Najzanimljiviji dio Plenkovićeva boravka u Mostaru odvijao se iza zatvorenih vrata, daleko od svečanih govora i presijecanja vrpci. Pitanje legitimnog predstavljanja i popunjavanja mjesta u Predsjedništvu BiH ostaje neuralgična tačka bh. politike

Mostarski sajam privrede, tradicionalno mjesto susreta regionalnih lidera i ekonomskih elita, ove je godine poslužio kao pozornica za rješavanje ključnih političkih pitanja koja nadilaze puke ekonomske parametre. Dok su štandovi 900 izlagača iz 27 zemalja popunjavali hale, u pozadini se odvijala složena diplomatska aktivnost hrvatskog premijera Andreja Plenkovića. Njegova posjeta Mostaru nosi dvostruki teret: reafirmaciju evropskog puta Bosne i Hercegovine u jeku tektonskih promjena unutar same Unije, te pokušaj homogenizacije hrvatskog političkog korpusa u Bosni i Hercegovini (BiH) u vezi sa kandidaturom za Predsjedništvo BiH.

Centralna poruka premijera Plenkovića na otvaranju 27. Međunarodnog sajma privrede bila je nedvosmislena: Bosna i Hercegovina mora „uhvatiti vlak“ ubrzanog proširenja. No, ono što je ovaj poziv učinilo intrigantnijim jesu okolnosti na koje je Plenković aludirao. Naime, promjena političke klime u jednoj državi članici EU, konkretno poraz Viktora Orbana na nedavnim mađarskim izborima, otvorila je, prema Plenkovićevim riječima, novu dinamiku unutar Brisela.

Orban, koji je godinama figurirao kao kontroverzni „čuvar kapije“ i često blokirao ili usporavao procese proširenja radi partikularnih interesa, više nije prepreka onakvom brzinom kakvom je bio. „Bila bi zaista velika prigoda da i Bosna i Hercegovina uhvati brži vlak proširenja nego što je on danas,“ istaknuo je Plenković, naglašavajući da se geopolitičke karte ponovno miješaju. Ipak, taj voz ne polazi bez strogo definisanog voznog reda. Da bi se uopće zakoračilo na peron pregovora, BiH je suočena s jasnim imperativima: usvajanje zakona o Sudu BiH te o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću (VSTV), uz nezaobilazno imenovanje glavnog pregovarača.

Osim političkih integracija, Plenković je naglasak stavio na energetiku, polje koje je ruska agresija na Ukrajinu pretvorila u prvorazredno pitanje nacionalne sigurnosti. Projekt Južne plinske interkonekcije, koji bi povezao Bosnu i Hercegovinu sa zapadnim energetskim tokovima preko Hrvatske, označen je kao strateški prioritet. Za Plenkovića, to nije samo pitanje diverzifikacije energenata za Federaciju BiH, već čin trajnog vezivanja zemlje za zapadnu sferu utjecaja.

Gospodarska saradnja, uprkos stalnim političkim trzavicama, bilježi rekorde. Podatak da je razmjena između dvije zemlje u 2025. godini dosegla četiri milijarde eura služi kao podsjetnik na neraskidivu upućenost jednog tržišta na drugo. „Poremećaj lanaca opskrbe pokazuje nam da nam je najvažniji resurs imati pouzdane partnere,“ poručio je hrvatski premijer, dok je predsjedavajuća Vijeća ministara BiH Borjana Krišto potvrdila da je stabilno poslovno okruženje jedini put ka privlačenju stranih investicija.

Međutim, najzanimljiviji dio Plenkovićeva boravka u Mostaru odvijao se iza zatvorenih vrata, daleko od svečanih govora i presijecanja vrpci. Pitanje legitimnog predstavljanja i popunjavanja mjesta u Predsjedništvu BiH ostaje neuralgična tačka bh. politike. Plenković je otvoreno pružio podršku Darijani Filipović, kandidatkinji HDZ-a BiH za članicu kolektivnog šefa države iz reda hrvatskog naroda.

Ipak, Plenković je naišao na (zvanično) čvrst zid takozvane „petorke“, koalicije koju čine HDZ 1990, Hrvatska republikanska stranka (HRS), Hrvatski nacionalni pomak (HNP), Hrvatski demokratski savez (HDS) i HSS BiH. Ove stranke su odbile stati iza kandidatkinje Dragana Čovića.

Ova „odbijenica“ unosi novu dinamiku u predizbornu trku. Dok Plenković i Čović inzistiraju na jedinstvu kao jedinom štitniku od nadglasavanja, opozicione stranke s hrvatskim predznakom očigledno ne žele biti puki statisti u aranžmanima centralne stranke iz Mostara. Plenković je nakon sastanka ponovio poznate stavove o nužnosti reforme Izbornog zakona koja bi osigurala ravnopravnost sva tri konstitutivna naroda, ali unutrašnja neslaganja unutar samog hrvatskog bloka sugeriraju da bi put do „legitimnog predstavljanja“ mogao biti popločan unutarstranačkim sukobima jednako koliko i međunacionalnim dogovorima.

Treba reći kako se u Mostaru razgovaralo i o lakšim temama, premijer Hrvatske se osvrnuo i na sport, čestitavši reprezentaciji Bosne i Hercegovine na plasmanu na Svjetsko nogometno prvenstvo. Vizija susreta Hrvatske i BiH na terenima Sjedinjenih Američkih Država poslužila je kao metafora željenog zajedništva bila bi, kazao je, „pravi spektakl na zadovoljstvo obiju zemalja i svih naših naroda“.

Do tada, Bosna i Hercegovina će živjeti opredizborno vrijeme i čekati povratak u parlamentarne klupe gdje zakoni o sudstvu i VSTV-u i dalje sto je na čekanju.