na trenutak odvojen od svoje vojske. Tad mu se ponovo pojavi onaj čovjek, ona nebeska osoba, kako mu se prvi put pojavila. Dede Korkut mu kaže: – E sad te imam! A on njemu: – Ne! Sad ja tebe imam! I skine ga lahko s konja, obori ga na zemlju i okuje. A onda mu kaže: – Ja sam melek smrti! Poslat sam da ti dušu uzmem. Dede Korkut ga pita: – Ima li odgode, makar za tren, da se pokajem? Nemoj mi uzeti za zlo ovu moju oholost, koju sam pokazao pred tobom. A on mu kaže: – Ne obraćaj se meni, ja sam rob kao i ti; slušam, pokoran zapovijesti Božijoj. Tad Gospodar kaže meleku: – Reci mu, da mu je data odgoda, ali pod uslovom da nađe nekoga ko će umrijeti na njegovom mjestu, da za njega umre. E sad Dede Korkut pomisli: otac mi je star čovjek, pitat ću njega. Ode do oca, pa mu kaže: – Babo, takva i takva stvar… Babo mu kaže: – Sine, toliko sam u životu pretrpio neugodnosti, tegoba, iskušenja. Evo, sad došō vakat mirno živim, ne umire mi se, da ti pravo kažem, pa ne bih. On ode do majke, ubijeđen da će majka sigurno pristat na to. Majka mu kaže: – Sine, ja sam nekoliko puta umirala uz tebe: kad sam te rodila, kad sam te podizala i odgajala; brinula se za tebe, a sad bih voljela, da ovo malo vremena što mi je ostalo, uz tvog babu proživim mirno, pa, sine, ne mogu na to pristati. Sad Dede Korkut vidi da nema nikoga na koga bi računao da ga zamijeni u smrti, i tako potišten krene kući, da se pripremi za smrt, jer nije našao zamjenu. Vidi ga žena tako potištenog, pa ga pita: – Šta ti je, što si takav? On joj kaže, takva i takva stvar, a ona mu veli: – A što se meni nisi obratio? Evo, ja sam spremna dati život za tebe, a da ti živiš! Kad je to čuo taj nemilosrdni ratnik, koji je tako bio gord, nadmen, on se sav rastopio pred tim riječima i Gospodaru se obratio: – Gospodaru, mene uzmi, a nju sačuvaj, jer je ona puno vrjednija od mene, i puno hrabrija od mene! Onda mu je melek kazao da mu Gospodar produžava život, i njemu i njegovoj supruzi, a uzet će njegove roditelje, jer je kucnuo čas za njih, koji su bili čestiti ljudi, i oni su otišli sa ovog svijeta.

Ovdje vidimo šta je ta nadmenost. Znači, nije vjerovao da ima iko ko mu se može suprotstaviti! Na kraju je potvrdio svojoj supruzi da je hrabrija od njega, jer ovo na šta je ona pristala, nije niko drugi pristao. Dakle, obratimo pažnju da ne budemo obmanuti ovom varkom, jer nadmenost, rijaluk (lažno prikazivanje), ako te to prati, onda sve što budeš radio, sve će to biti odvraćanje od Božijeg puta.

Kad je Haris ove riječi Suraki izgovorio,
od tog ukora, srdžba obuze prokletnika.
Svoju ruku, srdito, iz njegove ruke povuče,
jer od njegovih riječi srčana bol ga sustiže.

(Tako su riječi Harisove pogodile šejtana.)

Šejtan ga udari u prsa i u bijeg se dade.
Krv tih slabića, putem ovog mekra, prolio je.

(mekr = varka, spletka, lukavstvo)

Jer sad sve ono što će se desiti, a čemu je on bio vinovnik, podržavajući ih u ovoj borbi, posljedicu će imati da će se proliti krv, da će 70 mušrika poginuti, a 70 biti zarobljeno.

Vidite kako hz. Mevlana, malo-malo, pa ubaci dijelove ajeti-kerima koji smo proučili.

Kad je tako viranijom učinio toliki svijet,
On je onda rekao: „Ja nemam ništa s vama!“

viranija = zapuštena i trošna kućerina, ruševina…

Ovo je šejtanova rabota, da čovjeka navede da ga posluša, a onda da kaže: – Ja dižem ruke od tebe, ja nemam ništa s tobom!

U prsa ga je udario i na tle bacio.
Onda je pobjegao, kad ga je navala prestravila.

(Navala meleka koji dolaze.)

Nefs i šejtan, oboje, bili su jedno biće.
Oni sebe u dva sureta pokazuju.

 (dva sureta = dvije forme)

Nefs je u nama, a šejtan izvan nas, ali šejtan upada u naše tijelo, kola kroz našu krv i djeluje preko nefsa, rušeći i razarajući naše trošno tijelo. Nefs bi se najbliže mogao prevesti kao naš ego; on i šejtan, premda se pokazuju kao dvoje, ustvari su jedno biće: nefs je unutrašnji naš neprijatelj, a šejtan vanjski.

Kao što su melek i pamet bili jedno biće.
Radi Njegove mudrosti dva sureta su postali.

Prekida ovaj govor o nefsu i šejtanu, ali će ga odmah i nastaviti, a sad hoće da kaže i ovo, da znamo da su um (akl) i melek jedno biće, koji su, radi Božije mudrosti, dva sureta (dvije forme) postali. Jedan od ehlibejtskih imama kaže: – Ljudski razum je čovjekov unutarašnji poslanik, a Božiji poslanici su čovjekova vanjska pamet.

Vidite, dvije pameti – unutrašnja i vanjska; ako ove dvije pameti budu usklađene, jedna drugoj odgovori, onda je riječ o akli-kullu, o univerzalnoj pameti. Vidjeli ste često da hz. Mevlana spominje akli-džuz i akli-kull, djelimična i univerzalna pamet. Ako ova dva akla odogovore jedan drugom, e onda je to univerzalna pamet. U protivnom, hz. Mevlana na jednom mjestu kaže: – Ova akli-džuz (djelimična pamet) ona je samo podrška nefsi-emmari, nefsu sklonom zlu, evo ovome neprijatelju u nama.

Eto, samo nam je skrenuo pažnju da kaže: kao što je šejtan s nefsom jedno, akl (pamet) sa melekom je jedno, ali se pojavljuju, Božijom mudrošću, u dvoje.

Sad nastavlja dalje govoriti o ovom dušmanu u nama…

Prvi dio 95. dersa iz trećeg sveska Mesnevije, koji je Hadži Hafiz Mehmed Karahodžić održao 21. 06. 2022. u Mevlevijskom kulturnom centru – Jekovac.