Kineski analitičari i sagovornici u medijima smatraju da Evropa gubi globalni utjecaj zbog ovisnosti o SAD-u, slabijih odbrambenih i gospodarskih kapaciteta te propuštenih tehnoloških prilika, dok Kina u multipolarnom svijetu vidi priliku da je pridobije kao neovisnog partnera.

„Evropa ovih dana gubi globalni politički i gospodarski značaj. Jesu li toga svjesne elite i javnost u Evropi?” To pitanje iz publike postavlja student prava tokom političke TV-emisije koju je prošle godine emitirala medijska kuća Shanghai Media Group (SMG). Pitanje je značajno. Ono odražava percepciju kineske javnosti o stvarnosti u Evropi: gospodarstvo koje stagnira, ovisnoj vanjskoj politici i nedostatku odbrambenih kapaciteta. Čak i 81 godinu nakon završetka Drugog svjetskog rata evropske sile se i dalje moraju pokoravati Washingtonu, smatra se u Kini. I da, unatoč intenzivnim naporima, Evropljani do sada nisu bili u stanju, koristeći vlastite resurse, okončati rat na svom pragu, rat koji Rusija vodi protiv Ukrajine.

Gosti u studiju nisu bili iznenađeni zapažanjima studenta, navodi Deutsche Welle. „To je ozbiljno pitanje“, istaknuo je Zhang Weiwei, dekan Kineskog instituta na prestižnom šangajskom sveučilištu Fudan. U Evropi je, kaže, sve povezano sa SAD-om. „Evropljani i dalje vjeruju da je mandat Donalda Trumpa samo prolazno razdoblje i ne mogu ili neće priznati šta se zaista događa.“ Ali sve je više ljudi koji su se pomirili sa činjenicama, rekao je Zhang u televizijskoj emisiji. Drugi gost emisije bio je Vuk Jeremić, bivši predsjednik Opće skupštine UN-a, a sada profesor na elitnom francuskom sveučilištu Sciences Po. Kaže da puno razgovora s francuskim intelektualcima. „Tamo nedostaje spoznaja da se stvari u svijetu zapravo vrlo brzo mijenjaju”, kaže Jeremić.

Peking budući svijet zamišlja kao multipolarni poredak. To je odgovor Kine na eskalaciju rivalstva sa SAD-om koji je, nakon oba svjetska rata, dominirao praktički na svim područjima. Sada će Kina igrati ključnu ulogu u oblikovanju budućnosti – i to ne sama, već zajedno s Rusijom i drugim istomišljenicima. Zanimljivo je pritom da Kina u svojoj viziji budućnosti i Evropu vidi kao neovisni pol. Logika koja stoji iza toga prilično je jednostavna. S Velikom Britanijom i Francuskom Evropa ima dva glasa s pravom veta u Vijeću sigurnosti UN-a. Jedinstveno evropsko tržište izuzetno je atraktivno za kinesko izvozno orijentirano gospodarstvo. To je postalo posebno očigledno zbog trgovinskog rata sa SAD-om. Pritom se kompanije u Evropi i Kini mogu vrlo dobro dopunjavati, smatraju komunistički čelnici u Pekingu. Europa i dalje ima mnogo toga tehnološki za ponuditi. Kina, s druge strane, ima proizvodne kapacitete za sve i to po konkurentnoj cijeni. Gospodarska razmjena je na visokoj razini. Peking to vidi kao priliku za pridobivanje Evrope kao saveznika – pod uvjetom da djeluje neovisno o SAD-u u vanjskoj i gospodarskoj politici i da se uspostavi politička volja za takav odnos.

Od kraja Hladnog rata 1990-ih globalizacija je u statičnom stanju, ocjenjuje Ding Chun, profesor na sveučilištu Fudan i predsjednik Šangajskog instituta za evropske studije. Sa svojom dominacijom u Međunarodnom monetarnom fondu i Svjetskoj banci SAD je, kaže, promovirao gospodarske programe u Latinskoj Americi i Evropi, učvršćujući svoju hegemoniju. To je poznato kao „Vašingtonski konsenzus”. „Ali vremena su se promijenila”, ukazao je Ding na forumu u Šangaju sredinom aprila. „Mnoge stvari više ne funkcioniraju kao nekada, pa ni u Evropi. Mlađa generacija u Evropi umorna je od političkog establišmenta. Društvene mreže čine ishode izbora nepredvidljivima.”

Sada Kina dovodi u pitanje „Vašingtonski konsenzus” i koristi Ujedinjene narode kao zamjenu za svoje ciljeve. Prošle srijede (29.4.) je Annalena Baerbock posjetila Peking. Predsjednica Opće skupštine UN-a je izjavila da „Kina, kao osnivač Ujedinjenih naroda i stalna članica Vijeća sigurnosti, igra važnu i vodeću ulogu u podržavanju multilateralizma, zaštiti međunarodnog prava i promociji tri stupa mira, razvoja i ljudskih prava”, navodi se u priopćenju za medije kineskog Ministarstva vanjskih poslova. A 2023. godine, kada je bila njemačka ministrica vanjskih poslova, Baerbock je kineskog predsjednika Xija Jinpinga nazivala „diktatorom”. Kineski ministar vanjskih poslova Wang Yi iskoristio je taj njezin posjet Pekingu kao priliku za naglašavanje važnosti reforme institucija UN-a i uspostavljanje UN-a kao multipolarne svjetske vlade. „Kina sa zadovoljstvom podržava vaš daljnji mandat”, rekao je Wang.

Prvi korak je podizanje svijesti u Evropi da je veza između SAD-a i Evrope postala krhka. Nakon Drugog svjetskog rata taj savez je nastao zbog egzistencijalne prijetnje koju je predstavljao sovjetski komunizam, podsjeća Jeremić. I on je ranije bio ministar vanjskih poslova – i to Srbije, zemlje koja o članstvu u EU-u pregovara s Bruxellesom od 2015. godine. Štaviše, nakon pada Berlinskog zida Evropa je uživala u desetljećima ogromnog prosperiteta, nastavio je Jeremić. Ona je služila kao model cijelom svijetu, pokazujući kako prevladati sukobe i povijesne podjele, kako rasti zajedno i kako raditi na zajedničkom prosperitetu i zajedničkoj budućnosti. „U međuvremenu je dosta toga pošlo po zlu. Krize su se počele akumulirati.” Nakon globalne finansijske krize 2007./2008. uslijedila je migracijska kriza u Evropi 2015. godine. „Zatim je došao Brexit 2020. i prvi mandat Donalda Trumpa od 2017. do 2021. godine. To je dovelo do zahlađenja odnosa, a zatim i do konfrontacije između Evrope i Rusije. Trenutna situacija se teško može opisati kao optimalna“, ukazuje Jeremić. „Evropska unija i dalje je nastavila pratiti SAD, a počela je i primjenjivati ideologiju NATO-a – ‘da Rusiju drži vani, Njemačku dolje, a Ameriku unutra'”, kaže politolog Zhang.

Ali čak i u budućnosti će „razdvajanje“, odnosno smanjenje ovisnosti o SAD-u, ići vrlo teško, uvjeren je politolog. On ističe da je, s gospodarskog gledišta, bila velika greška Evrope to što je propustila tzv. „Industriju 4.0”. I pojašnjava: nema trajne konkurentske prednosti ako ne postoji nijedna evropska opcija među 20 najboljih visokotehnoloških kompanija. U Evropi se koriste samo američke internetske platforme, a američke kompanije su zadužene za evropske „Big Data”, kaže Zhang i dodaje da se u Evropi obično ne vjeruje kineskim kompanijama u tom segmentu. „Prije mnogo godina Kina je mislila da može naučiti od njemačke ’Industrije 4.0’ kako usavršiti vlastitu industriju. Danas o tome više niko ne priča“, kaže Zhang. Pojam „Industrija 4.0“ kojim se opisuje digitalna i umrežena industrijska proizvodnja skovan je inače na sajmu u Hannoveru 2011. godine. Kineski prijedlozi za Bruxelles danas su sljedeći: postanite neovisan pragmatičan partner. Evropa je naučila lekciju iz poniznosti. „To ima veze s ponižavajućim odnosom Donalda Trumpa prema Evropi od početka njegovog drugog mandata u januaru. Evropa trenutno procjenjuje svoju situaciju i shvaća da su neki od njenih glavnih prioriteta jednostavno nedostižni bez gospodarske i tehnološke saradnje s Kinom.”