Kao strasni cionista, neumoljivi zagovornik vojnih intervencija i arhitekta agresivnih pritisaka na Iran, Lindsey Graham je decenijama balansirao na granici između klasičnog republikanskog jastrebovstva i populističkog oportunizma Trumpove ere. Dok su vijest o njegovom odlasku u Teheranu ispratili s neskrivenim likovanjem, a u Tel Avivu s dubokom tugom, iza njega ostaje duboko podijeljena ostavština čovjeka koji je sopstvene principe lako prilagođavao političkim vjetrovima, ali nikada nije odstupio od ideologije sile, sankcija i razaranja

Izvanredan i neubičajen trenutak na iranskoj državnoj televiziji vjerno je oslikao dubinu jaza između Teherana i Washingtona. Voditelj vijesti uživo, s neskrivenim osmijehom na licu, prekinuo je program kako bi izvijestio o iznenadnoj smrti američkog senatora Lindseya Grahama. Dodao je kako je vijest “toliko dobra” da je želi pročitati dvaput prije nego što nastavi s prilogom.

Otvoreno slavlje u eteru odražava duboko, historijsko neprijateljstvo koje je teheranski politički establišment gajio prema ovom veteranu Republikanske stranke. Graham je, naime, proveo decenije predvodeći agresivne vojne strategije i kreirajući okvire rigoroznih sankcija usmjerenih protiv Irana. Njegov odlazak zatvara jedno od najratobornijih poglavlja moderne američke spoljne politike.

Iznenadna smrt sedamdesetjednogodišnjeg senatora iz Južne Karoline, koji je preminuo od prsnuća aorte proteklog vikenda, šokirala je Washington i izazvala duboke potrese na Kapitol Hilu. Graham je u Kongresu proveo više od trideset godina, od čega dvadeset i tri u Senatu, pozicionirajući se kao jedan od najuticajnijih ljudi u američkoj prijestolnici. Za predsjednika Donalda Trumpa bio je neprocjenjiv saveznik upravo zato što nije pripadao tipičnim, rigidnim krugovima pokreta MAGA (Make America Great Again), već je predstavljao most prema tradicionalnoj, jastrebovskoj struji stranke.

Često se govori kako američki Kongres bez pogovora izvršava sve zahtjeve Bijele kuće. Iako to uglavnom važi za Predstavnički dom, situacija u Senatu potpuno je drugačija. Tamo se američki predsjednik suočava s ozbiljnim otporom, djelimično i zbog toga što senatori, birani na mandate od šest godina, tvrdoglavo insistiraju na svojoj nezavisnosti, čak i kada pripadaju predsjednikovoj stranci. Primjera radi, lider senatske većine John Thune čvrsto se drži principa filibustera, mehanizma prema kojem većina ključnih odluka zahtijeva pristanak najmanje šezdeset od stotinu senatora. Otpor prema agresivnoj politici prema Iranu bio je itekako prisutan u Senatu, a mnoga imenovanja visokih zvaničnika propala su jer Trump u gornjem domu nije mogao osigurati potrebnu većinu.

Trump je sebi stvorio dodatne probleme podržavajući izazivače na unutarstranačkim izborima protiv dvojice dugogodišnjih republikanskih senatora, Billa Cassidyja iz Louisiane i Johna Cornyna iz Texasa. Iako obojica ostaju na funkcijama samo do kraja godine, u preostalim mjesecima nemaju nikakav motiv da podržavaju agendu Bijele kuće ukoliko se ona kosi s njihovim uvjerenjima. Grahamova smrt u ovakvom trenutku ostavlja administraciju bez ključnog pregovarača koji je znao kako da umiri unutarpartijske pobune i osigura glasove za komplikovane zakonske prijedloge, poput gigantskog budžetskog paketa.

Spoljnopolitički identitet Lindseya Grahama bio je definiran beskompromisnim jastrebovskim stavom, strasnim cionizmom koji je nerijetko prelazio u otvorenu islamofobiju i dehumanizaciju neameričkih naroda. Kada je razorni uragan Helene pogodio jugoistočnu obalu Sjedinjenih Država 2024. godine, Graham se pojavio na televiziji Fox News kako bi razgovarao o posljedicama prirodne katastrofe u svojoj rodnoj Južnoj Karolini. Prvih pet minuta izražavao je bijes i frustraciju zbog neuspjeha administracije Joea Bidena u saniranju štete.

Zatim je, potpuno samoinicijativno i bez ikakvog povoda, skrenuo razgovor s patnji svojih sugrađana na odbranu Izraela u ratu u Gazi. Izjavio je kako naši prijatelji u Izraelu proživljavaju novi Holokaust, dok Biden poziva na proporcionalan odgovor, upitavši šta je to proporcionalan odgovor ljudima koji žele da vas ubiju. Ta epizoda savršeno ilustruje Grahamovu opsesivnu posvećenost izraelskim interesima, koja je često bila glasnija i radikalnija od zahtjeva same izraelske vlade.

Tokom svoje duge karijere, Graham je podržao invaziju na Irak 2003. godine, oštro se suprotstavljao Rusiji i Kini, tražio neograničenu vojnu pomoć Tel Avivu i bio jedan od najglasnijih zagovornika direktnog rata protiv Irana. Njegov kolega, republikanski kongresmen Tim Burchett, slikovito je opisao tu opsesiju rekavši da Graham nikada u životu nije vidio uličnu tuču koju nije želio pretvoriti u bombaški napad.

Nakon izraelskih napada na Gazu 2021. godine, Graham je otputovao u Izrael kako bi se fotografirao pored premijera Benjamina Netanyahua s natpisom “Više za Izrael”, nakon čega je u Kongresu izdejstvovao dodatnih milijardu dolara vojne pomoći toj zemlji. Povodom njegove smrti, Netanyahu se prisjetio kako je Graham burno reagovao kada mu je sugerisano postepeno smanjivanje američke finansijske pomoći, insistirajući da je sigurnost Izraela zapravo sigurnost same Amerike.

Njegov bezuslovni cionizam redovno je pratio narativ prožet dubokim islamofobnim tonovima. Graham je palestinsko stanovništvo u Gazi otvoreno upoređivao s nacistima, tvrdeći da su to najradikalizovaniji ljudi na planeti koji se od rođenja uče mržnji. U javnim istupima opravdavao je potpuno uništenje enklave, pozivajući izraelsku vojsku da sravni mjesto sa zemljom jer se tu navodno vodi religijski rat.

Odlazeći korak dalje, u televizijskim nastupima 2024. godine izjavio je da, ako je Americi bilo dozvoljeno da baci dvije nuklearne bombe na Hirošimu i Nagasaki kako bi okončala egzistencijalnu prijetnju, onda i Izrael ima pravo učiniti apsolutno sve kako bi preživio kao jevrejska država. Za Grahama međunarodno humanitarno pravo i pravila ratovanja uspostavljena nakon Drugog svjetskog rata nisu predstavljala nikakvu prepreku kada je trebalo opravdati destrukciju i masovna stradanja na Bliskom istoku.

Jednaku strast pokazivao je i prema iranskom režimu, prema kojem je gajio duboki prezir. Početkom godine, tokom sastanka s Trumpom, Graham je fotografisan kako drži kačket s natpisom “Učinimo Iran ponovo velikim”, što je bila direktna poruka podrške nasilnoj smjeni vlasti u Teheranu. Kada su Sjedinjene Države i Izrael započeli bombardovanje iranskih vojnih i nuklearnih položaja, upravo je senator iz Južne Karoline postao vodeći medijski branitelj tog sukoba. Prema riječima spoljnopolitičkih analitičkih krugova, Graham je bio među ključnim figurama koje su uvjerile opreznog Trumpa da uđe u rat s Iranom, uprkos protivljenju potpredsjednika JD Vancea i izolacionističkog krila pokreta MAGA, koje se protivilo novim beskonačnim ratovima na Bliskom istoku. Graham je ponosno isticao da je mjesecima ohrabrivao predsjednika da svrgavanje teheranskog rukovodstva posmatra kao istorijsko dostignuće svog drugog mandata, uporedivo s padom Berlinskog zida.

Ipak, Grahamova politička biografija ostaje zapamćena i po nevjerovatnom oportunizmu i sposobnosti preživljavanja u nestabilnim političkim okolnostima. Njegova karijera služila je kao jasan barometar radikalne transformacije Republikanske stranke u eri Donalda Trumpa. Kada je Trump 2015. godine ušao u predsjedničku trku, malo je republikanaca bilo toliko oštro i lično kritično prema njemu kao Graham. Kao bliski prijatelj i politički saveznik pokojnog senatora Johna McCaina, Graham je žestoko branio tradicionalni američki intervencionizam i međunarodne saveze, odbacujući populističku doktrinu “Amerika na prvom mjestu”.

Kada je Trump ismijavao McCaina jer je bio ratni zarobljenik u Vijetnamu, poručivši da voli ljude koji nisu bili zarobljeni, Graham je Trumpa javno nazvao idiotom i konjem koji ne zaslužuje da bude predsjednik. Sukob je eskalirao kada je Trump na jednom skupu javno pročitao Grahamov privatni broj telefona, nakon čega je senator bio zasut hiljadama bijesnih poziva, na što je odgovorio snimanjem šaljivog video-snimka u kojem uništava svoje mobilne telefone. Tokom unutarstranačke kampanje 2016. godine, Graham je otišao najdalje nazvavši Trumpa ksenofobnim vjerskim fanatikom i rasistom koji je potpuno nepodoban za Bijelu kuću, ostavivši na Twitteru čuveno proročanstvo da će nominacija Donalda Trumpa uništiti Republikansku stranku i da će to biti potpuno zasluženo.

Međutim, čim je Trump konsolidovao vlast i osigurao pobjedu, Graham je napravio potpuni zaokret. Od ogorčenog protivnika postao je predsjednikov najbliži saradnik, savjetnik i redovni partner na partijama golfa. Ta radikalna metamorfoza zaprepastila je demokrate i tradicionalne konzervativce, koji su ga optužili da je prodao sve svoje principe zarad političke relevantnosti. Sam Graham je tu promjenu jednom prilikom objasnio vrlo ogoljeno, rekavši da je njegov cilj da ostane relevantan i da utiče na procese, što je neuporedivo lakše raditi kao dio predsjedničkog tima nego kao njegova meta. Da nije napravio taj kompromis, Graham bi sasvim izvjesno izgubio podršku partijske baze u Južnoj Karolini i bio poražen na unutarstranačkim izborima.

Postao je poznat kao čovjek koji šapuće na uho predsjedniku, osoba kojoj su se čak i demokrate obraćale kada su željele saznati šta Bijela kuća zaista smjera ili kako se Trumpov stav može pomjeriti o određenom pitanju.

Iako je Trumpu pružio ruku u ključnim trenucima, poput dramatičnog i kontroverznog potvrđivanja sudije Bretta Kavanaugha u Vrhovni sud, Graham je zadržao autonomiju u pitanjima koja su se ticala tradicionalne hladnoratovske geopolitike. Ostao je nepokolebljiv u podršci Ukrajini, posjetivši Kijev čak deset puta od početka sukoba. Neposredno prije smrti, obezbijedio je dogovor s administracijom o novom paketu rigoroznih sankcija protiv Rusije, ignorišući Trumpove povremene simpatije prema Vladimiru Putinu.

Takođe, otvoreno je odbacio Trumpove tvrdnje o pokradenim predsjedničkim izborima 2020. godine, pozivajući ga da prizna poraz od Joea Bidena, kojeg je nekada opisivao kao najasnijeg čovjeka u američkoj politici. Ta sposobnost da istovremeno balansira između lojalnosti populističkom lideru i održavanja dobrih odnosa s demokratskim kolegama, poput Adama Schiffa i Elizabeth Warren, činila ga je jedinstvenom i nezamjenjivom figurom u Washingtonu.

Nakon njegove smrti, upražnjeno mjesto u Senatu privremeno će popuniti guverner Južne Karoline, a vanredni unutarstranački izbori u avgustu odrediće kandidata za novembarske izbore. Republikanska većina u oba doma ostaje izuzetno tanka, a pritisak unutar stranke raste jer odlazak iskusnog senatora otvara prostor za političku nestabilnost u predstojećim mjesecima.

Ostavština Lindseya Grahama ostaje duboko podijeljena i obilježena krvlju i razaranjem širom Bliskog istoka. Za svoje saveznike u Izraelu, desničarske ministre poput Itamara Ben-Gvira i vojni establišment u Washingtonu, on je bio neumoljivi branilac slobode i zapadne moći. Za milione ljudi u Iraku, Gazi i Iranu, Graham je bio personifikacija brutalnog američkog imperijalizma, bezdušni ratni huškač koji je svoju političku dugovječnost gradio na ideologiji sile, sankcija i razaranja, ostajući do samog kraja jastreb koji nikada nije zažalio ni zbog jedne bačene bombe.