Sjedinjene Američke Države ubrzavaju planove za postepeno povlačenje svojih konvencionalnih vojnih snaga i ključnog naoružanja iz Evrope radi preusmjeravanja fokusa na Indopacifik. Ovaj strateški zaokret Pentagona, koji bi saveznicima zvanično mogao biti predstavljen uoči julskog samita NATO-a u Ankari, stavlja pred evropske države hitan ultimatum: ili će radikalno ubrzati vojnu integraciju i preuzeti primarnu odgovornost za sopstvenu odbranu, ili će ostati bez američkog štita u trenutku najgorih bezbjednosnih tenzija s Rusijom

Nema prostora za predah. Sjedinjene Američke Države su privremeno ustuknule od namjere da ponište raspoređivanje 4.000 vojnika u Poljskoj, ali to ne mijenja njihove dugoročne planove o postepenom povlačenju konvencionalnih odbrambenih kapaciteta sa evropskog kontinenta. Pentagon nastoji ubrzati odlazak svojih trupa iz baza u Evropi i mogao bi već za nekoliko sedmica saveznicima predstaviti zvaničan plan. To će primorati evropske države da hitno postignu dogovor o zamjeni američkih kapaciteta odvraćanja i da prihvate koncept znatno evropeiziranijeg NATO-a.

Saveznički izvori potvrđuju da američki planovi podrazumijevaju sukcesivno povlačenje vojnih snaga tokom narednih godina, ali to ne povezuju s navodnom kaznom Donalda Trampa zbog nedovoljnog doprinosa Evropljana tokom krize u Iranu. Težnja Vašingtona da smanji svoje vojno prisustvo u Evropi datira odavno, još prije dolaska aktuelne Trampove administracije, sa ciljem da se fokus prebaci na druga ratišta, prvenstveno na Indopacifik gdje tenzije s Kinom nezaustavljivo rastu. Prema pisanju njemačkog lista Welt, američki planovi o povlačenju trebali bi se realizirati u periodu od šest mjeseci do godinu dana, a biće javno objavljeni i prije samita lidera NATO-a koji se u julu održava u Ankari.

Ovaj proces ne obuhvata samo ljudstvo. Sjedinjene Američke Države planiraju obustaviti i slanje borbenih aviona, dronova, vazdušnih tankera te sistema dugog dometa. Među njima su i krstareće rakete Tomahawk, čija bi isporuka Njemačkoj mogla biti uskraćena, iako su ti sistemi ključni za neutralisanje velikih ruskih projektila u slučaju direktnog sukoba. Trenutak za ovakav potez ne može biti osjetljiviji za Evropu, s obzirom na to da Rusija balansira na ivici otvorenog sukoba kroz hibridni rat i slanje dronova na same granice Alijanse. Upravo ove sedmice, pad ruskog drona u Rumuniji, prilikom kojeg su povrijeđene dvije osobe, podigao je na noge sve bezbjednosne strukture.

Unutar samog saveza već se čuju glasovi koji opominju da ukoliko se od Evrope zahtijeva veća odgovornost za sopstvenu bezbjednost, ona mora učiniti mnogo više od pukog kupovanja američkog naoružanja. Rasprave u vrhu NATO-a stoga se ne vode samo o povećanju vojnih budžeta, već i o načinima za snažniji razvoj evropske namjenske industrije, kao i o potrebi za dubljom integracijom evropskih vojnih snaga. Naglašava se da cilj nije stvaranje vojske koja bi bila paralelna NATO-u, već pronalaženje modela po kojem će kontinent radikalno unaprijediti vojnu kooperaciju u uslovima drastičnog smanjenja američkog prisustva.

Za sada je jedina opipljiva promjena premještanje jedne brigade iz Njemačke u Poljsku, što ima određeni operativni smisao jer je riječ o istočnom krilu Alijanse. Time je nivo američkih snaga zadržan na pozicijama sličnim onima prije ruske invazije na Ukrajinu. Iako se stvarni podaci o američkom vojnom prisustvu u Evropi drže u strogoj tajnosti, procjenjuje se da se radi o kontingentu od oko 75.000 vojnika, pa trenutne promjene još uvijek nemaju dramatičan efekat na terenu.

Luis Simón, direktor kancelarije Kraljevskog instituta Elcano u Briselu i koautor studije o potencijalnim scenarijima povlačenja američkih trupa iz Evrope, smatra da bi radikalna, ali održiva transformacija podrazumijevala povlačenje većeg dijela konvencionalnih jedinica, uz zadržavanje ključnih obavještajnih kapaciteta i minimalnog broja brigada. Prema njegovom mišljenju, realno je očekivati da Evropa ostvari veći stepen vojne i strateške autonomije, ali ne i da to učini u potpunom odsustvu američke podrške.

Da bi Evropa preuzela primarnu odgovornost za konvencionalnu odbranu, neophodan je daleko viši nivo vojne integracije od postojećeg, što Simón vidi kao najveći izazov za evropske vojske. Problem leži u takozvanim kritičnim resursima, neizostavnim kapacitetima za obavještajni rad, nadzor i izviđanje, kao i u nedostatku integrisanih senzora i satelita koji omogućavaju potpunu vidljivost bojnog polja, oblasti u kojoj SAD trenutno drže apsolutni monopol.

Pored tehnološkog, Simón upozorava i na izazov vojnog i političkog legitimiteta, postavlja se ključno pitanje ko će preuzeti vrhovnu komandu u slučaju totalnog rata ukoliko se SAD povuku. Smatra se da ni Britanci, ni Francuzi, ni Nijemci nemaju adekvatno iskustvo u rukovođenju operacijama iznad određenog nivoa složenosti. U tom kontekstu već postoje određeni signali iz Vašingtona, koji je prepustio komandu nad dvije važne grane organizacije. Združena komanda u Napulju preći će pod vođstvo Italije, dok će Združeni komandni centar u Norfolku, u američkoj državi Virdžiniji, voditi britanski oficir.

Predsjednik Vojnog komiteta NATO-a, admiral Giuseppe Cavo Dragone, nedavno je upozorio da se preuzete obaveze o povećanju izdvajanja za odbranu moraju hitno transformisati u opipljive rezultate i bržu realizaciju kako bi se postigao viši nivo borbene gotovnosti i čvršće odvraćanje. On je ideju o stvaranju evropske vojske paralelne NATO-u nazvao kontradikcijom i besmislicom. Istakao je da Evropa trenutno nije u ratu, ali da se ne može govoriti ni o stanju mira, zbog čega se napori i investicije u odbranu moraju uduplati u skladu s ranijim obećanjima.

Slične poruke stižu i sa najvišeg nivoa u Vašingtonu. Američki sekretar za rat, Pete Hegseth, javno je pohvalio azijske partnere poput Japana, Južne Koreje i Filipina zbog njihove posvećenosti vojnim troškovima i bliske saradnje s Vašingtonom, istovremeno uputivši oštre kritike evropskim saveznicima unutar NATO-a. Tokom svog učešća na najznačajnijem azijskom bezbjednosnom forumu, Shangri-La dijalogu u Singapuru, šef Pentagona je poručio da u trenucima kada se interesi podudaraju, SAD djeluju zajednički i odlučno. Međutim, dodao je da se u situacijama kada se interesi razilaze, Vašington prilagođava pragmatično, bez dramatizacije i moralisanja, sugerišući Zapadnoj Evropi da izvuče pouke iz takvog pristupa. Hegseth je zaključio da su pred Evropom i NATO-om krupne i važne odluke, ponovivši stratešku namjeru SAD-a da se snažnije angažuju u Pacifiku, dok je tenzije s Kinom ublažio ocjenom da su odnosi između dvije supersile trenutno na najstabilnijem nivou u posljednjih nekoliko godina.

IZVOR: La Vanguardia, agencije