Prema Tukididovom razmišljanju, kada neka država rapidno raste i počne ugrožavati položaj postojeće dominantne sile, strah, nesigurnost i nepovjerenje postaju gotovo neizbježni. Vladajuća sila često nastoji zadržati status quo, dok nova sila traži sve veći prostor i utjecaj. Ta dinamika stvara spiralu neprijateljstva i često završava oružanim sukobom.
Kineski predsjednik Xi Jinping na sastanku s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom u Pekingu istaknuo je kako svijet prolazi kroz “isprepletene turbulencije i transformacije” te “duboke promjene”. “Možemo li Kina i Sjedinjene Države nadići takozvanu Tukididovu zamku i uspostaviti novi model odnosa velikih sila; možemo li udružiti snage u rješavanju globalnih izazova i donijeti više stabilnosti svijetu; možemo li ispuniti očekivanja naša dva naroda te odgovoriti na pitanja budućnosti i sudbine čovječanstva i zajedno stvoriti svijetlu budućnost za naše odnose – to su, moglo bi se reći, povijesna pitanja, pitanja svijeta i pitanja naroda”, rekao je.
Na šta misli Xi kada govori o Tukididovoj zamci I kakvu poruku šalje?
Tukididova zamka (eng. “Thucydides Trap”) termin je koji se sve češće spominje u raspravama o međunarodnim odnosima i geopolitici. Riječ je o pojmu koji opisuje sukob između vladajuće sile i sile u usponu, a temelji se na povijesnom djelu grčkog povjesničara Tukidida. On je u svom djelu “Povijest Peloponeskog rata” objasnio kako je strah Atene zbog jačanja Sparte bio glavni uzrok rata koji je izbio u 5. stoljeću pr. Kr.
Prema Tukididovom razmišljanju, kada neka država rapidno raste i počne ugrožavati položaj postojeće dominantne sile, strah, nesigurnost i nepovjerenje postaju gotovo neizbježni. Vladajuća sila često nastoji zadržati status quo, dok nova sila traži sve veći prostor i utjecaj. Ta dinamika stvara spiralu neprijateljstva i često završava oružanim sukobom.
Pojam “Tukididova zamka” popularizirao je 2017. godine američki politolog Graham Allison u svojoj knjizi “Destined for War”. Naime, on je analizirao šesnaest povijesnih slučajeva u kojima je došlo do sukoba između vladajućih i rastućih sila. Dvanaest od tih slučajeva završilo je ratom, dok su samo četiri bila riješena mirnim putem. Najčešća današnja primjena ovog koncepta odnosi se na odnose između Sjedinjenih Američkih Država i Narodne Republike Kine.
