Između političkih pritisaka zbog rata u Gazi, protesta umjetnika i zabrinjavajućeg nedostatka režiserki u takmičarskom programu, počinje 83. izdanje Međunarodnog filmskog festivala u Veneciji. Dok se Holivud i dalje ustručava otvorene politike, ovogodišnja Mostra donosi zapaljive dokumentarce, povratak glumačkih velikana i festival koji ponovo odbija ostati po strani dok svijet gori

U svijetu koji je sve zasićeniji irelevantnim slikama i neizbježnim osjećajem već viđenog, Međunarodni filmski festival u Veneciji otvara vrata svog 83. izdanja s dnevnim redom koji je obilježen stvarnim ratnim užasom. Kao i prije godinu dana, kolektiv Venice4Palestine, koji je na prošloj Mostri pokrenuo značajnu mobilizaciju, ponovo stupa na scenu s novim pismom pod nazivom „I ipak Gaza nastavlja gorjeti“. Pismo potpisuju spisateljica Annie Ernaux, umjetnica Nan Goldin, te režiseri Matteo Garrone, Marco Bellocchio, Abel Ferrara, Céline Sciamma, Isabel Coixet i Alice Rohrwacher.

Dokument zahtijeva da smotra zadrži javni stav solidarnosti s palestinskim narodom i da njena zastava visi tokom čitavog festivala. Povod za to jeste učešće četiri filma koji se izravno bave ratom. Prvi je „Al mowaten“ Osama Ahmeda Hassoune, dokumentarac o fotoreporteru koji je ostao u Pojasu Gaze tokom izraelske vojne ofanzive. Drugi je „Hiwar ma’ albahr“ Muayada Alayana, smješten u Jerusalemu, koji prati suđenje pred izraelskim sudom protiv starog Arapa zbog dugova njegovog poginulog sina. Treći je vizuelno i muzičko putovanje „Put za Jerihon“ veterana Amosa Gitaija.

Četvrti film jeste onaj koji definitivno stavlja fokus na Gazu. Naslovljen akronimom „NAZA“, ovo je jedini ostvarenje iz ove grupe koje ulazi u takmičarski program, i to zahvaljujući uvrštavanju u posljednji čas. Prema zvaničnom saopćenju festivala, riječ je o dokumentarcu snimljenom na krovovima Tel Aviva koji razotkriva sisteme iza proračunatog masovnog ubijanja palestinskih civila. Režiju potpisuju Izraelci Yuval Abraham i Rachel Szor, autori dokumentarca „No Other Land“ koji je osvojio Oscara 2025. godine. Producent je britanski list The Guardian, dok je izvršni producent Jonathan Glazer, režiser filma „Zona interesa“. Glazer je bio među prvim jevrejskim filmskim autorima koji su javno zahtijevali da se prestane s dehumanizacijom Palestinaca i instrumentalizacijom sjećanja na Holokaust.

Na prethodnom izdanju festivala pitanja novinara o Gazi bila su neumoljiva. Tadašnji predsjednik žirija, američki režiser Alexander Payne, izbjegao je izjašnjavanje na uvodnoj konferenciji za štampu, ali je na kraju glavnu nagradu dodijelio filmu koji osuđuje brutalnu izraelsku vojnu kampanju, „Glas Hind“. Njegova autorica, Tunižanka Kaouther Ben Hania, ove godine sjedi u žiriju kojim predsjedava američka glumica i režiserka Maggie Gyllenhaal. Payne se tada pravdao da nije bio spreman za odgovor. Njegovo izbjegavanje bilo je barem spretnije od onog njemačkog autora Wima Wendersa, predsjednika žirija na prošlom Berlinaleu, koji se povodom istog pitanja zapleo u tvrdnju da umjetnost mora ostati izvan politike.

Ove godine, susret žirija s novinarima u Veneciji bio je sazvan, otkazan, pa ponovo zakazan u neobičnom plesu koji je zvanično opravdan usklađivanjem rasporeda članova. Ipak, vjerovatno je da je nedavna polemika na Umjetničkom bijenalu u istom gradu unijela dodatnu napetost. Uvrštavanje paviljona Rusije i Izraela izazvalo je val protesta, uključujući akcije grupa Pussy Riot i FEMEN, zahtjev 200 umjetnika za izbacivanje Izraela i štrajk koji je završio ostavkom čitavog žirija uz pozivanje na istrage o zločinima protiv čovječnosti u Ukrajini i Gazi.

Druga velika kontroverza pred sam početak Mostre vezana je za skromnu zastupljenost ženskih autora. Među dvadesetak filmova odabranih u borbu za Zlatnog lava, samo dva potpisuju žene. Riječ je o drami „Nepoznata žena“ dansko-egipatske autorice May el-Toukhy i pomenutom dokumentarcu NAZA, koji ko-režira Rachel Szor. Ovaj drastični pad prisustva ženskog pogleda izazvao je uzbunu, posebno ako se zna da su u proteklim godinama Zlatnog lava osvajale režiserke poput Audrey Diwan i Laure Poitras.

Suočen s valom kritika, direktor festivala Alberto Barbera izjavio je da je učešće ženskih filmova među pristiglim prijavama palo na 24 posto, te da je njihov opšti kvalitet ove godine bio slabiji. S druge strane, selekciju su bez problema prošli novi radovi Nannija Morettija, Wernera Herzoga, Hirokazua Kore-ede, Dannyja Boylea i Martina McDonagha. Kao utjeha, u drugoj po važnosti selekciji, Orizzonti, skoro polovinu odabranih ostvarenja potpisuju žene.

Posljednjih godina međunarodnim filmskim smotrama dominiraju dva ključna momenta: oprez Holivuda i strah zvijezda da javno govore o politici, a posebno o genocidu u Gazi. Ovaj val počeo je u Berlinu, gdje su čelnici festivala upozoravali štampu na pretjerano insistiranje o svjetskim krizama. Mjesecima kasnije, Cannes je iznenadio programom u kojem su velika holivudska imena uglavnom izostala.

Mostra je vrlo brzo spojila oba trenda. Prvo objavom zvaničnog programa u kojem nije bilo nekih od najiščekivanijih naslova sezone, poput novog projekta Alejandra Gonzáleza Iñárritua. Zatim je uslijedila drama oko otkazivanja konferencije za štampu žirija, da bi organizatori brže-bolje povukli tu odluku čim su se na društvenim mrežama pojavile oštre reakcije. Riječ je, naime, o žiriju koji vodi angažovana Maggie Gyllenhaal i u kojem sjedi Kaouther Ben Hania, na festivalu koji tradicionalno gaji politički bunt.

Šta se u takvim okolnostima može očekivati od festivala koji je godinama služio kao odskočna daska za dodjelu Oscara? Nema razloga za paniku. Pojedina imena nedostaju, ali prisutni autori obećavaju mnogo. Španski film ove godine predstavljaju Javier Bardem i Penélope Cruz u drami „Bunker“ u režiji Floriana Zellera. Nakon filmova Otac i Sin, Zeller ponovo istražuje klauzofobične porodične odnose, ovaj put kroz priču o tehnološkom magnatu koji gradi sklonište, otvarajući prostor za priču o glumi, ali i o temama poput Elona Muska, Donalda Trumpa i stanja u Gazi.

U prvom planu takmičarskog programa nalazi se i novi rad Martina McDonagha, „Wild Horse Nine“, u kojem glume Sam Rockwell, John Malkovich, Steve Buscemi i Tom Waits. Film istražuje muško prijateljstvo, izdaju i oproštaj u pozadini državnog udara u Čileu 1973. godine. Tu je i „Ink“ Dannyja Boylea koji otvara festival, a bavi se nastankom senzacionalističkog lista The Sun kroz likove Larryja Lamba i Ruperta Murdocha. Werner Herzog u filmu „Bucking Fastard“ spaja sestre Rooney i Kate Mara u priči o kopanju tunela u potrazi za imaginarnom zemljom ljubavi.

Lance Oppenheim predstavlja „Primetime“ s Robertom Pattinsonom u ulozi novinara u svijetu organiziranog kriminala, dok Casey Affleck dovodi Nicka Noltea u drami „Company“.

Za ljubitelje muzike i pop-kulture, Disney donosi dokumentarac o braći Gallagher i ponovnom okupljanju grupe Oasis nakon 16 godina šutnje. Film „Don't Look Back in Anger“ režirali su Dylan Southern i Will Lovelace, a donosi i prvi zajednički intervju Liama i Noela u posljednjih četvrt stoljeća.

Ostatak takmičarskog programa donosi autorska imena poznata i s kanskog festivala: Nanni Moretti predstavlja film „Dogodit će se večeras“, Hirokazu Kore-eda stiže s ostvarenjem „Look Back“, a Lee Chang-dong s dramom „Moguća ljubav“. Pored njih, tu su i provokativni projekti poput četverosatnog dokumentarca Alex Gibneyja o Elonu Musku, te treći nastavak monumentalnog i kontroverznog projekta „DAU“ Ilye Khrzhanovskog koji bez uljepšavanja prikazuje rane staljinizma i njihovu refleksiju na današnju Rusiju.

Iznenađenja ne manjka ni u pratećim dijelovima programa. Russell Crowe ponovo staje iza kamere kao režiser i muzičar u filmu „What Love Builds“, Paul Schrader razmatra smrt u ostvarenju „Basics of Philosophy“, Kornél Mundruczó okuplja Ellen Burstyn i Pamelu Anderson u „Place to be“, dok Andrea Pallaoro ekranizira posljednji scenario Bernarda Bertoluccija pod naslovom „The Echo Chamber“ s Alicijom Vikander i Susan Sarandon.

Na kraju, George Clooney dolazi po Zlatnog lava za životno djelo, Gael García Bernal predstavlja svoj treći režiserski rad „Čovjek u vodi“, a sama Maggie Gyllenhaal prikazuje kratki film o Marilyn Monroe pod nazivom „Flesh Impact“. Festivalski mozaik je sklopljen, a političke i umjetničke strasti u Veneciji tek počinju da ključaju.