Bosanskohercegovački vokalni solista Armin Muzaferija nastupio je na tradicionalnom koncertu „Bajram u Lisinskom“ u Zagrebu, poručivši da predstavljanje stoljetnog duhovnog i kulturnog naslijeđa donosi ulogu kulturnog ambasadora, ali i veliku profesionalnu odgovornost
Bosanskohercegovački vokalni solista Armin Muzaferija jedan je od izvođača koji su nastupili na bajramskom koncertu „Bajram u Lisinskom“, održanom u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu povodom Kurban-bajrama. Koncert je drugu godinu zaredom organiziralo Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba, u saradnji s Institutom Yunus Emre Zagreb i ansamblom Konya Metropolitan Municipality Turkish Sufi Music and Sema Ensemble.
Muzaferija je za „Bosnu“ govorio o autentičnosti gostiju iz Konje, značaju nastupa u Zagrebu i odgovornosti koju nosi predstavljanje duhovnog i kulturno-historijskog naslijeđa.
Osvrćući se na ansambl iz Konje, Muzaferija je naglasio razliku između izvorne seme i folklornih, ukrasnih formi. „Sve što dolazi iz Konje nije folklor, to su pravi derviši, to je prava sema uz zikr“, kazao je, dodavši da je važno razlikovati semu uz zikr od onoga što je tek scenski ukras kakav se može vidjeti po pojedinim turskim gradovima i restoranima.
Podsjetio je da se i u Bosni i Hercegovini njeguje stoljetna praksa te da postoje semazeni, iako, kako kaže, ne postoji aktivan mevlevijski tarikat s posebnom mevlevijskom tekijom. „Imamo semazene i određen broj šejhova s mevlevijskim idžazetom“, napomenuo je.
Govoreći o kontinuitetu nastupa u Hrvatskoj, Muzaferija je pohvalio organizatore. „Bitno je da postoji neko ko vas primijeti. Zahvaljujući ekipi okupljenoj oko Armina Hodžića napravljeno je nešto vrijedno“, istaknuo je, ocijenivši da je bošnjačka duhovna i kulturna scena „zasjela punim sjajem“ i da se s njom danas može predstavljati širom svijeta. Dvoranu Vatroslava Lisinskog opisao je kao „jednu od najboljih u Evropi“, a nastup u njoj kao posebnu čast i izazov.
„Kada predstavljamo svoje kulturno-historijsko i duhovno naslijeđe, osjećamo se kao kulturni ambasadori, kao da smo na misiji – a to daje poseban osjećaj ljepote i zadovoljstva“, poručio je.
Otkrio je i kako izgleda druga strana umjetničkog posla, posebno u Bosni i Hercegovini, gdje umjetnici često moraju biti istovremeno i izvođači i organizatori. „Moraš biti producent, scenograf i fizički radnik, ja sam sve to u isto vrijeme. U gepeku auta uvijek nosim svoje mikrofone, laptop i radne rukavice“, ispričao je. Dodao je da zna kako natovariti i istovariti opremu, ispostaviti fakture i potom pjevati, te da ga upravo to iskustvo čini zahvalnijim i prizemnijim.
„Takav umor brzo se riješi snom i odmorom, a zadovoljstvo i duhovnost ostaju. Dobro je da znam kako je s druge strane bine, jer onda razumiješ koliko priprema i truda stoji iza svakog nastupa“, kazao je. Naglasio je da ne zamjera kolegama koji „dođu na gotovo“, jer je ljudska priroda takva da se čovjek na to navikne, ali da poznavanje cijelog procesa „pomaže da spustiš ego“.
Posebno je istaknuo važnost kontinuiteta i ozbiljnosti, povlačeći paralelu sa sportom. „Kao i vrhunski sportisti koji svaki dan treniraju, garant da karijera traje jeste kontinuiran rad i trud. To nije samo stvar novca, nego odgovornosti, ozbiljnosti i navike da vam uvijek bude stalo“, rekao je. „Ljudi me pitaju imam li tremu. Nemam tremu, ali nikad mi nije svejedno – jer mi je stalo da sve bude kako treba.“
Govorio je i o odgovornosti izvođenja kompozicija drugih autora i kasida koje su dio stoljetne tradicije. „Večeras ću izvesti i svoje pjesme, ali i kompozicije drugih autora. Kada se predstavlja naslijeđe staro stotinama godina, tu nema improvizacije, morate biti na visini zadatka jer ne predstavljate samo sebe“, zaključio je Muzaferija.
