Želja za proglašenjem nezavisnosti ostaje na čekanju, ali Farski otoci insistiraju na tome da im nije potrebno da danska vlada i dalje postupa kao da im je dadilja
Usred sveopće aneksione oluje koju je oko Grenlanda pokrenuo Donald Trump, druga autonomna teritorija Kraljevine Danske, manje privlačna iz geostrateške perspektive, ostala je u drugom planu, iako je upravo tamo stvarna emancipacija dugoročno ostvarivija. Trenutno Farski otoci (55.000 stanovnika) imaju ekonomiju u usponu u kojoj godišnja državna subvencija Danske predstavlja samo dva posto BDP-a. Kontrast s Grenlandom, gdje ona iznosi skoro 50 posto, brutalno je vidljiv. To u suštini znači da Grenlanđani bez nje ne bi mogli opstati, dok je Faranima, čija je vitalna ribarska industrija u punom zamahu zahvaljujući rastu izvoza lososa u Sjedinjene Američke Države i Kinu, ona jedva potrebna.
Težnja da postanu nezavisna država već dugo postoji na ovom sjevernoatlantskom arhipelagu smještenom između Islanda, Norveške i Škotske. U Løgtingu, farskom parlamentu, postoji širok konsenzus između pet od šest zastupljenih stranaka da se radi u tom smjeru, ali nema žurbe da se stigne do cilja. Nakon regionalnih izbora u martu, novi premijer Farskih Ostrva je liberalno-konzervativni Beinir Johannessen, koji se zalaže za veću nezavisnost, ali bez odustajanja od toga da se ona sprovede u okviru Zajednice Kraljevine, konfiguraicije koju čine Danska, Farski otoci i Grenland. “Problem je u tome što danas Zajednica ne sadrži tri jednaka partnera, jer je jedan od njih iznad druga dva”, istakao je Johannessen u junu. “Radi se o tome da možemo izaći u svijet i zastupati sopstvene interese bez da uvijek idemo ruku pod ruku s danskim ministrom koji to radi umjesto nas”, objasnio je. “To ne bi nužno značilo rasformiranje Zajednice, ali je očigledno da mora doći do promjena.”
Politolog Heini í Skorini, istraživač na Univerzitetu Farskih Ostrva, procjenjuje da će s Danskom uvijek postojati blizak odnos: “Nezavisnost ne znači opraštanje od Zajednice Kraljevine. Radi se o uspostavljanju nezavisne države i pokretanju nekog oblika saradnje s Danskom, naprimjer putem sporazuma o slobodnom pridruživanju.”
Sjúrður Skaale, socijaldemokratski zastupnik iz farske kvote u Folketingu, danskom parlamentu, tvrdi da Ostrva žele očuvati Zajednicu “kao savez nezavisnih zemalja pod jednakim uslovima”, ali i ostvariti veći prostor za djelovanje u svojoj vanjskoj politici: “Želimo temeljiti svoje blagostanje na sopstvenoj proizvodnji. To se ne treba dogoditi kao revolucija, već kao evolucija. Potrebno nam je više alata u rukama kako bismo mogli slobodnije djelovati na međunarodnoj sceni.”
“Ideja o nezavisnosti u velikoj mjeri se vrti oko pragmatičnih i ekonomskih razmatranja”, objašnjava politolog Skorini. “Glavni argument je da bi to olakšalo dobijanje više sporazuma o slobodnoj trgovini i bolji pristup svjetskim tržištima, posebno kada je riječ o ribarskoj industriji, koja je motor naše ekonomije.”
Pitanje je mogu li Farski otoci učestvovati na Olimpijskim igrama pod sopstvenom zastavom, kao što to čine u zvaničnim takmičenjima sa svojim nogometnim i rukometnim reprezentacijama. Tu je podrška Danske apsolutna i sam danski parlament je 30. juna zatražio od MOK-a (Međunarodnog olimpijskog komiteta) da to odobri, kako za Farske otoke, tako i za Grenland. Međutim, brz odgovor MOK-a bio je negativan. Ne mogu učestvovati sa sopstvenim timovima jer nemaju sopstvene nacionalne olimpijske komitete.
Jedina stranka koja odbacuje nezavisnost jesu konzervativci. “Jači smo zajedno, zato se zalaganjem razvijamo unutar Zajednice, a ne njenim razgradnjom”, tvrdi njihova čelnica Anna Falkenberg. “Kriza na Grenlandu potvrdila je da bismo, ako ostanemo sami, bili previše ranjivi. Kada nastane vakuum moći, velike sile pokušavaju da ga popune radi sopstvene koristi.”
Upravo u tom smislu, Danska i Farski otoci su se dogovorili o postepenom povećanju danskog vojnog prisustva na arhipelagu. “Želimo zajednički poslati jasnu poruku da Kraljevina ozbiljno shvata odgovornost za našu kolektivnu sigurnost”, izjavio je danski ministar odbrane, socijaldemokrata Jeppe Bruus. “S obzirom na sigurnosnu situaciju, za Farske otoke je jasan prioritet jačanje saradnje u odbrani i sigurnosti s Danskom i našim saveznicima”, izjavio je sa svoje strane farski ministar vanjskih poslova i ribarstva, konzervativac Bárður Steig Nielsen.
Postoje i historijski razlozi koji opravdavaju oprez Farana. Nekoliko epizoda u kojima ih je Danska zaobišla ostavilo je traga. Farski otoci su 1946. godine održali referendum o otcjepljenju. Za je glasalo 48,7 posto stanovništva, a protiv 47,2 posto. Uprkos minimalnoj razlici i neslaganju oko načina prebrojavanja praznih glasačkih listića, farski parlament je proglasio nezavisnost. Danska vlada je, međutim, odbacila valjanost rezultata i raspustila parlament. Kompromisno rješenje bio je Zakon o autonomiji usvojen 1948. godine.
Osamdesetih godina prošlog stoljeća bogatstvo stečeno ribolovom bilo je takvo da su Farski otoci imali jedan od najviših životnih standarda na svijetu. U narednoj deceniji morske struje su se promijenile, ribe su nestale, a ekonomija se urušila. Danska je morala priskočiti u pomoć kako bi spriječila još veći slom. Lekcija iz poniznosti stavila je snove o nezavisnosti na čekanje. Ponovo su se pojavili početkom ovog stoljeća. U punom zamahu oporavka, farska vlada započela je novi dijalog s Danskom i u martu 2000. godine sastala se s danskom izvršnom vlasti, koju je tada vodio socijaldemokrata Poul Nyrup Rasmussen, koji nije bio previše naklonjen toj ideji.
Današnji zastupnik Skaale putovao je u Kopenhagen kao sekretar farske delegacije. “Bili smo veoma naivni”, prisjetio se nedavno. “Sam pregovor je završio u prvih petnaest minuta. Nyrup je rekao da politička nezavisnost podrazumijeva ekonomsku odgovornost, pa bi, ako se provede, godišnja danska subvencija završila za četiri godine, a ne za 15 kako smo mi mislili. Ostavio nas je bez teksta. Bilo je to kao kada se kolje ovca: brzo, da ne pati.”
IZVOR: Bosna.hr, El Mundo
