Iako u oblasti bliskoistočnih studija časopisi na francuskom, njemačkom, španskom ili italijanskom i dalje čuvaju svoju naučnu težinu, pritisak da se koristi jedan univerzalni jezik nauke postaje nezaustavljiv. Čak i unutar same muslimanske zajednice, djela pisana na velikim “muslimanskim” jezicima sa bogatom književnom i vjerskom tradicijom — kao što su arapski, urdu, perzijski, turski ili indonežanski — rijetko dospijevaju do međunarodne publike sve dok ne budu prevedena na engleski.
Engleski jezik izrastao je u moderni međunarodni lingua franca — globalni fenomen bez presedana u historiji po svojoj sveobuhvatnoj rasprostranjenosti. Pored toga što predstavlja univerzalni jezik interneta, engleski je izvršio presudan utjecaj na naučni rad širom svijeta. Akademska djela napisana na bilo kojem drugom jeziku danas rizikuju da ostanu potpuno neprimijećena na međunarodnoj sceni. Ovaj proces, iako nešto sporiji u humanističkim naukama u odnosu na prirodne, duboko se osjeća i u savremenim islamskim studijama — kako među nemuslimanskim istraživačima, tako i unutar samog muslimanskog svijeta. Taj tektonski jezički pomak korjenito je preoblikovao tradiciju prevođenja Časnoga Kurʼāna.
Iako u oblasti bliskoistočnih studija časopisi na francuskom, njemačkom, španskom ili italijanskom i dalje čuvaju svoju naučnu težinu, pritisak da se koristi jedan univerzalni jezik nauke postaje nezaustavljiv. Čak i unutar same muslimanske zajednice, djela pisana na velikim “muslimanskim” jezicima sa bogatom književnom i vjerskom tradicijom — kao što su arapski, urdu, perzijski, turski ili indonežanski — rijetko dospijevaju do međunarodne publike sve dok ne budu prevedena na engleski.
Jezik islama je – engleski
Uloga engleskog jezika kao povezujuće spone među muslimanima najslikovitije se pomalja kroz nesvakidašnji događaj koji se krajem 1960-ih godina odigrao u engleskom gradu Bradfordu. U maloj džamiji smještenoj u stražnjem dvorištu, pakistanska zajednica okupljala se radi obavljanja džuma-namaza. Kada je imam započeo hutbu na urdu jeziku, jedan od prisutnih vjernika naglo je ustao, zamahnuo bodežom i uzviknuo: „Jezik islama je — engleski!“
Ispostavilo se da je ratoborni vjernik bio pakistanski musliman kojem je maternji jezik bio sindi i koji uopće nije razumio urdu. Mahatanje bodežom nije bilo usmjereno protiv istovjernika kao oružje, već je služilo kao dramatičan signal strašnog jezičkog jaza unutar same zajednice.
Ova anegdota razotkriva dubok paradoks – s jedne strane, engleski je bio omraženi jezik bivšeg britanskog kolonizatora, a s druge, postao je jedini neutralni, zajednički jezik koji razumiju pripadnici najrazličitijih etničkih i jezičkih grupa.
Nakon sticanja nezavisnosti Indije i Pakistana, prvobitni impuls bio je “svrgnuti jezik tlačitelja”. Međutim, engleski se ubrzo prometnuo iz instrumenta kolonijalizma u ključni činilac dekolonizacije i neutralni jezik kompromisa među obrazovanom elitom.
Istraživači poput Muzaffara Iqbala i palestinskog mislioca Ismāʻīla Rājīa al-Fārūqīja otišli su i korak dalje, zagovarajući koncept „islamiziranog engleskog jezika“. Al-Fārūqī je upozoravao da je stanje engleskog jezika u pogledu izražavanja islamskih vrijednosti “intelektualna i duhovna katastrofa” opterećena sekularizmom i hedonizmom. Pozivao je muslimane da u svakodnevni engleski direktno unesu stotine arapskih kur'anskih termina i sintaksičkih pravila kako bi sačuvali vjerski identitet.
U Kraljevini Saudijskoj Arabiji engleski jezik nosi teške političke, vjerske i ekonomske prizvuke. Iako je arapski primarni jezik, engleski je postao de facto glavni drugi jezik u obrazovnom i ekonomskom sektoru. On domimira u naftnoj industriji, vojnim nabavkama, avijaciji, pa čak i u radu Organizacije islamske saradnje (OIC).
Tokom sezone hadža u Meki i Medini, engleski je najzastupljeniji jezik sporazumijevanja među milionima hodočasnika iz cijelog svijeta. Na autoputevima koji vode prema svetim mjestima stoji čuveni saobraćajni znak na arapskom i engleskom koji jasno razdvaja smjerove: „Arafat – Makka / Samo za muslimane“ i „Jidda – Obavezan smjer za nemuslimane“.
Masovni priliv engleskog izazvao je žestok otpor u konzervativnim vjerskim krugovima. Neki učenjaci otvoreno su upozoravali da “više engleskog znači manje islama”, videći u tome zapadni plan deislamizacije omladine. Pojedini radikalniji pripadnici vjerskog establišmenta išli su toliko daleko da su engleski proglašavali “jezikom nevjernika i đavola”. Kada je 2009. godine osnovan Univerzitet za nauku i tehnologiju “Kralj Abdullah” (KAUST), gdje je engleski postao jedini nastavni jezik uz potpunu ukidanje rodne segregacije na kampusu, konzervativni strahovi dostigli su vrhunac.
Od “nebeske artiljerije” do muslimanske samostalnosti
Da bi se razumjelo duboko nepovjerenje muslimanskih učenjaka prema engleskim prijevodima Kur'ana, neophodno je sagledati historijsku ulogu kršćanskih misionara u 19. i 20. stoljeću. Misionarske organizacije, koje su sebe ne rijetko nazivale “nebeskom artiljerijom”, koristile su engleski jezik kao glavno oružje za osporavanje Kur'ana i prevođenje muslimana na kršćanstvo.
Prvi engleski prijevod Kur'ana izradio je Alexander Ross 1649. godine pod rječitim podnaslovom: „Preveden na engleski na zadovoljstvo svih koji žele razmotriti turske napuhanosti“. Kasniji popularni prijevod Georgea Salea otvoreno je sadržavao “pravila za konvertiranje muhamedanaca”. Ovakav pristup izazvao je ogorčenje širom islamskog svijeta, pa je nakon ukidanja osmanskog halifata 1924. godine Kur'an ostao jedini univerzalni simbol islama koji je trebalo zaštititi od pristrasnih i sumnjivih zapadnih tumačenja. Unutar islamske uleme sazrilo je čvrsto uvjerenje: samo kada muslimani sami prevedu Kur'an na engleski, taj se prijevod može smatrati pouzdanim.
Danas u svijetu postoji oko 60 prijevoda Kur'ana na engleski koje su izradili muslimanski autori. Prvi od njih pojavili su se u Indiji početkom 20. stoljeća. Međutim, savremenom scenom dominiraju dvije moćne i dobro finansirane institucije koje se nadmeću za globalni utjecaj u prijevođenju: Kairski univerzitet Al-Azhar i Kompleks “Kralj Fahd” iz Medine.
Obje institucije izričito naglašavaju da ne izdaju “prijevod Kur'ana” — jer je izvorni arapski tekst po islamskoj dogmi neprevodiv — već isključivo “prijevod značenja”, koji ima karakter komentara (tefsira) i uvijek se štampa naporedo s arapskim originalom.
Šejh Al-Azhara Muṣṭafā al-Maragī (umro 1945.) bio je rani zagovornik prevođenja, ali je insistirao da se ulema prvo usaglasi oko jedinstvenog arapskog komentara koji će služiti kao obavezni priručnik prevodiocima. Taj dugotrajni proces izrodio je 1993. godine službeni “Egipatski prijevod” pod naslovom Al-Muntaḫab fī tafsīri l-Qurʼān. Bilo je to složeno izdanje sa usporednim arapskim tekstom, engleskim prijevodom i uvodnim komentarima za svaku suru.
S druge strane, medinski Kompleks “Kralj Fahd” izrastao je u najvećeg svjetskog distributera Kur'ana sa više od 1.700 zaposlenih. Samo u jednoj godini (2004.) ovaj kompleks proizveo je preko dva miliona štampanih primjeraka Kur'ana na engleskom jeziku, dok je ukupna produkcija svih prijevoda dostigla nevjerovatnih 24 miliona primjeraka. Svaki hodočasnik na hadžu dobija primjerak na poklon.
Slavni prijevod The Message of the Qur'an [Poruka Kur'āna] autora Muhammeda Asada (Leopolda Weissa), objavljen 1980. godine, prvobitno je trebao biti službeni izbor Saudijske Arabije. Međutim, Muslimanska svjetska liga ubrzo ga je zabranila jer su Asadova racionalistička tumačenja smatrana previše liberalnim i neortodoksnim za medinsku ulemu. Uprkos kritikama, Asadov rad ostaje jedno od najčitanijih i najuzvišenijih ostvarenja na engleskom jeziku.
Na kraju historijskog luka dogodio se potpun preokret. Engleski jezik — nekadašnji medij kršćanskih misionara i britanske imperijalne sile — postao je glavno oruđe savremene islamske misije (da'we), međusobnog povezivanja muslimana širom svijeta i odbrane kur'anske poruke u digitalnom dobu. U eri interneta, PDF izdanja i društvenih mreža, engleski prijevod Kur'ana nije više samo akademski poduhvat, već najvažniji globalni most preko kojeg se miliona ljudi upoznaje s izvornim učenjem islama.
Izvor: Muslimanski prevoditelji i prijevodi Kurʼana na engleski jezik, Stefan Wild
