I tako, u jednoj životnoj situaciji, čujem jednu osobu kako za drugu veli da ona samo míčī. Iz konteksta doslovnosti to je značilo da se navedena osoba u svemu slaže s tom drugom osobom tj. da nema protivljenja, da joj povlađuje, šuteći i múčeći, da je, žargonski kazano, klimoglavac, ili da je tzv. evet-efendija tj. da se u svemu slaže, mada je u suštini izvjesno da postoji osnova za suprotstavljanje i protivljenje

U govorima jugoistočne Bosne javlja se jedan leksički lokalizam koji je uglavnom manje poznat na širem govornom području bosanskog jezika. Moglo bi biti i da je sa stanovišta vremenski raslojene leksike riječ o leksičkom arhaizmu, ukoliko bi ga se poredilo sa savremenim jezičkom stanjem s obzirom na to da se sporadično čuje samo kod osoba tzv. treće životne dobi, iako taj slučaj ne mora biti apsolutno tačan. Sigurno je da su standard i mas-medijska upotreba jezika ovu leksemu gurnuli na marginu leksičkog sistema. A šta je jezik ako se u svojoj pojavnosti ne dotiče individualnoga ili lokalnoga govora?

I tako, u jednoj životnoj situaciji, čujem jednu osobu kako za drugu veli da ona samo míčī. Iz konteksta doslovnosti to je značilo da se navedena osoba u svemu slaže s tom drugom osobom tj. da nema protivljenja, da joj povlađuje, šuteći i múčeći, da je, žargonski kazano, klimoglavac, ili da je tzv. evet-efendija tj. da se u svemu slaže, mada je u suštini izvjesno da postoji osnova za suprotstavljanje i protivljenje.

Pokušavajući ustanoviti razvoj značenja, moglo bi biti da je metaforičkim postupkom promjeranja značenja šutnje, muka, múčēnja, izvedeno značenje slaganja s drugim, tj. neprotivljenja. To je zapravo ona životna situacija u kojoj osoba šuti u znak odobravanja i slaganja s izrečenim kod drugog.

Eh, kako je sad nastao oblik, posebno je pitanje, jer bi na prvi pogled moglo biti da ima veze s glagolom múčati, koji je u semantičkoj vezi s postverbalom muk, tj. tišinom. Međutim, savremeni vokal u u navedenoj osnovi vodi porijeklo od vokalnog l, kako na to upućuju etimološki rječnici (Skok npr.), pa ta etimologija otpada. Međutim, posrednim izvođenjem, moglo bi biti da ovaj oblik ima veze sa značenjem oglašavanja krupnijih domaćih ili divljih životinja, jer je poznato da goveče npr. mûčē. S druge strane, u nekim zapadnijim govorima južnoslavenskog prostora za čovjeka se može čuti da múčī, tj. da šuti. Ako je to tako, možda bi moglo biti tačno da onaj ko míčī u datom kontekstu označava hajvana koji nema drugog načina oglašavanja do toga – iako takvo tumačenje nije potpuno utemeljeno pa je možda i nategnuto – što je onda indirektan način za stilski markirano obilježavanje onoga ko míčī, tj. ko se u svemu slaže s drugim, ko drugome povlađuje, poput kakva govečeta.

Sve navedeno u vezi s porijeklom svakako treba uzeti s rezervom, iako su sama upotreba i značenje ovog leksičkog lokalizma neupitni.

A ti vidi pa míčī, ako ti to paše.

Alen Kalajdžija diplomirao je 2002. godine na Odsjeku za bosanski, hrvatski i srpski jezik i književnost naroda Bosne i Hercegovine Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, gdje je magistrirao 2007, a doktorirao 2012. godine. Predavao je kratko u osnovnoj i srednjoj školi, a imao je više angažmana u nastavi bosanskog jezika na univerzitetima u Bosni i Hercegovini i inostranstvu. Objavio je samostalno četiri naučne monografije, dvije naučne knjige u koautorstvu, te jednu zbirku priča i jedan dnevnički putopis. Uz skoro 90 naučnih i stručnih radova te 15-ak kulturalnih kolumni objavio je približno 400 naučnopopularnih pojedinačno koncipiranih jezičkih savjeta o bosanskom jeziku. Na mjestu direktora Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu proveo je dva mandata (2013–2021). Trenutno u Institutu ima izbor u zvanje naučnog savjetnika.