Sarajevski bezistani i hanovi dijelili su sudbinu grada. Veliki požari 1697, 1832. i 1879. godine nanijeli su ogromne štete ovim objektima. Tašlihan je u potpunosti uništen u požaru 1879. godine, a posljednji njegovi ostaci uklonjeni su 1912. godine. Danas se na njegovom mjestu nalazi ljetna bašta Hotela Evropa, dok su sačuvani ostaci njegovih zidina zaštićeni kao nacionalni spomenik BiH.
Trgovina je oduvijek bila ključni faktor u razvoju naselja, donoseći bogatstvo i blagostanje lokalnom stanovništvu. Tako je i Sarajevo, od trenutka kada je postalo politički centar Osmanskog carstva na Balkanu, doživjelo nagli trgovački procvat. Karavani su donosili robu s istoka i zapada, a grad je postao prepoznatljiv po svojoj čaršiji, punoj trgovačkih radnji i zanatskih dućana. Kako bi se podržala sve veća trgovačka aktivnost, u gradu su nicali hanovi i karavan-saraji, a posebnu ulogu u trgovini imali su bezistani, natkrivene tržnice od kamena s kupolastim svodovima.
Sarajevski bezistani predstavljali su trgovačke centre orijentalnog tipa, zaštićene od vremenskih neprilika i pogodni za skladištenje skupe robe. Grad je nekada imao tri veća bezistana, no do danas su sačuvana samo dva.
Najmlađi od njih, Brusa bezistan, izgrađen je prije 1561. godine, a ime je dobio po turskom gradu Brusa, odakle je pristizala većina robe. Nešto stariji Gazi Husrev-begov bezistan, podignut oko 1540. godine, izdvaja se od uobičajenog arhitektonskog tipa po izduženoj osnovi u pravcu sjever-jug. Sa svojih 109 metara dužine i 70 dućana smještenih uz centralni hodnik, predstavljao je srce trgovačke aktivnosti u gradu.
Sagrađen od kamena, presvođen bačvastim svodom, bezistan je bio otporan na požare, ali su vremenske nepogode i veliki sarajevski požari često pustošili ovaj prostor. Njegova povezanost s Tašlihanom dodatno je doprinosila njegovoj važnosti u trgovačkoj mreži Sarajeva.
U neposrednoj blizini bezistana nalazio se Tašlihan, jedan od tri velika sarajevska karavan-saraja. Sagrađen između 1540. i 1543. godine, bio je najveći i najreprezentativniji han u regiji. Njegova posebnost ležala je u tome što je bio nadsvođen olovnim kupolama, za razliku od drugih hanova u gradu.
Tašlihan je imao dvorište za utovar i istovar robe, bunar za vodu, staje za konje i magaze za skladištenje trgovačke robe. Na spratu su bile sobe za goste i poslovni prostori za veletrgovce. Njegovu izgradnju pomagali su majstori iz Dubrovnika, a zbog čestih požara, sarajevski trgovci su ga gradili od kamena, po čemu je i dobio ime „Kameni han“.
Tašlihan i Bezistan građeni su na zemljištu i sredstvima Gazi Husrev-begova vakufa između 1537. (vjerovatno poslije smrti Gazi Husrev-bega 1541. godine) i 1555. godine, kada su i završeni.
Sarajevski bezistani i hanovi dijelili su sudbinu grada. Veliki požari 1697, 1832. i 1879. godine nanijeli su ogromne štete ovim objektima. Tašlihan je u potpunosti uništen u požaru 1879. godine, a posljednji njegovi ostaci uklonjeni su 1912. godine. Danas se na njegovom mjestu nalazi ljetna bašta Hotela Evropa, dok su sačuvani ostaci njegovih zidina zaštićeni kao nacionalni spomenik BiH.
S druge strane, Gazi Husrev-begov bezistan i dalje stoji kao svjedok trgovačke moći Sarajeva, iako je danas više turistička atrakcija nego stvarni trgovački centar. Njegova unutrašnjost, slabo osvijetljena malim prozorima ispod svoda, sada svijetli električnom rasvjetom, simbolično povezujući prošlost i sadašnjost.
Kroz stoljeća, bezistani i hanovi oblikovali su ekonomski i društveni život Sarajeva. Njihova priča je priča o prosperitetu, izazovima i otpornosti grada koji je uvijek bio trgovačko srce Balkana.
