Na sceni je puzajuća secesija za čiji je uspjeh od krucijalne važnosti da bude izvedena mirno i bez bilo kakvog nasilja i sukoba ili, preciznije rečeno, bez bilo kakve bošnjačke reakcije. U tom zločinačkom poduhvatu oni koji su na vlasti u Sarajevu imaju ulogu amortizera, zaduženih da razvlače pamet bošnjačke javnosti putem stalne dezinformacione propagandne kampanje.

Srbi možda još uvijek nisu “nebeski narod”, ali Srbija, i to Velika Srbija, očito je postala “nebeska država”.

Jer kako drugačije objasniti činjenicu da perjanice velikosrpske separatističke pobune, od Dodika naniže, uprkos podignutim optužnicama i nalozima za privođenje od strane bosanskohercegovačkih pravosudnih organa, slobodno i bez problema prelaze iz zračnog prostora Bosne i Hercegovine u zračni prostor Srbije – osim konačnim zaživljavanjem “srpskog sveta” koji nema granica?

Za sada na nebu, sutra…

No pobunjene velikosrpske orlušine i lešinari ne samo da gordo šire krila, oni istovremeno tim činom slobodnog leta u Srbiju i nazad uriniraju po očito nepostojećim, ili barem selektivno postojećim, državnim organima Bosne i Hercegovine, no ponajviše po političkom kredibilitetu svojih dojučerašnjih partera iz sarajevske “trojke” koji uporno lažu javnost i time direktno pomažu separatistima.

Tako nas je ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković obavijestio kako “napad na ustavni poredak Bosne i Hercegovine polako jenjava” iako se Dodik i njegovih 50 hajduka i dalje slobodno kreću, slobodno donose “zakone”, slobodo prelaze granice, slobodno ignorišu državne organe i uopće slobodno nastavljaju sa svojim secesionističkim poduhvatom, osigurani Konakovićevim ranijom garancijom kako neće biti hapšeni.

No nije Konaković jedini koji anestezira bošnjačku javnost, istaknutu ulogu ima i Zukan Helez, koji i dalje fantazira o tome kako Dodik ne smije pomoliti nosa iz Banjaluke, kako je postao persona non grata kod Vučića i slične gluposti koje imaju za cilj da bombastičnim lažnim optimizmom ili tačnije brutalnim obmanama javnosti prikriju svjesnu paralizu i inerciju vlasti “trojke” koja se legitimira kao saučesnik u procesu “kontrolisanog raspada”.

To je jasno i na primjeru Nermina Nikšića koji je turistički ,”naobdan”, otišao u Banjaluku odakle se vratio sa tvrdnjom da su građani manjeg bh. entiteta zabrinuti dok su zapravo oni na području Federacije Bosne i Hercegovine “ostrašćeni” te naprosto “priželjkuju neki incident”.

Iz svega navedenog postaje jasno da je na sceni puzajuća secesija za čiji je uspjeh od krucijalne važnosti da bude izvedena mirno i bez bilo kakvog nasilja i sukoba ili, preciznije rečeno, bez bilo kakve bošnjačke reakcije. U tom zločinačkom poduhvatu, oni koji su na vlasti u Sarajevu, imaju ulogu amortizera, zaduženih da razvlače pamet bošnjačke javnosti putem stalne dezinformacione propagandne kampanje.

To rade tako što sa jedne strane tvrde kako je “Dodik gotov” i kako su ga zaustavili svojom mudrom i promišljenom politikom plahog noja dok istovremeno insistiraju da je prioritet očuvanje mira i izbjegavanje nasilja, a ne cjelovitosti Bosne i Hercegovine, mada ni jedno ni drugo nije tačno.

No to je multidimenzionalni pristup pacifikaciji bošnjačke javnosti jer lažima o zaustavljanju Dodika oni umrtvljuju instinkt za samoodbranom i patriotski nerv u bošnjačkom narodu dok potenciranjem floskula o miru, a ne jasnih stavova o očuvanju Bosne i Hercegovine, moralno ucjenjuju i potiču ljudske strahove.

Za to vrijeme dodici i stevandići lete i prelaze državne granice koje za njih očito više ne postoje. Sa svakim novim danom na slobodi, svakim novim helikopterskim preletom granice, svakim novim blatantnim ruganjem državnim organima oni dodatno utemeljuju neke sasvim nove odnose i pozicije na koje se svi mi polahko navikavamo kao na novu stvarnost.

Uskoro će u procesu međunarodnog poticanja “smirivanja situacije” kroz “razgovore” ta nova stvarnost postati i zatečeno stanje te stoga i početne pregovaračke pozicije suprotstavljenih strana.

Ukoliko se nastavi sa ovakvim kapitulantskim, popustljivim i saradničkim odnosom spram separatista sasvim je jasno ko će zauzeti bolje polazne pozicije i ko će na kraju profitirati od ove najnovije separatističke krize. To svakako neće biti Bošnjaci i svi oni kojima je Bosna i Hercegovina jedina domovina.