Dokumentacija pokazuje da su dio zabune proizvele i institucije. Prema Kujovićevim riječima, uz naziv „džamija“ u katastru je 1977. dopisana riječ „crkva“, a 1996. naziv „džamija“ je uklonjen; rješenjem iz 2008. oznaka „crkva“ zamijenjena je oznakom „ruševina vjerskog objekta“, dok izvod iz 2023. pokazuje da je objekat u svojini Mešihata Islamske zajednice, a zemljište upisano na Crnu Goru, sa Opštinom Bijelo Polje kao subjektom raspolaganja.

Dio mještana Radulića kod Bijelog Polja tvrdi da se oko ostataka Hajdar-pašine džamije nalazi staro pravoslavno groblje, a ispod nje ostaci crkve. Nalazi Polimskog muzeja iz 2008. godine, međutim, ne potvrđuju takvo tumačenje lokaliteta. Arheolozi su ocijenili da se pojedina neobrađena grobna obilježja teško mogu povezati sa pravoslavnim sahranama, dok u otvorenoj ispitnoj sondi nisu pronašli tragove starijih objekata.

Uprkos historijskim tragovima i stručnim nalazima, spor o lokalitetu traje. Mještani su se 4. oktobra okupili i, kažu , pozvali policiju, tvrdeći da su zatekli grupu ljudi kako izvodi nedozvoljene radove. Iz Medžlisa Islamske zajednice Bijelo Polje kažu da obavljaju redovno održavanje i da im obnovu zaštićenog kulturnog dobra otežavaju promjenljivi zahtjevi institucija.

Mještani su ispričali Monitoru da su tog jutra, oko osam sati, primijetili petnaestak osoba koje nisu iz Radulića. Kažu da su im okupljeni objasnili da uklanjaju travu i uređuju prostor, ali da su, osim trimera, imali lopate, motike, grablje, sjekire i kosijer. Dio aktivnosti opisali su kao iskopavanje. Nepovjerenje objašnjavaju tvrdnjom da su tokom čišćenja 2008. oštećeni grobovi i izmještene kosti njihovih predaka.

Predsjednik Medžlisa Alija Kujović za Monitor kaže da nelegalnih radova 4. oktobra nije bilo.

„Na lokalitetu smo vršili isključivo redovno održavanje, koje je propisano rješenjem kojim je džamiji utvrđen status kulturnog dobra. To je naša zakonska obaveza. Riječ je o prostom uklanjanju vegetacije, odnosno košenju, koje kontinuirano obavljamo još od devedesetih godina. ‘Briga’ mještana nastala je tek kada smo dobili saglasnost na konzervatorski projekat. Od tada su počeli da prijavljuju policiji i Upravi za zaštitu kulturnih dobara (UZKD) nepostojeće radove i svakog puta je utvrđeno da ih nije bilo. Džamija je dostupna javnosti i svako može da provjeri stanje“, objašnjava Kujović.

Izvještaj Polimskog muzeja

U izvještaju Polimskog muzeja su razmatrana i lokalna predanja. Priča o dvojici pravoslavaca koji su navodno stradali prilikom gradnje minareta i sahranjeni uz džamiju ocijenjena je kao malo vjerovatna, uz obrazloženje da bi bili sahranjeni na pravoslavnom groblju u neposrednoj okolini. Autori smatraju vjerovatnijim da je riječ o muslimanskim majstorima.

Prema dokumentaciji koju su iz Islamske zajednice dostavili Monitoru, tačna godina gradnje džamije nije poznata, ali je autori stručnog izvještaja iz 2018. vezuju za XVII vijek i Hajdar-pašu Selima, dok njeno stradanje smještaju u 1943. godinu. Postojanje džamije neposredno potvrđuje osmanski dokument iz 1838, u kojem Abdulah, sin Abdulganijja, traži postavljenje za imama i hatiba i piše da je zapuštenu bogomolju obnovio džemat. Kada je riječ o tvrdnjama o crkvi, arheolozi su ocijenili da je siga za lukove, kupolu i minaret namjenski obrađivana za džamiju, a da nije preuzimana sa crkvenih objekata. Za podne ploče napisali su da je teško pretpostaviti da su prenesene iz crkve Svetog Jovana Krstitelja u Crnči.

Dokumentacija pokazuje da su dio zabune proizvele i institucije. Prema Kujovićevim riječima, uz naziv „džamija“ u katastru je 1977. dopisana riječ „crkva“, a 1996. naziv „džamija“ je uklonjen; rješenjem iz 2008. oznaka „crkva“ zamijenjena je oznakom „ruševina vjerskog objekta“, dok izvod iz 2023. pokazuje da je objekat u svojini Mešihata Islamske zajednice, a zemljište upisano na Crnu Goru, sa Opštinom Bijelo Polje kao subjektom raspolaganja.

Upravna dokumentacija potvrđuje da je Mešihat u aprilu 2008. zatražio izmjenu katastarskih podataka. Ministarstvo unutrašnjih poslova i javne uprave zahtjev je proslijedilo bjelopoljskoj područnoj jedinici Uprave za nekretnine.

Rješenjem od 15. maja 2008. oznaka „crkva“ na tadašnjoj parceli 4/10 zamijenjena je oznakom „ruševina vjerskog objekta“, dok je susjedna parcela, vođena kao „kamenjar krš“, evidentirana kao groblje. U obrazloženju piše da kroz historiju katastarskih promjena nijesu pronađeni pravno valjani dokumenti koji bi objasnili ranije upise. Ostali podaci ostali su nepromijenjeni.

„Islamska zajednica je preduzela pravna sredstva nakon što je otkriveno da su podaci mijenjani. Nepoznato lice ili više njih dopisalo je naziv crkva, a kasnije uklonilo naziv džamija. Za to nije postojao dokument niti pravni osnov. Uprava za nekretnine ne zna koji službenik je izvršio upise, ali zna da za njih ne postoje pravni niti bilo koji opipljivi osnovi. List nepokretnosti je javna isprava u kojoj je upisano da je Islamska zajednica vlasnik džamije u obimu prava 1/1“, kaže Kujović.

Polimski muzej je na zahtjev Mešihata od augusta do septembra 2008. uklonio rastinje i građevinski šut, otkrio zidove i kameni pod džamije, istražio ostatke turbeta i otvorio sondu radi sagledavanja temelja i slojeva zemljišta. U izvještaju Polimskog muzeja piše da je u ispitnoj sondi utvrđeno da je džamija zasnovana na sterilnom zemljištu, bez tragova starijih objekata. Preporučili su hitnu zaštitu zdanja.

Kujović te nalaze smatra odgovorom na tvrdnje o starijoj crkvi i kaže da su se objašnjenja mještana vremenom mijenjala.

„Mještani su prvobitno tvrdili da je džamija građena od kamena crkve porušene u susjednom selu. Kada je nauka dokazala da to nije bilo moguće, promijenili su priču i sada tvrde da je crkva ispod džamije. Istraživanjima je utvrđeno da je zemljište sterilno i da nema ostataka starijeg objekta. Islamska zajednica nikada nije bila protiv istraživanja. I sami smo insistirali na njima. Nije nam jasno koliko puta struka treba da utvrdi istu činjenicu“, kaže on.

Rješenjem Komisije za izlaganje Uprave za nekretnine iz septembra 2011. zemljište je evidentirano na Crnu Goru, sa Opštinom Bijelo Polje kao subjektom raspolaganja. U obrazloženju se poziva na tadašnji Zakon o državnoj imovini i odredbe o raspolaganju grobljima, lokalnim putevima i manjim vodotocima van granica generalnog urbanističkog plana.

Ostaci džamije dobili su status kulturnog dobra od nacionalnog značaja u aprilu 2015. Stručni izvještaj iz januara 2018, koji potpisuju dr Igbala Šabović Kerović, Ozgur Turan Aksan, prof. dr Mehmet Zeki Ibrahimgil i mr Sahret Hajdarpašić, ocijenio je da sačuvani ostaci i uporedna istraživanja omogućavaju restauraciju džamije i konzervaciju turbeta.

Uprava je u februaru 2018. izdala konzervatorske uslove. Propisala je da projekat obuhvati džamiju, dvorište, ogradu, kapiju, turbe i groblje kao jedinstvenu cjelinu. Obnova nedostajućih djelova predviđena je prema izvornim oblicima, na osnovu istraživanja i dokumentacije. Potpuna obnova ostavljena je kao mogućnost ukoliko je potvrde rezultati istraživanja.

Pravo na objekat i zemljište

Saglasnost na projekat preduzeća „Studio prostor“, izrađen za Medžlis, izdata je 9. novembra 2022. Uprava je ocijenila da je dokumentacija usklađena sa njenim uslovima. Pozvala se i na stručno mišljenje prof. dr Lemje Chabbouh Akšamije iz Sarajeva, prema kojem je rekonstrukcija planirana u autentičnom obliku. Rješenje je zahtijevalo licencirane izvođače i konzervatorski nadzor, ali je naznačena i obaveza pribavljanja saglasnosti prema propisima o izgradnji.

Katastarski izvod iz maja 2023. razdvaja prava na zemljištu i objektu: zemljište je upisano na Crnu Goru, sa Opštinom Bijelo Polje kao subjektom raspolaganja, dok je na ruševini od 86 kvadratnih metara evidentirana svojina Mešihata u obimu 1/1. Opština je u oktobru izdala urbanističko-tehničke uslove za rekonstrukciju u postojećem gabaritu.

Uprava je, međutim, 2. decembra 2024. poništila saglasnost, obrazlažući da njeno izvršenje nije pravno i stvarno moguće. Navela je da zahvat uključuje radove za koje su potrebni prijava građenja, odnosno građevinska dozvola, pa su neophodni glavni projekat, revizija i odgovarajuće saglasnosti. Zatražena su dodatna istraživanja. To je obrazloženo tvrdnjom da su prethodna bila dominantno sondažna i da unutrašnjost i prostor uz spoljne zidove nisu sistematski istraženi. Zato, navodno, nije pouzdano utvrđeno da su prepoznate sve historijske faze lokaliteta.

„Konzervatorski projekat nijesmo naručili samovoljno, već na osnovu uslova koje je izdala UZKD. Tada je tražila konzervatorski projekat, da bi danas zahtijevala glavni i to navela kao razlog za poništenje saglasnosti. Posebno je interesantno da je ista osoba koja je obradila saglasnost kasnije potpisala rješenje kojim se ona poništava. Radili smo isključivo po uputstvima Uprave. Ona su se promijenila nakon uloženih značajnih resursa“, kaže Kujović.

On podsjeća da je Upravni sud već jednom poništio rješenje zbog povrede procesnih prava Medžlisa. Uprava je potom donijela novo, koje su ponovo osporili. Tvrdi da rješenja pribavljena slobodnim pristupom informacijama pokazuju drugačiju praksu prema drugim sakralnim objektima.

„Iz mnogobrojnih rješenja vidi se da je za rekonstrukcije drugih vjerskih objekata tražen konzervatorski projekat. Posjedujemo i rješenje o uslovima za crkveni kompleks u Kotoru. Smatramo da su prepreka obnovi nejednako postupanje i odstupanje od dosadašnje prakse. Od Hajdar-pašine džamije napravljen je negativan presedan. Očekujemo saglasnost i aktivno učešće nadležnih u obnovi“, kaže Kujović.

Sa mještanima su, objašnjava, razgovarali i naglasili da neće izvoditi nelegalne radove. Prema njegovim riječima, niko nije podnio svojinsku tužbu, a Srpska pravoslavna crkva je još 2008. saopštila da lokalitet ne smatra svojom imovinom. Medžlis čeka ishod osporavanja novog rješenja i odgovor na zahtjev za preventivnu zaštitu, dok mještani, kako su rekli, zahtijevaju završetak istraživanja. U međuvremenu, održavanje lokaliteta ostaje potencijalni povod za dalje prijave i okupljanja, a obnova zaštićenog zdanja zavisi od narednih odluka institucija.

Izvor: Monitor