Američke sankcije i carinske barijere, koje su dio šire strategije ekonomske izolacije Kine, imaju direktan utjecaj na globalna tržišta. Zapadne zemlje sve više preispituju svoju zavisnost o kineskim proizvodima, dok Peking istovremeno traži nova tržišta i partnere, jačajući ekonomske veze s Afrikom, Latinskom Amerikom i Bliskim Istokom.
Dok Donald Trump ponovo zauzima Bijelu kuću, globalna ekonomska scena svjedoči novoj eskalaciji trgovinskih tenzija između Sjedinjenih Američkih Država i Kine. Trumpova administracija već je najavila, ali i provela, niz novih carinskih mjera. Peking odgovara recipročno i nastavlja s politikom ekonomske samostalnosti.
U ponedjeljak su na snagu stupile nove kineske carine na američke proizvode, uključujući 15% poreza na uvoz uglja i ukapljenog prirodnog plina, te 10% na sirovu naftu, poljoprivredne mašine i automobile s velikim motorima. Ove mjere dolaze kao odgovor na američke tarife od 10% na sve kineske proizvode, koje je Trumpova administracija uvela početkom februara. Sudeći prema ranijim iskustvima, trgovinska politika SAD-a pod Trumpovim vodstvom nastavit će s protekcionističkim pristupom, čime se dodatno produbljuje ekonomska nesigurnost na globalnom tržištu.
Trumpova administracija ranije je uvela 25% carina na uvoz čelika i 10% na aluminij, a sada ponovo prijeti uvođenjem istih mjera. Takav pristup nagovještava povratak agresivnije politike trgovinske izolacije, koja se tokom prvog mandata pokazala kao dvosjekli mač – dok je štitila američke industrije, istovremeno je izazvala kontraefekte kroz recipročne mjere Kine i drugih trgovinskih partnera.
Predsjednik Xi Jinping već godinama gradi ekonomsku strategiju koja bi Kinu učinila otpornom na američki pritisak. U okviru inicijative “Made in China 2025”, Peking je usmjerio stotine milijardi dolara u razvoj ključnih industrija, kao što su napredna proizvodnja, poluprovodnici i električna vozila. Kineski proizvođači, poput BYD-a, ostvaruju značajan napredak – u 2023. godini električna i hibridna vozila činila su 48% ukupne prodaje automobila u Kini, pri čemu je BYD nadmašio Volkswagen kao najprodavaniji brend na domaćem tržištu.
Međutim, kineska strategija ima i svoje izazove. Iako je Peking ostvario trgovinski suficit od 34 milijarde dolara u izvozu hemikalija 2024. godine, što predstavlja dramatičan preokret u odnosu na deficit od 40 milijardi dolara u 2020, i dalje se suočava s ozbiljnim preprekama u oblasti poluprovodnika. Zapadne zemlje aktivno blokiraju kineski pristup naprednim čipovima, zbog čega domaća proizvodnja pokriva tek oko 30% potreba kineskog tržišta.
Američke sankcije i carinske barijere, koje su dio šire strategije ekonomske izolacije Kine, imaju direktan utjecaj na globalna tržišta. Zapadne zemlje sve više preispituju svoju ovisnost o kineskim proizvodima, dok Peking istovremeno traži nova tržišta i partnere, jačajući ekonomske veze s Afrikom, Latinskom Amerikom i Bliskim Istokom.
Iako je kineska industrijska politika skupa – prema procjenama Centra za strateške i međunarodne studije iz Washingtona, Kina godišnje troši približno 250 milijardi dolara na industrijske subvencije – vlasti u Pekingu vjeruju da će dugoročno osigurati ekonomsku nezavisnost. S druge strane, američka strategija jačanja domaće proizvodnje i protekcionističke mjere mogle bi povećati troškove za američke potrošače i smanjiti konkurentnost američkih proizvoda na svjetskom tržištu.
Nova Trumpova administracija suočit će se s ekonomijom Kine koja je daleko otpornija nego tokom njegovog prvog mandata. Iako trgovinski rat donosi izazove za obje strane, Peking nastavlja s politikom ekonomske samodovoljnosti, dok Washington pokušava očuvati dominantnu poziciju na globalnoj sceni. Kako će se ova ekonomska igra moći razvijati u narednim godinama, teško je predvidjeti, ali jedno je sigurno – svijet će biti svjedok još jednog turbulentnog poglavlja u odnosima između dvije najveće svjetske ekonomije.
