Oštra reakcija Ambasade Sjedinjenih Američkih Država, objavljena neposredno nakon ponoći po završetku dvodnevnog sastanka u Sarajevu, predstavlja presedan u modernoj diplomatskoj historiji BiH. Američka administracija direktno je optužila evropske partnere za neodlučnost i “odustajanje PIC-a od vlastite dužnosti”, otvoreno najavljujući mogućnost preispitivanja vlastite uloge u trenutnom međunarodnom aranžmanu

Neuspjeh Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira (PIC) da na zasjedanju u Sarajevu konsenzusom imenuje nasljednika Christiana Schmidta ogolio je duboke, dosad rijetko viđene pukotine unutar zapadne diplomatske arhitekture u Bosni i Hercegovini. Tradicionalni monolit zapadnih saveznika, koji je tri decenije diktirao dinamiku poslijeratne stabilizacije, ustupio je mjesto otvorenom transatlantskom i unutar-evropskom konfliktu oko kontrole i karaktera međunarodnog prisustva u zemlji.

Oštra reakcija Ambasade Sjedinjenih Američkih Država, objavljena neposredno nakon ponoći po završetku dvodnevnog sastanka u Sarajevu, predstavlja presedan u modernoj diplomatskoj historiji BiH. Američka administracija direktno je optužila evropske partnere za neodlučnost i “odustajanje PIC-a od vlastite dužnosti”, otvoreno najavljujući mogućnost preispitivanja vlastite uloge u trenutnom međunarodnom aranžmanu.

“U javnosti se uveliko očekivalo da će na sastanku održanom 3. i 4. juna Vijeće za implementaciju mira (PIC) izabrati novog visokog predstavnika kako bi osigurao stabilnost za Bosnu i Hercegovinu (BiH). Delegacija SAD-a nastojala je postići konsenzus oko zajednički prihvaćene vizije i visoko kvalificiranog italijanskog kandidata, iskusnog diplomate ambasadora Antonija Zanardija Landija. Sekretar Rubio opisao je italijanskog kandidata pred Kongresom kao „gospodina za kojeg mislimo da bi dobro obavio posao pomažući da se osigura određena stabilnost toj poziciji. Sjedinjene Američke Države primaju k znanju evropski neuspjeh da se postigne konsenzus oko evropskog kandidata i razočarane su što su te podjele spriječile PIC da ispuni svoj zadatak i izabere novog visokog predstavnika”, stoji u saopćenju američke ambasade.

Ova vrsta javne demontaže diplomatskog konsenzusa signalizira ne samo personalni sukob oko imena novog visokog predstavnika, već i suštinsko strateško razilaženje Washingtona i ključnih evropskih prijestolnica o budućnosti Ureda visokog predstavnika (OHR).

U središtu spora našla se kandidatura iskusnog italijanskog diplomate Antonija Zanardija Landija, bivšeg ambasadora u Moskvi i Vatikanu, kojeg su snažno podržale Sjedinjene Države i Italija. Američki državni sekretar Antony Blinken, odnosno njegov tim pred Kongresom, opisao je Landija kao figuru sposobnu da unese neophodnu stabilnost u tranzicijski period OHR-a.

Međutim, američko-italijanski plan naišao je na čvrst otpor Berlina i Pariza, uz podršku Londona. Evropske kontinentalne sile preferirale su francuskog diplomatu Renea Troccaza, nastojeći zadržati kontrolu nad institucijom koja presudno utiče na procese evropskih integracija u regiji.

Pozadina ovog sukoba daleko je kompleksnija od pukog nadmetanja u diplomatskim biografijama. Prema informacijama koje su procurile tokom pregovora, Sjedinjene Američke Države zagovaraju radikalno smanjenje i redefiniranje obima ovlasti visokog predstavnika. Washington očigledno teži postepenom gašenju robusnog, intervencionističkog mandata OHR-a i prenošenju težišta na funkcionalnost domaćih institucija i geopolitičko osiguravanje ključnih energetskih i strateških projekata. Tom američkom konceptu oštro se protivi Francuska, ali i dio evropskih saveznika koji smatraju da bi preuranjeno slabljenje OHR-a stvorilo opasan institucionalni vakuum u trenutku kada se zemlja suočava sa hroničnom političkom nestabilnošću.

Paralelno s ovim potresima, Christian Schmidt se suočava sa završetkom svog petogodišnjeg mandata u atmosferi ozbiljnih političkih opterećenja. Iako je Schmidt na završnoj konferenciji za novinare pokušao amortizovati krizu, govoreći o “intenzivnim konsultacijama” i izražavajući nadu da će primopredaja dužnosti biti završena do kraja juna, činjenica je da on funkciju napušta u trenutku duboke polarizacije.

Njegov mandat obilježila je intenzivna upotreba Bonskih ovlasti, posebno u pogledu izbornih reformi, ali i otvoreni sukobi s rukovodstvom Republike Srpske. Ipak, ključni narativ o Schmidtovom odlasku redefiniran je njegovim nedavnim priznanjem njemačkim medijima da je bio pod “ogromnim i iznenađujućim pritiskom” SAD-a, između ostalog i zbog neslaganja oko projekta Južne plinske interkonekcije, što dodatno rasvjetljava složenost američkih interesa na terenu.

Trenutni status quo, u kojem Schmidt ostaje na funkciji do eventualnog postizanja konsenzusa krajem mjeseca, samo je privremeno rješenje koje ne skriva dubinu institucionalne paralize. Dok PIC formalno apeluje na nastavak razgovora, reformske obaveze iz programa “5+2” i pripreme za Opće izbore u oktobru ostaju u sjeni transatlantskog raskola. Evropski diplomatski izvori nastoje umanjiti značaj sukoba, ocjenjujući rasprave kao uobičajene za procese selekcije, no javni i direktni ton američke kritike sugeriše da je povjerenje unutar Upravnog odbora PIC-a trajno narušeno.