Vladajuća ÖVP želi što prije predložiti ustavni zakon o zabrani političkog islama. Brojnim muslimanskim udruženjima bi u tom slučaju prijetila zabrana i raspuštanje, upozoravaju stručnjaci
Austrijska stranka ÖVP želi što prije predložiti ustavni zakon o zabrani političkog Islama. Ovaj projekat nosi ogromnu eksplozivnu snagu. Nova debata o tome započela je prije nešto više od dvije sedmice. Tada je bivši šef službe za zaštitu države, Omar Haijawi-Pirchner, u listu Die Presse pozvao na raspravu o „islamizaciji“. Politički islam ga, kako je rekao, iznimno brine. „Ogromna opasnost“ prijeti, između ostalog, od Muslimanskog bratstva koje infiltrira politiku i društvo.
Prošlog petka Savezna vlada je iznenađujuće prekinula saradnju sa nevladinom organizacijom Derad, koja se bavi procesom deradikalizacije, zbog navodnih veza sa Muslimanskim bratstvom. Istog dana kancelar Christian Stocker (ÖVP) izjasnio se za zabranu političkog islama u Ustavu. Služba za zaštitu države pozdravila je ovaj potez u saopćenju za javnost. Za to nadležna ministrica u kancelariji saveznog kancelara Claudia Bauer (ÖVP) sada želi „što prije preći s riječi na djela“.
Debata o zabrani političkog Islama nije nova. ÖVP ju je unio još u koalicijske pregovore sa SPÖ-om i Neosom. Na meti je takozvani „legalistički“ islamizam, odnosno islamističke struje koje se doduše još uvijek kreću unutar ustavnih okvira, ali istovremeno nastoje nametnuti svoje shvatanje Islama nasuprot demokratskim principima. To samo po sebi čini formuliranje pravne regulative izuzetno teškim.
Ruşen Timur Aksak smatra da se Austrija nalazi na „prekretnici“. Bivši glasnogovornik Islamske vjerske zajednice poznaje organizirani islam i islamističke struje, od kojih su mu neke još tada stvarale „glavobolju“. Aksak, međutim, nije siguran da li je kancelar svjestan da bi njegov prijedlog mogao imati „ekstremne posljedice“.
Analogno zabrinutosti u vezi sa zaposlenicima nevladine organizacije Derad, pojam političkog islama, odnosno legalističkog islamizma, morao bi u ustavnom zakonu biti formuliran odgovarajuće „obuhvatno“, navodi Aksak. Prema procjeni ovog stručnjaka, to bi značilo da bi veliki dijelovi organiziranog islama u ovoj zemlji mogli biti pogođeni zabranom i raspuštanjem svojih udruženja.
Među njima je i „turski blok“, kako ga Aksak naziva, u Islamskoj vjerskoj zajednici u Austriji (IGGÖ). Prije svih, Islamska federacija predsjednika IGGÖ-a Ümita Vurala. Ona se, prema Dokumentacionom centru za politički Islam, nalazi u tradiciji sa islamističko-političkim pokretom Millî Görüş iz Turske i za ovaj državni istraživački centar spada u politički islam. Jednako tako i Atib Union, ogranak turske državne Uprave za vjerske poslove (Diyanet), koji ima jednako veliku težinu u IGGÖ-u.
„Onako kako ja zamišljam taj zakon, IGGÖ bi bio ispražnjen iznutra“, kaže Aksak. Jer ove dvije organizacije samo su dva primjera od nekoliko njih u vjerskoj zajednici.
Aksakov veći strah je drugačiji: da bi zakon, zbog pritiska koji je sama sebi nametnula vlada, mogao postati „brzopleto rješenje“ sa nejasnom definicijom legalističkog islamizma. „To bi imalo za posljedicu da bi možda ostao bezuba mačka prema nekim islamistima, pa bi im možda čak dao i slobodne ruke“, kaže Aksak. „U rukama drugih snaga, pak, to može brzo postati opasnost za bilo koji oblik džamijskih udruženja.“
Aksak doduše smatra da je većinski islam posljednjih godina postajao sve reaktivniji, „što i meni zadaje brigu“, ali to ne bi smjelo značiti da svako konzervativno tumačenje religije odjednom postane pitanje zabrane. Austrija je već izložena „neprijatnoj polarizaciji“: „Ako zakon ne bude dobro urađen, to može dodatno pojačati polarizaciju, pri čemu će islamisti dobiti samo još veći priliv pristalica, a ako zakon na kraju pogodi samo dva imama i jednu džamiju koju je trebalo raspustiti još prije dvadeset godina, onda će FPÖ reći: ‘Pogledajte, sistemske stranke to jednostavno ne znaju napraviti.'“
Razmišljanje o takvom ustavnom zakonu stoga je „demokratski veoma osjetljiva tačka“, kaže bivši glasnogovornik IGGÖ-a. Pogotovo u Austriji, koja je bila prva zemlja u Evropi koja je 1912. godine zakonom priznala Islam. „Ako je zakon, s druge strane, dobro urađen i ako zaista nadstranački postavlja okvir koji mi kao demokratsko-sekularno društvo imamo, onda nam u ovoj polarizaciji zaista može dati prostora da prodišemo“, zaključuje Aksak.
IZVOR: Der Standard
