Tri državljanke Bosne i Hercegovine uhapšene su u Istanbulu zbog krađe od turista u tramvaju. Dok su u Turskoj završile iza rešetaka, u BiH građani su odavno navikli da se lopovi uglavnom “poznaju policiji odranije” i nastavljaju slobodno šetati ulicama

Za Bosnu i Hercegovina se u Turskoj zna po agresiji, po teškoj historiji, po njenom osmanskom naslijeđu, po Aliji Izetbegoviću, po emociji koju veliki dio turskog naroda osjeća prema njoj, po turizmu, prirodi i ljudima. Danas, međutim, društvene mreže i crna hronika sve češće pišu i o našim lopovima.

Posljednjih dana regionalnim i turskim društvenim mrežama proširila se vijest o tri državljanke Bosne i Hercegovine koje su uhapšene u Istanbulu zbog krađe od turista u tramvaju u Sultanahmetu.

Prema navodima turskih medija, žene su ulazile u prepune tramvaje i turistima krale torbe i novčanike. Na snimcima sigurnosnih kamera vidi se način na koji su djelovale u gužvi, koristeći trenutke nepažnje stranih turista.

Prema izvještajima, jednom pakistanskom državljaninu ukradena je torba u kojoj se nalazilo 3.000 dolara, 30.000 pakistanskih rupija, pasoš i lični dokumenti. Istog dana opljačkana je i kineska turistkinja kojoj je ukradena torba s fotoaparatom i većom količinom japanskih jena.

Turska policija pregledala je snimke iz tramvaja i identificirala osumnjičene, nakon čega su državljanke BiH uhapšene i pritvorene. Ono što posebno upada u oči jeste činjenica da su vrlo brzo završile iza rešetaka i upućene u pritvor do suđenja.

I upravo tu dolazimo do možda najtužnijeg dijela cijele priče.

Jer kod nas bi vrlo vjerovatno završile kao još jedan slučaj u kojem policija saopštava da su osobe “poznate odranije”. Građani Bosne i Hercegovine već godinama slušaju iste fraze nakon krađa, pljački i razbojništava. “Poznat policiji.” “Višestruki povratnik.” “Ranije osuđivan.” I onda, nakon nekoliko dana medijske pažnje, isti ljudi ponovo budu viđeni na ulicama. To je vjerovatno i najveći razlog zbog kojeg javnost više gotovo ni ne reaguje na svakodnevne krađe. Ljudi su se navikli.

U Sarajevu su krađe i džeparenja odavno postali dio svakodnevice. Posebno u tramvajima, trolejbusima, pijacama i turističkim zonama. Mnogi građani danas instinktivno drže ruku na torbi ili novčaniku kada ulaze u gradski prevoz. I prva stvar koju savjetujemo turistima je “pazi torbu”.

Prema izvještaju MUP-a KS, samo u prva tri mjeseca 2024. godine registrovana su 962 događaja s obilježjem krivičnog djela na području Kantona Sarajevo.  Veliki dio tih djela odnosi se upravo na imovinski kriminal, krađe, teške krađe, razbojništva i slična djela koja direktno utiču na osjećaj sigurnosti građana.

Ali problem nije samo broj krađa. Problem je osjećaj nekažnjivosti.

Građani često imaju utisak da se lopovi mnogo manje plaše zakona nego obični ljudi. I upravo zbog toga vijest iz Turske izaziva skoro pa ironične komentare: “Eto, barem ih je neko zatvorio.”

Naravno, nije poenta u tome da se neko raduje hapšenju državljana Bosne i Hercegovine u drugoj državi. Naprotiv, to je ogromna sramota za sliku zemlje. Problem je što takve vijesti više nikoga ozbiljno ne iznenađuju.

Jer kada država godinama šalje poruku da su krađe “sitni kriminal”, da se povratnici stalno vraćaju na ulicu i da pravosuđe sporo funkcioniše, onda se vremenom stvara kultura u kojoj kriminalci više ne osjećaju ozbiljan strah od posljedica. Turska policija je u ovom slučaju vrlo brzo reagovala, pregledala snimke, identifikovala osumnjičene i provela hapšenja.

Danas nažalost gotovo da ne postoji građanin Sarajeva koji barem jednom nije čuo da je neko opljačkan u tramvaju, da mu je ukraden telefon, novčanik ili dokumenti.

Posebna je prica što ovakvi slučajevi direktno utiču i na sliku Bosne i Hercegovine u inozemstvu. Jer kada turski mediji objave naslov da su “državljanke Bosne i Hercegovine krale turiste u Sultanahmetu”, obični ljudi ne razmišljaju o pojedincima. Oni to nesvjesno povezuju sa zemljom iz koje ti ljudi dolaze.

A Bosna i Hercegovina ionako već godinama vodi borbu sa negativnim stereotipima, od političke nestabilnosti, korupcije i odlaska mladih, pa do kriminala i osjećaja nesigurnosti.

Zato ovakve vijesti imaju mnogo veću težinu nego što se na prvi pogled čini. Ali možda je najgore od svega to što nas ovakve vijesti više ni ne šokiraju dovoljno. Jer smo se navikli na društvo u kojem je kriminal normaliziran.