Usredotočenost na kritiku ljevičara, islamista i medijskih kritičara često je zasjenila rasprave o antisemitizmu a Dodik se sjajno uklopio u tu priču, svojim bulažnjenjem o zastavama Hamasa i takozvanog ISIL-a po Sarajevu. Sebe je pokušao prikazati kako nekakvog branitelja “zapadne civilizacije” od radikalnog islama i progresivnih ideologija.

Dok se Milorad Dodik borio da se nekako ugura pored izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, stigla je vijest kako je za Dodikom raspisana međunarodna potjernica. Tako je Dodiku uspjelo da se, u žestokoj konkurenciji fašista, desničara, ekstrema i potencijalnih ratnih zločinaca, nađe u središtu kontroverze dok je prisustvovao Međunarodnoj konferenciji o borbi protiv antisemitizma u Jerusalemu, koju je organiziralo izraelsko Ministarstvo za dijasporu.

Njegovo prisustvo na događaju, uz druge desničarske figure, poput bivšeg paragvajskog predsjednika Horacija Cartesa ili Francuza Jordana Bardelle, izazvalo je osudu čak i u državi kakva je današnji Izrael.

Dodik je ranije tokom sedmice prešao u susjednu Srbiju, izbjegavajući nalog za hapšenje nakon što se nije pojavio u Tužilaštvu BiH kako bi dao iskaz „na okolnost“ državnog udara kojeg je izazvao potpisvanjem antiustavnih zakona.

Iz Srbije je otputovao u Izrael kako bi prisustvovao konferenciji, događaju koji je navodno imao za cilj rješavanje globalnog porasta antisemitizma, ali ga je izraelska javnsot i dijaspora žestoko kritikovala zbog snažnog skretanja u desničarske vode.

Izvor Haaretza uključen u organizaciju konferencije rekao je da je Dodik bio prisutan oko sat vremena ujutro na konferenciji prije nego što je “bio prisiljen dobrovoljno otići”.

Ipak, kasnije tog poslijepodneva viđen je ponovo na događaju, a Ministarstvo za dijasporu potvrdilo je da se “vratio”. Tako da je ostalo nejasno kakav mu je bio statu na konferenciji i kako će se Izrael odrediti u vezi sa nalogom za njegovo hapšenje.

Zvanično, tema konferencije bila je borba protiv antisemitizma ali puno više od riječi antisemitizam čula se su se riječi poput “radikalni islam”, “islamizam”, “migracija”, “barbarizam”, “zapadna civilizacija”, “borba između dobra i zla”…

Konferenciju je organizirao izraelski ministar za dijasporu Amichai Chikli, a uključivala je niz desničarskih evropskih vođa, uključujući Jordana Bardellu iz francuskog Nacionalnog okupljanja, Marion Maréchal iz Francuske, Hermanna Tertscha iz španske stranke Vox, Charlieja Weimersa iz švedskih demokrata i Kingu Gál iz vladajuće mađarske stranke Fidesz. Izraelski premijer Benjamin Netanyahu, dočekan ovacijama, opisao je događaj kao borbu protiv “sistemskog saveza između ultraprogresivne ljevice i radikalnog islama”, što su kasnije ponovili mnogi govornici.

Netanyahu je rekao da je šokiran eksplozijom antisemitizma na američkim univerzitetima. “Dok pobjeđujemo u ratu protiv antisemitizma na Bliskom istoku, on bjesni u zapadnoj civilizaciji,” rekao je. “Ne mogu vjerovati da u Bostonu, Cambridgeu, na MIT-u gdje sam studirao, na obližnjem Harvardu, u Columbiji i drugdje ljudi demonstriraju. Za koga demonstriraju? Za ubice i silovatelje. Ovo je odraz dubokog truljenja koje je zahvatilo slobodna društva.”

Netanyahu je za ovo okrivio ono što je nazvao “sistemskim savezom između ultra-progresivne ljevice i radikalnog islama” te nastavio: “Mi se borimo protiv antisemitizma na Bliskom istoku, a uz vašu pomoć, učinit ćemo to i na intelektualnim frontovima Zapada.”

Ton konferenciji dao je ministar Chikli, koji je započeo žestokim napadom na list Haaretz, nazvavši ga “daleko ljevičarskim i propalestinskim novinama” i “svjetionikom laži”. Usredotočenost na kritiku ljevičara, islamista i medijskih kritičara često je zasjenila rasprave o antisemitizmu a Dodik se sjajno uklopio u tu priču, svojim bulažnjenjem o zastavama Hamasa i takozvanog ISIL-a po Sarajevu. Sebe je pokušao prikazati kako nekakvog branitelja “zapadne civilizacije” od radikalnog islama i progresivnih ideologija.

Kasnije će, tokom intervjua za Jerusalem Post, koji je sam tražio, ponovio pove teze. Kazao je da je Sarajevo postalo središte islamističkog utjecaja, optužujući bošnjačke političare za održavanje veza s Iranom i omogućavanje širenja radikalnih ideologija.

“Tokom građanskog rata, najveća ambasada u Sarajevu bila je iranska – 480 ljudi, od kojih su većina bili špijuni,” rekao je. “Obučavali su mudžahedinske borce u Bosni, od kojih su neki kasnije učestvovali u globalnom teroru, uključujući 11. septembar”, kazao je nastavivši sa historijskim revizionizmom.

Nekoliko puta je negirao genocid u Srebrenici, unatoč presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju i Međunarodnog suda pravde te kazao da je genocid “politička izmišljotina”. CiJeli intevju s Dodikom Jerusalem Post će objaviti naredne sedmice.

Slično kao i Dodik, Jordan Bardella, francuski desničarski vođa, je povukao paralele između prijetnje radikalnog islama u Francuskoj i u Izraelu. “Moramo biti prisebni da se suočimo s islamističkom prijetnjom – to je totalitarizam 20. stoljeća, naš zajednički neprijatelj,” rekao je. “Želi osvojiti zapadnu civilizaciju. Vi ovdje ratujete protiv Hamasa, dok mi ratujemo protiv njegovih pristaša na francuskom tlu.”

Za porast antisemitizma u Francuskoj okrivio je politiku otvorenih granica svoje vlade, posebno u vezi s imigrantima iz muslimanskih zemalja. “Ko bi pomislio da će 2025. u Evropi nošenje kipe biti poziv na nasilje, kao što se dogodilo rabinu u Orleansu prije nekoliko dana od strane islamista?”, upitao je te dodao: “Od sedmog oktobra, posebno u Evropi i Francuskoj, svjedočimo medenom mjesecu između islamizma i ekstremne ljevice. Moramo se direktno boriti protiv mržnje prema Jevrejima, moramo neprestano ukazivati da anticionizam nije ništa drugo nego antisemitizam.”

Ono što je posebnmo blo zanimljivo jeste izjava ministra Chiklija koji nije isključio mogućnost prestanka bojkota odnosa s krajnje desnom strankom AFD u Njemačkoj.

“To je zanimljiva stranka,” rekao je. “Kada je riječ o razumijevanju prijetnje radikalnog islama, mislim da oni to shvataju. Vrlo dobro to shvataju. Pratili smo historiju stranke. Unutar AFD-a postoje glasovi koje ne možemo prihvatiti i tolerirati, jedan od njih je Maximilian Krah, koji kaže da nije svako ko je bio u SS-u bio zločinac. Znamo da se ta stranka razvijala i mijenjala. Postoje i glasovi koji su vrlo pro-izraelski, koji su tražili ukidanje finansiranja UNRWA-e i zabranu BDS-a. Nadamo se da će rubovi ove stranke ostati izvan, i tada bismo možda mogli razmisliti o promjeni pristupa. Za sada, međutim, to nije dovoljno za nas.”