Džamija je preživjela stoljeća, ali ne i zločinačke pohode 1992. godine. Tada je minirana i srušena, a njeni ostaci razneseni su kilometrima daleko.

Romanija je bosanska planina koje odiše historijom. Nekada je njeno ime bilo sinonim za Istočno rimsko carstvo, a danas je to toponim koji nosi bogato historijsko naslijeđe. Dolaskom Slavena u 7. stoljeću granice Istočnog rimskog carstva su se urušile, a preživjeli stanovnici povukli su se u planinske visine, gdje su nastavili da žive slobodnim duhom. Ova se priča odnosi i na Knežinu, nekada kasabu sa stotinama kuća i četiri džamije, a danas tiho selo općine Sokolac.

Romaniju je u srca mnogih unio Halid Bešlić svojom pjesmom, u kojoj se spominje i Knežak izvor. Taj izvor, bistra voda koja izbija iz stijene, nikada ne presušuje i stoljećima je žila kucavica Knežine. Kraj njega je natpis na arapskom jeziku: “Vode dosta, hljeba malo.” Malo dalje, urezana u kamen, stoji oznaka “1886 MT”, što svjedoči o prisustvu austrougarske vojske na ovim prostorima.

U 17. stoljeću Knežina je bila važan centar. Katolički biskup fra Marijan Maravić 1665. godine zapisuje da Knežina broji 300 kuća, četiri džamije, hamam, sudnicu, han i jedanaest dućana. Međutim, požar u 18. stoljeću uništio je ovaj centar, ostavljajući samo toponime kao svjedoke nekadašnje slave: Čaršija, Trgovište, Pohamam.

Najznačajniji spomenik bogate historije Knežine jeste Sultan Selimova ili Careva džamija, izgrađena između 1512. i 1520. godine. Ova je bogomolja preživjela stoljeća, ali ne i ratna razaranja i zločinačke pohode 1992. godine. Tada je minirana i srušena, a njeni ostaci razneseni su kilometrima daleko.

Kada su se preživjeli Bošnjaci ohrabrili na povratak u Knežinu, 2003. godine obnovljen je i vjerski život muslimana. Ubrzo su krenuli u potragu za dijelovima “Selimije” i uspjeli ih pronaći. Materijal koji je pronađen na nekoliko lokacija, čije su otkrivanje pomogli i stanovnici srpske nacionalnosti, ponovo je ugrađen, a status bosanskohercegovačkog nacionalnog spomenika potvrđen je 2004. godine, pred početak njene rekonstrukcije.

Džamija je od istog, autentičnog kamena sazidana u istom obliku u kojem je bila, a 2011. svečano je otvorena.

Careva džamija je sačuvala prvobitne dekoracije i levhe u svome enterijeru. Impresivnu zbirku činilo je osam pokretnih levhi iz 18. i 19. stoljeća ispisanih tintom na pergamentu od kojih su neke iluminirane bojenim ukrasima i tečnim zlatom, te dvadesetak levhi urađenih na zidovima u fresko-tehnici, koje su najvjerojatnije potjecale iz 1788. godine, kada je džamija obnavljana.

Careva je džamija imala i svoju biblioteku s više desetina rukopisnih djela na bosanskom, arapskom, turskom i perzijskom jeziku nastalih u vremenu od 17. do 19. stoljeća. Vrijeme namaza ovdje se mjerilo velikim zidnim satom sa klatnom, starim više od stoljeća i po, a samu džamiju krasila je zavidna zbirka od 50 ćilima i 30 serdžada, jedna od najvrednijih u BiH.

Iznad izvora Knežak leži malo mezarje, obraslo travom. Tu su ostaci još jedne džamije, odavno zaboravljene, ali koju mještani i dalje nazivaju Stara džamija. Knežina je mjesto gdje se historija prepliće sa sadašnjošću, gdje svaka kap vode iz izvora priča priču o vjekovima opstanka, suživotu i hrabrosti njenih stanovnika.