U aprilu 2000. godine heavy metal bend Metallica, predvođen bubnjarom Larsom Ulrichom i pjevačem Jamesom Hetfieldom, pokrenuo je pravnu bitku koja će obilježiti historiju muzičke industrije. Tužili su platformu Napster zbog kršenja autorskih prava, nakon što je demo verzija njihove pjesme “I Disappear”, napisane za filmski soundtrack „Mission: Impossible 2“, procurila na internet prije službenog izdanja.

Taj događaj nije bio samo pitanje jedne pjesme – cijeli katalog benda, uključujući sedam studijskih albuma ili piratske snimke uživo bio je dostupan za besplatno preuzimanje na Napsteru. Metallica je pobijedila u pravnom sporu, ali po cijenu svoje popularnosti i bez stvarnog zaustavljanja revolucije koju je Napster pokrenuo.

Četvrt stoljeća kasnije, ovo suđenje ostaje simbol sukoba između umjetnika, tehnologije i novog načina konzumiranja muzike.

Metallica je u to vrijeme bila jedan od najprodavanijih bendova na svijetu ali posao je bio ugrožen pojavom platformi za dijeljenje datoteka poput Napstera, koji je omogućavao korisnicima besplatno preuzimanje muzike. Sve je počelo kada je demo verzija pjesme “I Disappear” procurila na Napsteru, a nekoliko američkih radijskih stanica počelo ju je emitirati kao ekskluzivu.

Bend je ubrzo otkrio da su svi njihovi albumi dostupni za besplatno preuzimanje, što je izazvalo bijes. Pitanje nije bilo samo finansijsko – Metallica je smatrala da javnost nema pravo čuti nedovršenu pjesmu bez njihovog odobrenja.

Dana 13. aprila 2000. Metallica je podnijela tužbu protiv Napstera, optužujući platformu za kršenje autorskih prava. Bend je otišao korak dalje, dostavivši popis od 300.000 korisnika koji su preuzimali njihove pjesme, tražeći brisanje njihovih datoteka i zabranu pristupa Napsteru.

Ovaj potez izazvao je oluju negodovanja, posebno među fanovima, većinom studentima s ograničenim prihodima. Metallica, do tada smatrana simbolom alternativnog rocka, iznenada je postala meta kritika – optuženi su za pohlepu i odbranu zastarjelog sistema muzičke industrije.

Napster su 1999. godine osnovali Shawn Fanning i Sean Parker, dvojica studenata zaljubljenika u tehnologiju. Njihova ideja bila je stvoriti platformu za dijeljenje MP3 datoteka između korisnika diljem svijeta. U samo nekoliko mjeseci Napster je privukao 80 miliona registriranih korisnika, postavši globalni fenomen. Američki fakulteti suočili su se s problemima jer je dijeljenje glazbe zauzimalo čak 61% mrežnog prometa, što je dovelo do zabrana korištenja platforme na nekim univerzitetima.

Tužba Metallice nenamjerno je povećala popularnost Napstera, privukavši pažnju miliona ljudi koji dotad nisu čuli za platformu. No, istovremeno je produbila jaz između muzičara i fanova. Dok su velike diskografske kuće podržavale tužbu, javnost je Larsa Ulricha doživljavala kao izdajnika koji proganja vlastite fanove. Sličan pristup usvojio je i producent Dr. Dre, koji je također podnio tužbu, ali je Metallica ostala glavna meta kritika.

Primjer Madonne dodatno je ilustrirao haos koji je Napster unio u muzičku industriju. Kada je njena pjesma “Music” procurila tri mjeseca prije službenog izdanja, Madonna je morala ubrzati izdavanje albuma i pooštriti kontrolu nad promotivnim kopijama. Ipak, cijeli album pojavio se na Napsteru mjesec dana prije izlaska. Ono što je tad izgledalo kao iznimka, kasnije je postalo uobičajena praksa.

Dok su Metallica i Dr. Dre bili izloženi kritikama, mnogi muzičari javno su podržali Napster, ističući njegovu promotivnu snagu. Bendovi poput Limp Bizkita, Smashing Pumpkinsa, pjevačice Courtney Love i The Offspringa smatrali su da platforma pomaže manje poznatim umjetnicima da dopru do publike. The Offspring su čak planirali besplatno dijeljenje svog albuma na vlastitoj web-stranici, no diskografska kuća ih je zaustavila. Ironično, kada su izbacili majice s natpisom “Spasimo Napster”, dobili su prijetnju tužbom – od Napsterovih advokata zbog kršenja autorskog prava.

Na MTV Video Music Awards 2000. godine Lars Ulrich pokušao se našaliti na vlastiti račun u skeču s voditeljem Marlonom Wayansom, no javnost nije bila impresionirana. Publika je Ulricha izviždala, a bend je postao predmet ismijavanja u pjesmama i komičnim skečevima.

S druge strane, Napster je dokazao svoju vrijednost za promociju. Primjer Radioheada i njihovog albuma Kid A, koji je procurio na Napsteru tri sedmice prije izlaska, pokazuje kako je platforma mogla pomoći. Unatoč tome što album nije imao singlova ni videospota, preuzeli su ga milioni, a nakon izlaska dosegao je prvo mjesto na američkim ljestvicama – prvi put za Radiohead. Pjevač Thom Yorke javno je podržao Napster, ističući da platforma potiče entuzijazam za muziku na način koji je muzička industrija zaboravila.

Metallica je 2001. godine dobila parnicu. Napster je morao platiti odštetu i prestati s besplatnim dijeljenjem glazbe, što je dovelo do njegovog gašenja 2002. godine. No, pobjeda je bila gorka. Reputacija banda nikad sije u potpunosti oporavljena, a Lars Ulrich kasnije je priznao da nije shvatio koliko je Napster značio ljudima u smislu slobode. Kada je bend 2003. izdao album St. Anger, morali su ubrzati njegovo izdavanje zbog straha od curenja – samo dvije godine nakon pobjede nad Napsterom.

Internet je, međutim, pobijedio u ratu protiv muzičke industrije. Za svaku zatvorenu stranicu za preuzimanje, pojavila se nova: BitTorrent, Emule, Soulseek. Godine 2001. pojavio se iTunes, označivši početak legalnih streaming servisa, dok je 2005. YouTube prisilio bendove da sami objavljuju svoj sadržaj kako bi izbjegli nekvalitetne verzije. Spotify, pokrenut 2008. godine, učvrstio je novi model konzumiranja muzike, gdje su muzičari postali svojevrsni kreatori sadržaja za platforme.

Osnivači Napstera, Shawn Fanning i Sean Parker, postali su ikone tehnološke revolucije. Fanning je nastavio raditi na tehnološkim projektima, dok je Parker pomogao osnovati Facebook i bio ključan u širenju Spotifyja. Metallica, unatoč svojoj pravnoj pobjedi, nikad nije povratila auru koju je imala prije sukoba. Napster je možda nestao, ali njegova ideja – slobodno dijeljenje muzike – preobrazila je način na koji slušamo i vrednujemo muziku u 21. stoljeću. (IZVOR: El Pais)