“Ovo je objava rata Republici Srpskoj, problematizira se veto, koji je ustavna kategorija. Dva razloga su za to, mržnja – to vidimo i kroz brojne prijave zbog izraza sućuti zbog smrti generala Mladića”, izjavio je Stevandić koji je poznat po radikalnim izjavama i nemilosrdnim verbalnim obračunima s političkim protivnicima

Predsjednik Narodne Skupštine bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska, Nenad Stevandić, kazao je danas kako je tom entitetu “objavljen rat”, a povod za izjavu bile su mu brojne osude veličanja pravosnažno presuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića te osporavanje odluka koje donose u RS-u.

Stevandić je to kazao nakon sjednice odbora za ustavna pitanja Skupštine RS od kojega je Ustavni sud BiH tražio očitovanje o zahtjevu za ocjenu ustavnosti veta kojim su u RS pokušali osporiti imenovanje novih članova Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika BiH.

Predsjedništvo Bosne i Hercegovine je glasovima Denisa Bećirovića i Željka Komšića uz domaće članove u tu komisiju imenovalo i strane stručnjake što je članica državnog vrha iz RS Željka Cvijanović ocijenila štetnim po vitalni interes Srba pa je uložila veto, a u tome ju je naknadno podržao entitetski parlament.

Zahtjev za ispitivanje ustavnosti takve odluke podnio je predsjedavajući Predsjedništva BiH Bećirović uz obrazloženje kako imenovanje članova ovog povjerenstva nije pitanje vanjske politike pa na njega ne može biti uložen veto.

“Ovo je objava rata Republici Srpskoj, problematizira se veto, koji je ustavna kategorija. Dva razloga su za to, mržnja – to vidimo i kroz brojne prijave zbog izraza sućuti zbog smrti generala Mladića”, izjavio je Stevandić koji je poznat po radikalnim izjavama i nemilosrdnim verbalnim obračunima s političkim protivnicima.

Iz Tužiteljstva BiH u utorak su potvrdili kako su dobili na hiljade prijava protiv osoba koje su na različite načine veličale Mladića nakon što je objavljena vijest o njegovoj smrti te su najavili kako će sve te prijave biti pozorno ispitane. Za veličanje osuđenika za ratne zločine u BiH se može dobiti kazna zatvora do pet godina.

Za Stevandića je pak sve to dio organiziranih napada na RS s ciljem njezina rušenja, a tvrdi kako je na djelu urota smišljena u inozemstvu. “Smatram da postoji vanjski utjecaj. I strani sponzori koji su Bošnjacima rekli da idu do kraja, da dođe do sukoba”, kazao je Stevandić novinarima uz zaključak kako je sve to u biti “objava rata RS-u koju je isposlovao bošnjački član Predsjedništva BiH”.

Politički put Nenada Stevandića obilježen je dugogodišnjim promjenama stranačkih dresova. Pored političkog angažmana koji obuhvata članstvo u brojnim organizacijama osnovanim u Republici Srpskoj, značajan dio njegove prošlosti odnosi se na dešavanja s početka devedesetih godina prošlog stoljeća.

Stevandić je političku karijeru započeo u Srpskoj demokratskoj stranci (SDS), da bi tokom godina mijenjao političke opcije — od Krajiške demokratske stranke, Srpske radikalne stranke, Demokratske stranke za Banju Luku i Krajinu, Patriotske demokratske inicijative, Srpske stranke Krajine i Posavine, pa do Srpske stranke RS. Nakon povratka u SDS, stranku konačno napušta 2015. godine, kada osniva Ujedinjenu Srpsku. Iako je povod za odlazak iz SDS-a obrazlagao neslaganjem s tadašnjim rukovodstvom, podaci iz ratnog perioda ukazuju na njegovu ulogu u strukturi paravojnih Srpskih odbrambenih snaga (SOS) i ratnog štaba Autonomne regije Krajina.

O djelovanju SOS-a i dešavanjima u Banjoj Luci tokom 1992. godine svjedočilo se i pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju u Hagu. U svom haškom svjedočenju, Milorad Dodik se prisjetio prvog susreta s pripadnicima ove jedinice na banjalučkom aerodromu u aprilu 1992. godine. Dodik je opisao kako su pripadnici SOS-a preuzeli kontrolu nad aerodromom, koji je u tom trenutku bio jedini izlaz iz grada prema Beogradu za građane svih nacionalnosti koji su pokušavali otići.

Detaljniji uvid u strukturu i aktivnosti ove grupe dao je Predrag Radulović, bivši inspektor Službe državne bezbjednosti. Radulović je pred Tribunalom opisao SOS kao oružanu formaciju pod kontrolom SDS-a, navodeći da su njeni pripadnici blokirali grad, preuzeli zgradu Centra službi bezbjednosti te postavili punktove na ključnim saobraćajnicama i mostovima. U svom iskazu naglasio je da je grupa uspostavila potpunu kontrolu i unijela nesigurnost među stanovništvo, bez obzira na nacionalnu pripadnost, vršeći pritiske, oduzimanje imovine i druge nezakonite radnje. Radulović je također pojasnio kako je dio pripadnika ove jedinice kasnije formalno integrisan u Službu državne bezbjednosti i specijalne odrede policije.

Jedan od najmračnijih simbola terora u ratnoj Banjoj Luci bio je zloglasni „crveni kombi”, vozilo kojim su pripadnici Srpskih odbrambenih snaga (SOS) tokom 1992. godine posijali strah među građanima. Patrolirajući gradskim ulicama, pripadnici ove jedinice su u crvenom kombiju presretali, nezakonito hapsili, premlaćivali i odvodili stanovnike — primarno Bošnjake i Hrvate, ali i Srbe koji su se protivili njihovom djelovanju. Kombi je služio kao mobilno sredstvo zastrašivanja i iznude novca i dragocjenosti, a mnogima koji su u njega prisilno uvedeni od tada se gubio svaki trag, što je kasnije detaljno dokumentovano i u spisima Haškog tribunala.

Djelovanje oružanih grupa na području Krajine obuhvaćeno je i u dokaznim materijalima iznesenim tokom suđenja bivšim čelnicima Službe državne bezbednosti Srbije, Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću. Optužnica u ovom predmetu odnosila se na uspostavljanje kontrole i prisilna premještanja stanovništva s određenih područja u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

U priloženim dokumentima i iskazima svjedoka iz tog perioda spominju se imena pojedinaca koji su djelovali na području Banje Luke, Kotor-Varoši, Prijedora i Doboja. Svjedočanstva navode slučajeve iznuda, nezakonitog lišavanja slobode i stradanja civila, među kojima su Ivica Beneš, Velimir Tomanić, Džemila Berbić, Midhat Mustajbašić i Mario Olah. Ovi iskazi i arhivski dokumenti ostali su zabilježeni u spisima Haškog tribunala kao svjedočanstvo o događajima koji su obilježili početak ratnih sukoba na tom području.