Mostar Sevdah Reunion vraća se zagrebačkoj publici 28. marta u Koncertnu dvoranu Vatroslav Lisinski, no ovaj događaj zasigurno nije tek običan koncert. To je svojevrsni susret s trajnošću, s muzikom koja nije nikada bila moda nego vječna čežnja — uvijek s one strane vremena i duboko ukorijenjeno osjećanje sevdaha kao duhovnog i estetskog doživljaja svijeta.

Od samih početaka, Mostar Sevdah Reunion zauzeo je osobitu poziciju na sceni: između tradicije i modernosti, između svijeta koji se urušava i svijeta koji se nada. Njihov prvi album iz 1999. godine već je tada prepoznat kao iznenađenje iz “ratom razrušene zemlje”, kako je to zabilježila svjetska štampa. Taj “dragulj s Balkana” bio je više od glazbenog proizvoda — bio je iznenadni dokaz da se iz ruševina može čuti melodija, nježna i postojana.

Grupa je od tada izrasla u globalnog ambasadora sevdaha, no ne onog konzerviranog u muzejskoj vitrini, već živog, uzdrhtalog, protočnog. Suradnje sa Šabanom Bajramovićem i Ljiljanom Buttler dale su tom zvuku dodatnu snagu — romsku ekstazu i poratnu melankoliju. U novije vrijeme, grupa se neprestano obnavlja, kako vokalno tako i idejno. Mladi talenti poput Antonije Batinić svjedoče o međugeneracijskoj vitalnosti benda, dok dueti s umjetnicima iz Španije i Kameruna pokazuju da sevdah ne poznaje granice, već u svakom jeziku i tonu prepoznaje čežnju.

U pozadini ove muzičke priče odvijao se i tihi kulturni obrat gdje je nekada ismijavana i potiskivana ljubav prema folkloru i etno glazbi postajao indikator otvorenosti, znatiželje i kulturne samosvijesti. Na koncertima Mostar Sevdah Reuniona okuplja se ne samo vjerno slušateljstvo, već i kulturni establishment, subkulturni nomadi i oni koji traže dah nečega dubljeg u vlastitom životnom ritmu.

Sevdah koji Mostar Sevdah Reunion donosi nije tek muzički stil. To je svjetonazor. On se protivi kiču, pomodnosti, instant-sentimentu i lažnoj emocionalnosti. Za razliku od “brendirane” produkcije koju u raznim derivatima turbo folka simboliziraju neki drugi izvođači s Balkana, ova grupa nudi nebrušeni biser — osjećaj koji izbjegava agresiju i ostaje vjeran tišini duše.

Sevdah je, u tom smislu, oblik otpora: otpora zaboravu, površnosti i zatupljenosti. U njegovoj srži nije spektakl nego prisnost. Nije imitacija nego iskaz. On nije ni nacionalno ograničen ni etnički zaključan. Sevdalinka jeste bošnjačka narodna pjesma, ali sevdah kao osjećanje pripada onima koji umiju praštati, koji su nježni i ranjivi, koji prepoznaju tugu kao oblik dostojanstva.

U vremenu u kojemu je i sama pažnja postala luksuz, Mostar Sevdah Reunion podsjeća na ono što se ne smije izgubiti. Njihova muzika ne govori samo o prošlim vremenima, nego otvara prostor za trajanje. Sevdalinka, i kada se osuvremenjuje, zadržava svoju srž: toplinu glasa, otmjenost osjećaja i strpljivu naraciju o ljubavi, gubitku i nadi.

Zato se ovaj koncert ne može svesti na jednodnevni kulturni događaj. On je znak da autentična tradicija, kada se osluhne s poštovanjem i svira s istinom, ne zastarijeva. Ona se ne troši, već obnavlja — svaki put kada glas progovori iz srca, a publika prepozna u njemu vlastiti drhtaj.

ZAGREBAČKI KONCERT

Dakle, Mostar Sevdah Reunion prometnuo se u jedan od najpoznatijih balkanskih world music sastava i nastupa 28. marta u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski u Zagrebu. Nakon četvrt stoljeća postojanja, ovaj bend i dalje ostaje ključni ambasador sevdaha na svjetskoj muzičkoj sceni.

Osnivač i producent benda Dragi Šestić prisjetio se početaka kada su, još 1999. godine, svojim prvim albumom šokirali glazbenu scenu i donijeli potpuno nepoznat zvuk te za hrvatske medije ističe kako su tada morali svijetu objašnjavati što uopće znači sevdah, emocije koje prenosi, i kako se razlikuje od drugih stilova.

Iako su se u početku suočavali s kritikama da ono što rade nije “pravi sevdah”, Šestić naglašava da je pjevački stil ostao vjeran tradiciji, a instrumentalni aranžmani su samo pokušaj da se emocija približi globalnoj publici.

Novi koncert u Zagrebu dolazi s mladim vokalom Antonijom Batinić i nizom svježih aranžmana koji pokazuju da bend ni nakon 25 godina ne posustaje – štoviše, kako sami kažu, “tek su krenuli”.