Do Oktobarske revolucije 1917., Rusija je i dalje bila zemlja miliona nepismenih radnika, pa su boljševičke vođe, svjesne tog ograničenja, odlučili koristiti snažne vizualne poruke umjesto pisanih tekstova kako bi doprli do naroda.
Ruska revolucionarna propaganda bila je izuzetno učinkovita ideološki, ali i estetski između 1890. i 1930. godine, zahvaljujući procvatu avangardnih umjetnosti poput konstruktivizma i futurizma. U drugoj polovini 19. stoljeća, Lav Tolstoj, slavni pisac i aristokrat, prepoznao je nepismenost kao veliki problem ruskog društva. Osnovao je školu za seljake na svom imanju u Jasnoj Poljani, no njegov primjer vlasti nisu slijedile.
Do Oktobarske revolucije 1917., Rusija je i dalje bila zemlja miliona nepismenih radnika, pa su boljševičke vođe, svjesne tog ograničenja, odlučili koristiti snažne vizualne poruke umjesto pisanih tekstova kako bi doprli do naroda.
Propaganda nije bila novost – tokom Prvog svjetskog rata dosegla je vrhunac u mnogim zemljama, a Lenjin, zajedno s Lloyd Georgeom i Wilsonom, prepoznao je njen mobilizacijski potencijal. U Rusiji je ovaj pristup dobio dodatnu snagu zahvaljujući umjetničkoj avangardi. Konstruktivizam je, naprimjer, odbacivao elitističke umjetnosti, fokusirajući se na praktičnu primjenu u dizajnu i komunikaciji. Kolaži, jarke boje i jednostavan dizajn omogućavali su brzo prenošenje poruka, često usmjerenih na društvenu transformaciju i stvaranje “novog sovjetskog čovjeka” – racionalnog, discipliniranog pojedinca posvećenog kolektivu.
Propaganda se razvijala i sadržajno. Od 1920-ih, plakati poput „Oslobođene žene – Gradite komunizam“ Adolpha Strakhova prikazivali su žene kao ravnopravne učesnice revolucije, često u radničkom okruženju s komunističkim simbolima.
Poruke su širene inovativnim metodama: vozovi i parobrodi služili su kao pokretna kina, a književno-propagandni kampovi educirali su narod. Teatar je premješten na ulice i u tvornice, rušeći granice između glumaca i publike, što je ponekad izazivalo dramatične reakcije, poput one 1924. godine kada je publika pucala na glumce u Eisensteinovoj predstavi.
Konstruktivizam i slični pokreti cvjetali su do sredine 1930-ih, utječući na modernu umjetnost, no s dolaskom Staljina na vlast nakon Lenjinove smrti, avangarda je izgubila podršku. Stroj propagande okrenuo se socijalističkom realizmu, približavajući se estetici fašističkih režima. Primjer tog prelaza bio je avion Tupoljev ANT-20, nazvan po Maksimu Gorkom, opremljen radijem, projektorom i sposobnošću distribucije letaka, simbolizirajući moć tehnologije u službi ideologije.
Sovjetska propaganda bila je više od pukog alata – postala je umjetnost koja je oblikovala identitet nacije. Od vizija ravnopravnosti do utopijskih ideala “novog čovjeka”, koristila je estetsku snagu avangarde kako bi ujedinila narod u kolektivnom projektu. Iako je Staljinov uspon označio kraj eksperimentalne faze, ostavština tog razdoblja nastavila je živjeti u umjetnosti i kulturi 20. stoljeća. (Izvor: Visão História)
