U najnovijoj epizodi svoje permanentne drame, kopiji patetičnih javnih istupa svog mentora Aleksandra Vučića, predsjednik entiteta Reoublika Srpska, koji se svakodnevno poziva na Dayton dok ga paralelno raskopava, pokušao je postaviti političku melodramU na skupštinsku scenu pa je tako ponudio i prirodna bogatstva Bosne i Hercegovine, sve u u zamjenu za vlastiti opstanak na vlasti – i slobodi

Kad očaj pokušaš pretočiti u političku formu. Ukratko, to je opis današnjeg dosadnog, jadnog izlaganja Milorada Dodika u Narodnoj skupštini Republike Srpske.

U najnovijoj epizodi svoje inačice patetičnih javnih istupa Aleksandra Vučića, predsjednik entiteta Reoublika Srpska, koji se svakodnevno poziva na Dayton dok ga u isto vrijeme raskopava, pokušao je postaviti političku melodramU na skupštinsku scenu pa je tako ponudio i prirodna bogatstva Bosne i Hercegovine, sve u u zamjenu za vlastiti opstanak na vlasti – i slobodi.

Javnosti je, kroz „vanredno zasjedanje“ koje je više ličilo na partijski miting u Bakincima nego na sjednicu zakonodavnog tijela, objasnio da je svoju ponudu adresirao administraciji Donalda Trumpa i to usprkos činjenici da je još od 2017. pod američkim sankcijama. U paket je uključio sve države kojih se tog trenutka sjetio, Mađarsku, Srbiju, Rusiju, EU i Kinu…

Christian Schmidt? Nelegalan. Alija Izetbegović? Nelegitiman. Bošnjaci? Slave početak rata. Opozicija u RS? Izdajnici, podanici i strani plaćenici. Ukratko: svi su nelegitimni, svi su krivi, samo je Dodik svjetionik mira, logike i zakonitosti. Nebitno je što citira nepostojeće članove Ustava BiH, ubacuje riječi koje ne postoje, pa onda prijeti da će otići iz države čije zakone ne priznaje, ali u kojoj želi vladati doživotno.

A sve to, naravno, pod egidom očuvanja Daytona, dokumenta kojeg koristi kad mu i kako odgovara, iako ga u stvarnosti gazi svakim svojim potezom.

Izjava da „RS poštuje Dayton“ dok poziva na njegovu transformaciju, da se „ne zalaže za secesiju“ dok upozorava kako će do nje doći ako mu se ne izađe u susret – to je retorika političkog hazardera kojem je doslovno sve postalo sredstvo trgovine: ustav, suverenitet, prirodna bogatstva, pa i vlastiti politički obraz, ako ga još uvijek uopće ima.

Dodik danas nudi – minerale. U bescjenje. Ne zemlji, ne građanima, ne parlamentima, nego stranim silama. Jer ko zna, možda će ga neka od njih usvojiti kao svog kućnog ljubimca, kad već narod sve manje vjeruje u njegove bajke.

Dodikom danas upravlja strah od političkog kraja. Njegovi govori više nemaju ni formu, ni poentu. Oni su niz paničnih, plačljivih jecaja čovjeka svjesnog da mu se bliži politički kraj. Pa kad više nema šta da kaže – nudi sve što imamo.

Rude, suverenitet, istina, mir. Sve je na prodaju. Samo da Milorad ostane. Još malo. Samo još koji dan slobode.