Dok se diplomatska delegacija Teherana vraćala s novim nacrtom mirovnog plana iz Dohe, Amerika je udarila na otok Qeshm. Regija je i dalje na opasnoj ivici općeg rata

Dok se diplomatska delegacija Teherana u ponedjeljak vraćala iz Dohe s najnovijim nacrtom mirovnog sporazuma u rukama, naftni tankerski prolaz u Hormuškom tjesnacu ponovo je bio pod dimom i vatrom. U dubokoj sjeni američkih međuizbora, Bliski istok se nalazi u osjetljivom međuprostoru: s jedne strane, berze i diplomatske misije hvatale su se za svaku riječ koja nagovještava mogućnost pregovora i otvaranje ključnih morskih puteva; s druge strane, vojne jedinice, zračni napadi u tajnosti i zapaljeni tankeri jasno poručuju da je regija ponovo na korak od općeg rata.

Posljednji događaji u Hormuškom tjesnacu i oko njega pokazuju svu složenost devetomjesečnog sukoba u koji su uvučene Sjedinjene Američke Države, Iran i arapske zemlje Perzijskog zaljeva. Dok američki zvaničnici teške udare opisuju kao “ograničene odbrambene mjere”, Teheran jasno poručuje da je loptica na terenu Washingtona, dok arapski susjedi sa strepnjom iščekuju hoće li ih diplomatski neuspjeh ponovo pretvoriti u primarne mete iranskih raketa i dronova.

Američka vojska izvela je seriju napada na iranske ciljeve na otoku Qeshm i u blizini lučkog grada Bandar Lengeh, potvrđeno je iz više izvora. Radilo se o ciljanim udarima usmjerenim na iranske lansere raketa i vojne objekte koji su pretpostavljeno predstavljali direktnu prijetnju američkim snagama i komercijalnoj plovidbi. Udari su uslijedili nakon što je iranska Islamska revolucionarna garda (IRGC) oborila američku bespilotnu letjelicu te ispalila rakete na dva američka lovca koji su patrolirali iznad tjesnaca.

Iako niti Washington niti Teheran nisu javno hvalili ove vojne akcije u pokušaju da ne signaliziraju početak opće vojne operacije, ovo predstavlja prvo američko bombardiranje ciljeva unutar samog Irana još od početka septembra. Tada su SAD uništile pet iranskih tankera za sirovu naftu kao odgovor na lansiranje raketa prema američkim ratnim brodovima u Arapskom moru.

Gužva i napetost u tjesnacu kroz koji prolazi petina svjetske nafte dodatno su eskalirale kada je IRGC potvrdio da su se dva tankera za sirovu naftu zapalila nakon što su naletjela na morske mine u samom prolazu. Ovi incidenti dolaze neposredno nakon što su zaljevske zemlje oštro osudile napad na katarski brod za transport tečnog prirodnog gasa (LNG). Istovremeno, sukob prelijeva svoje posljedice i na druga krizna žarišta u regiji: u Jemenu su snage međunarodno priznate vlade izvijestile o pogibiji jednog vojnika i ranjavanju 14 drugih tokom odbijanja žestokog napada Huta u pokrajini Taiz.

Unutar američke administracije vlada neizvjesnost oko narednih koraka. Američki predsjednik Donald Trump javno je smanjivao značaj nedavnih vojnih akcija, sugerirajući uoči međuizbora da ponovna vojna kampanja nije neminovna. “Imali smo rat s Iranom. Pobijedili smo,” izjavio je Trump novinarima u ponedjeljak, dodajući: “Ne znam da li to uopće možete nazvati ratom jer već mjesecima nismo vodili borbe.” U intervjuu za Fox News i u razgovoru sa Seanom Hannityjem, Trump je izjavio da rat ne bjesni, ali da je moguć ako se ne postigne sporazum, naglašavajući pritom da Iran “očajnički želi dogovor.”

Ipak, iza kulisa, vojne opcije se aktivno razmatraju. Na sastanku u Bijeloj kući prošlog četvrtka, šef Centralne komande SAD-a (CENTCOM) Brad Cooper, ministar odbrane Pete Hegseth i načelnik Združenog štaba general Dan Caine predočili su Trumpu detaljne vojne planove. Sastanku je prethodio i susret vojnih oficira s potpredsjednikom JD Vanceom. Trump je u izjavama spomenuo kako je SAD već “izbombardirao” potencijalne iranske nuklearne kapacitete, ali da bi vojska možda morala napasti i kompleks na planini Pickaxe, u blizini nuklearnog postrojenja Natanz.

Uprkos vojnim udarima, diplomatski kanali nisu u potpunosti zatvoreni. Potpredsjednik JD Vance potvrdio je da je postignut određeni “napredak” u indirektnim pregovorima s Iranom i da obje strane vide šansu za postizanje mirovnog okvira. Međutim, uslovi koje postavlja Teheran ostaju izuzetno tvrdi.

Predsjednik Irana Masud Pezeshkian izjavio je da je vrhovni vođa Mojtaba Khamenei dao “određena ovlaštenja vladi” da riješi konflikt putem dijaloga. Novi nacrt sporazuma, koji je iranska delegacija donijela iz Dohe, predviđa ponovno otvaranje Hormuškog tjesnaca u roku od svega dva dana, što je znatno brže u odnosu na sedam dana koliko je predviđao plan koji je Trump odbacio u septembru.

Ipak, iranski zahtjevi, koje je portparol Ministarstva vanjskih poslova Esmail Baghaei opisao kao “razumne i logične”, uključuju potpunu obustavu američke pomorske blokade nad iranskim lukama, ukidanje sankcija na naftni sektor, odmrzavanje iranskih finansijskih sredstava u inozemstvu i prekid vatre na svim frontovima. Zauzvrat, Washington i dalje insistira na daljim nuklearnim koncesijama Teherana.

Predsjednik iranskog parlamenta Mohammad Bagher Ghalibaf jasno je poručio tokom obraćanja Savjetodavnoj skupštini da je Iran poslao snažan i autoritativan odgovor te da je sada loptica na terenu SAD-a da spriječi širenje rata. “Iran stoji spreman za borbu s prstom na obaraču,” upozorio je Ghalibaf, dodajući da bi bilo kakva strateška greška Washingtona uvukla američke trupe na potpuno novo ratište. Iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi ponovio je sličnu poruku na foruma u Manami: “Sve ovisi o političkoj racionalnosti Washingtona. Bez sporazuma, Iran se neće pokoriti.”

Iranski zvaničnici naglašavaju da ne žele neprijateljstvo sa svojim arapskim susjedima, ali upozoravaju da neće šutjeti ukoliko se teritorije susjednih zemalja budu koristile za narušavanje iranskog suvereniteta. Vrhovni vođa Mojtaba Khamenei već je izdao naređenje komandantima da na eventualne nove američke napade odgovore “bez geografskih ograničenja”, pripremajući liste ciljeva koje uključuju i podmorske kablove te vojne baze u regiji.

Dok se čekaju konačne odluke Washingtona i Teherana, arapske monarhije u Perzijskom zaljevu pripremaju se za najgori scenarij. Diplomatska elita okupljena na forumu “Manama Dialogue” tokom vikenda nije skrivala pesimizam. Anwar Gargash, diplomatski savjetnik emiratiskog predsjednika, otvoreno je izrazio žaljenje što je regija ponovo uvučena u krizu koju je diplomatijom godinama pokušavala izbjeći.

Strah zaljevskih zemalja je opravdan. Tokom ranijih valova eskalacije, američke baze na njihovoj teritoriji, koje su trebale pružiti zaštitu, postale su primarne mete iranskih raketa i dronova. Države poput Bahreina, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Saudijske Arabije i Katara pretrpjele su ozbiljne štete na energetskim postrojenjima, aerodromima i infrastrukturnim objektima. Bahrein, koji je domaćin Pete flote SAD-a, i danas nosi vidljive ožiljke: u blizini baze Juffair, skladišta i dalje stoje spaljenih krovova, dok su radarski sistemi trajno oštećeni. Nakon devet mjeseci sukoba, Međunarodni monetarni fond svrstava ekonomije pojedinih zemalja ove regije među najteže pogođene u svijetu.

Unutar samog Izraela, politička situacija dodatno komplikuje jednadžbu. Premijer Benjamin Netanyahu izgubio je većinu u Knessetu i vodi prelaznu vladu dok opozicija pregovara s arapskim strankama o formiranju nove većine. Netanyahu mjesecima vrši pritisak na Bijelu kuću da obnovi masovne vojne udare na Iran, dok nad Jerusalemom već danima odjekuje tutnjava borbenih aviona F-35 koji izvode intenzivne vojne vježbe.

Nasuprot općem razaranju i ekonomskoj nestabilnosti u regiji, naftni sektor bilježi rekorde. Rat u Iranu izazvao je dramatičan skok cijena sirove nafte na globalnom tržištu, što se direktno odrazilo na prihode vodećih energetskih kompanija.

Saudijski državni gigant Saudi Aramco izvijestio je o prilagođenoj neto dobiti od 31,2 milijarde dolara za treći kvartal, što je rast od 9 posto u odnosu na isti period prošle godine, uz ukupne prihode od 28,6 milijardi dolara. Iako su operacije kompanije pretrpjele direktne napade, uključujući udare dronova na sjedište u Dhahranu, dvije rafinerije, preradivačko postrojenje Abqaiq, te ključni cjevovod Istok-Zapad dužine 750 milja, brza sanacija štete i prosječna cijena nafte od 95 dolara po barelu (što je 35 posto više nego godinu ranije) omogućili su rekordne rezultate.

“Geopolitička nesigurnost i napadi na ključna energetska postrojenja nastavili su produbljivati globalnu energetsku krizu,” izjavio je izvršni direktor Aramca Amin Nasser, ističući da je cjevovod Istok-Zapad, koji zaobilazi Hormuški tjesnac i odvaja naftu ka Crvenom moru, ponovo stavljen u funkciju za manje od sedam dana nakon septembarskog napada. Saudijska Arabija sada planira proširiti kapacitet ovog cjevovoda na 10 miliona barela dnevno i traži dodatne kapacitete za skladištenje širom svijeta kako bi osigurala kontinuitet isporuka.

Sličan trend bilježe i američke energetske kompanije. Prema analizi The New York Timesa, više od 50 vodećih naftnih i gasnih kompanija u SAD-u ostvarilo je profit veći od 130 milijardi dolara od početka sukoba, dok potrošači širom svijeta osjećaju teret visokih cijena na benzinskim pumpama.

Finansijska tržišta trenutno se grčevito drže svake slamke diplomatske nade. Nakon Pezeshkianovih izjava i izvještaja medija da bi Trump mogao dati još vremena pregovorima, cijena sirove nafte Brent pala je za 6,1 posto na 106,54 dolara po barelu, dok je američki West Texas Intermediate potonuo za 6,3 posto na 97,56 dolara. Ipak, cijene su i dalje daleko iznad predratnog nivoa od 70 dolara, reflektujući stalni rizik od potpune blokade Hormuza.

Hoće li Bliski istok skrenuti s ivice ambisa ili potonuti u novi, još razorniji val sukoba, zavisi od narednih poteza u Washingtonu i Teheranu. Dok diplomati razmjenjuju nacrte u Dohi, a vojni zapovjednici drže prst na obaraču u tjesnacu Hormuz, regija ostaje u napetom iščekivanju odluke koja bi mogla preoblikovati globalnu energetsku i geopolitičku sliku za godine koje dolaze.