Nova knjiga Enesa Pelidije, “Prilozi historiji Bosne i Hercegovine. Osmanski period od 15. do 19. stoljeća”, promovirana je danas u Sarajevu

Izlazak iz štampe nove knjige profesora emeritusa Enesa Pelidije, pod naslovom „Prilozi historiji Bosne i Hercegovine: Osmanski period od 15. do 19. stoljeća“, važan je događaj za bosanskohercegovačku historiografiju. Ovo izdanje nije tek puki zbornik ranije objavljenih tekstova, već pažljivo strukturirana hronološka studija koja sublimira decenije istraživačkog rada jednog od najznačajnijih poznavalaca osmanskog perioda na našim prostorima. Sabrani radovi nude cjelovit uvid u transformaciju Bosne od razmeđa srednjovjekovlja i novog poretka u 15. stoljeću, pa sve do dubokih društvenih i političkih previranja u 19. stoljeću.

Najveći fokus publikacije stavljen je na 17. i 18. stoljeće, periode u kojima se Bosna suočavala s ključnim egzistencijalnim izazovima. Iako u zborniku dominiraju pitanja političke i vojne historije, Pelidija s jednakom preciznošću tretira i složene procese migracija, socijalne dinamike i kulturnih prožimanja. Posebnu vrijednost čine radovi koji izlaze iz današnjih geografskih okvira Bosne i Hercegovine, tretirajući sudbinu muslimanskog stanovništva u Hrvatskoj, Lici i Krbavi, kao i vojne pohode bosanskih paša na Crnu Goru, čime se nudi širi regionalni kontekst osmanske vladavine na Balkanu.

Pelidija u ovoj knjizi vješto balansira između mikrohistorijskih portreta i širokih historiografskih sinteza. Čitalac se susreće sa detaljnim analizama ličnosti koje su obilježile rani osmanski period, poput Ishak-bega i Isa-bega Ishakovića ili Ferhad-paše Sokolovića, ali i sa studijama koje obuhvataju sudbinu cijelih regija, poput Bosanske Posavine. Posebno mjesto zauzima analiza Banjalučkog boja iz 1737. godine, događaja koji autor interpretira kao ključnu tačku u kojoj su domaće snage samostalno odbranile integritet teritorije, čime je ovaj vojni sukob uzdignut na nivo sudbonosne historijske prekretnice.

Pitanja širenja islama i formiranja identiteta u Bosanskom ejaletu tretirana su bez ideoloških naslaga, oslonjena isključivo na metodološku strogost i dokument, što je zaštitni znak Pelidijine škole.

Enes Pelidija je jedan od najznačajnijih savremenih bosanskohercegovačkih historičara, emeritus na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, čiji je naučni rad primarno fokusiran na period osmanske uprave u Bosni i Hercegovini. Njegovo ime je nezaobilazno u izučavanju rane moderne historije Balkana, a posebno društvenih i političkih prilika u Bosanskom ejaletu tokom 18. i 19. stoljeća.

Rođen je 1949. godine u Pljevljima, a cijeli radni vijek proveo je istražujući arhivsku građu, posebno onu u Istanbulu i Dubrovniku, što njegovim radovima daje težinu autentičnosti i preciznosti. Ono što Pelidiju izdvaja u historiografskim krugovima jeste njegova sposobnost da kompleksne administrativne i vojne strukture Osmanskog carstva dešifruje i predstavi kroz prizmu lokalnog bosanskog konteksta.

Njegov opus obuhvata stotine naučnih radova i nekoliko kapitalnih knjiga koje su danas obavezna literatura za svakoga ko se bavi historijom Bosne. Među njima se posebno ističu „Bosanski ejalet od Karlovačkog do Požarevačkog mira (1699–1718)“, studija koja detaljno analizira jedan od najtežih perioda u historiji Bosne, kada se nakon Velikog bečkog rata formiraju granice koje će u velikoj mjeri definisati današnji izgled države. „Banjalučki boj 1737. godine“ vjerovatno je najpoznatija Pelidijina knjiga, analiza bitke koju posmatra ne samo kao vojni sukob, već kao ključni trenutak u kojem su domaće bosanske snage, bez direktne pomoći centralne vlasti iz Istanbula, odbranile integritet teritorije.

Kao dugogodišnji profesor i dekan Filozofskog fakulteta u Sarajevu, Enes Pelidija je odškolovao generacije historičara, učeći ih da se prošlost ne smije izmišljati niti prilagođavati dnevnoj politici. Ova knjiga, objedinjavanjem radova rasutih po brojnim zbornicima i časopisima, nudi zaokruženu sliku razvoja Bosne i Hercegovine pod osmanskom upravom.

FOTOGRAFIJE: Bošnjački institut