Dok se država rastače i ponižava, na svakom koraku od Laktaša do Tel Aviva, i dok tako to traje sedmicama, naši “intelektualci”, oni koji za to imaju papir, umotani u svoje apanaže i honorare, zaogrnuti privilegijama i pogodnostima, uživaju u zimskome snu.

U teškim i neizvjesnim vremenima kada bosanski čovjek ne zna šta će se desiti, šta da očekuje, šta da misli i kako da se postavi, potrebni su orijentiri, putokazi koji će ga upozoriti, usmjeriti ili ohrabriti. A ovo što se može čuti u medijima načešće je puka reprodukcija vijesti, bez ozbiljnih analiza zasnovanih na tačnim informacijama, insajderskim saznanjima i kvalitetnim procjenama.

I onda se očekuje da oni najobrazovaniji među nama, oni sa silnim titulama univerzitetskih profesora, doktora nauka i akademika, članovi visokih institucija, kažu nešto što običan svijet ne može dokučiti. Oni bi morali imati dobre konekcije i informacije iz prve ruke, a trebali bi ih znati i protumačiti pa ih onda ponuditi puku.

Umjesto toga, oni nas gledaju odozgo i uglavnom se s nama ne miješaju, valjda da ih ne bismo ometali u njihovim dubokim promišljanjima o sadašnjosti i budućnosti svijeta.

A mi u Bosni imamo ovih pametara napretek. U silnim akademijama nauka i „temeljnim“ nacionalnim društvima okupljeni su oni koji bi od nas trebali znati mnogo više, biti informirani, upućeni i, iznad svega, angažirani.  Ali kakva nam od njih korist.

Dok se država rastače i ponižava, na svakom koraku od Laktaša do Tel Aviva, i dok tako to traje sedmicama, naši “intelektualci”, oni koji za to imaju papir, umotani u svoje apanaže i honorare, zaogrnuti privilegijama i pogodnostima, uživaju u zimskome snu.

Sjeća li se iko, naprimjer, da je neko u ime temeljne zajednice kulture politički obespravljenog bošnjačkoga naroda javno i zvanično podigao glas protiv grubog kršenja Ustava Federacije i oduzimanja političkog glasa narodu koji bi tu zajednicu trebao slijediti? Oni se, valjda, bave samo kulturnim ukidanjem vlastitog imena i obilježja, a prljava ih politika ne zanima niti ih se dotiče. Misle, valjda, da bi to umjesto njih trebao raditi neko drugi, a oni će s visoka i iz daleka baviti svečanim prijemima i opernim izvedbama.

Ako se Preporod koji se više tako ne zove ne zanima šta će biti s njegovim podružnicama u dijelu domovine u kojem se državni zakoni više ne primjenjuju, zašto šuti visoka Akademija nauka i umjetnosti, koja za sebe voli reći da je jedina prava, državotvorna? Ne samo da šuti i nijemo posmatra kako nam svima država klizi kroz prste, nego u danima kada institucije RS-a otvoreno proglašavaju svoju nezavisnost od države, ANU BiH obilježava, zamislite, Svjetski dan šuma i brine o izmjenama u ekosistemu, kao da su baš oni pozvani da zapušavaju ozonske rupe, a ne da svim svojim kapacitetima uključe u odsudnu borbu za opstanak države koja skupo plaća njihove univerzitetske i ine poslove.

Ne smijemo biti previše iznenađeni i zatečeni, pogotovo ako se sjetimo da je početkom ‘90-ih godina prošloga stoljeća akademska elita, izuzevši rijetke časne izuzetke, umjesto da savjetuje narod kako će se odbraniti od velikosrpske agresije, po Sarajevu protestirala za mir pod jugoslavenskim, već tada agresorskim, zastavama.  

I sve će to biti tako dok „intelektualci“ ne shvate da ne samo da pripadaju svome narodu, nego imaju odgovornost da ga usmjeravaju i pripremaju na izazove koji dolaze. A ovo će pitanje biti aktuelno uvijek, čak i ako se ova trenutna golema kriza ne završi katastrofalno po Bosnu i Hercegovinu, iako je nastala šteta već sada tolika da se ne može izmjeriti.

Pamet će nam trebati uvijek, i nakon što sve ovo bude jučer, ako bude, pa bi neko morao razmišljati o strategiji pripremanja novih generacija za učešće u svjetskim utakmicama. Hoće li se naći neko dovoljno odgovoran da naše izvrsne mlade ljude pošalje na najbolje svjetske univerzitete, da im plati školovanje, ne bismo li tako nadoknadili ono što smo do sada propustili. Od ovih aktuelnih to se teško može očekivati jer smo se već uvjerili da se njihovo poimanje izvrsnosti ne ogleda u znanju i aktivizmu nego u ubundanim šetnjama zvjedzdanim stazama snobizma.