Svojim nesvakidašnjim i pragmatičnim potezom, poglavar Katoličke crkve ponovo je uzburkao svjetsku javnost i izazvao diplomatske potrese na relaciji između Zapada i Svete Stolice. Odluka pape Lava da tokom ovosedmične ceremonije u Vatikanu dodijeli prestižno odlikovanje iranskom ambasadoru Mohammadu Hosseinu Mokhtariju izazvala je oštre osude u Washingtonu i evropskim prijestonicama, ali je istovremeno ogolila stoljetnu doktrinu vatikanske diplomatije koja se temelji na otvorenom dijalogu sa svim zavađenim stranama

Na redovnoj ceremoniji u Vatikanu, trinaest ambasadora akreditovanih pri Svetoj Stolici primilo je visoka honorificijska priznanja. Vijest da se među odlikovanima našao i iranski diplomata izazvala je nevjericu u nekim dijelovima svijeta. Uručenje Velikog krsta Pontifikalnog reda Pija IX zvaničniku Teherana, za koje iranski državni mediji tvrde da je dodijeljeno za „napore u promicanju mira“, na Zapadu je doživljeno kao prvorazredni skandal.

Vatikan tradicionalno dodjeljuje ovo odlikovanje ambasadorima nakon dvije godine njihove službe u Rimu, prateći ustaljeni diplomatski protokol. Ipak, odluka da se on primijeni i na Iran naišla je na talas osuda istaknutih političkih figura u Sjedinjenim Američkim Državama i Evropi.

„Od sada papa više nije glasnik mira, već podržavalac islamskog terorizma“, napisala je na društvenoj mreži X Darya Safai, belgijska parlamentarka iranskog porijekla. Slično su reagovali i uticajni krugovi bliski američkom pokretu MAGA. Rod Dreher, američki autor stacioniran u Mađarskoj i istaknuti pristalica Donalda Trumpa, podsjetio je na društvenim mrežama da je režim koji predstavlja Mokhtari samo u januaru pobio na hiljade sopstvenih građana koji su demonstrirali protiv vlasti. Poznati voditelj televizije Fox News, Brian Kilmeade, kratko je prokomentarisao: „Ovo ne može biti stvarno.“

S druge strane, analitičari i vatikanski hroničari u Rimu naglašavaju da ovakve kritike potpuno promašuju suštinu i smisao poretka Svete Stolice. „Vatikanski pristup diplomatiji sastoji se u tome da sva vrata ostanu otvorena“, objašnjava Austen Ivereigh, britanski autor i stručnjak za Vatikan. „Oni imaju bezgraničnu vjeru u multilateralizam i dijalog, i razgovaraće apsolutno sa svima.“

Diplomatija Svete Stolice, koja se prvenstveno sprovodi kroz razgranatu mrežu papskih izaslanika poznatih kao apostolski nunciji, ključna je za održavanje duhovne misije Crkve širom svijeta. To uključuje borbu za vjerske slobode, pastoralnu carevinu i izgradnju mira na trusnim područjima. Kada se prošlog mjeseca obraćao studentima na pontifikalnoj akademiji u Rimu, papa je naglasio da njihova misija zahtijeva da budu „mostovi i kanali, kako bi milost s neba pronašla svoj put u naborima istorije“.

Kao vješt i neutralan posrednik između antagonističkih i duboko zavađenih država, Sveta Stolica je kroz istoriju više puta pomogla u postizanju neočekivanih diplomatskih rješenja u naizgled bezizlaznim situacijama.

Javnosti je malo poznat slučaj iz 2007. godine, kada je Iranska revolucionarna garda zarobila petnaest britanskih mornara u sjevernom dijelu Persijskog zaljeva. Velika Britanija u tom trenutku nije imala nikakve direktne diplomatske veze s Teheranom. Bilješke američkih zvaničnika, pripremljene prije posjete predsjednika Baracka Obame Rimu, a koje su isplivale u javnost tri godine kasnije, otkrile su da je tadašnji papa Benedikt XVI lično intervenisao kod iranskih vlasti i osigurao oslobađanje britanskih mornara nakon dvije sedmice zarobljeništva.

„Zemlja koja nema nikakav zvaničan odnos s Iranom iskoristila je činjenicu da ga Vatikan ima. To je suština uloge Svete Stolice, da iz pozadine olakšava i posreduje u rješavanju kriza“, ističe Ivereigh, podsjećajući da su London i Teheran obnovili diplomatske odnose tek 2014. godine.

Historijski primjeri vatikanskog posredovanja su brojni i upečatljivi. Godine 1984. Čile i Argentina su upravo u Vatikanu potpisali istorijski Ugovor o miru i prijateljstvu, nakon što ih je teritorijalni granični spor, poznat kao Beagle konflikt, doveo na samu ivicu otvorenog rata.

Vatikan je takođe odigrao ključnu ulogu u mirovnom procesu u Sjevernoj Irskoj, što je britanska kraljica Elizabeta II tokom svoje posjete 2010. godine javno istakla, naglasivši da Ujedinjeno Kraljevstvo „duboko cijeni“ taj doprinos. Slična matrica ponovljena je i prošlog jula, kada je papa tokom sastanka s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim ponudio Vatikan kao potpuno neutralno i sigurno mjesto za eventualne mirovne pregovore s Rusijom.

Prema zvaničnim podacima iz januara 2025. godine, Sveta Stolica održava pune diplomatske veze sa čak 184 države svijeta. Posebno je zanimljivo da je Vatikan jedna od samo 12 država na svijetu, i jedina zapadna država, koja ima pune i zvanične diplomatske odnose s Tajvanom, nalazeći se u društvu zemalja poput Gvatemale, Haitija, Esvatinija i pacifičke ostrvske nacije Tuvalu.

Ovo odlikovanje iranskom ambasadoru, koji je inače visoki vjerski zvaničnik i akademik s doktoratom iz zapadne filozofije odbranjenim na britanskom Univerzitetu Durham, došlo je u najgorem mogućem trenutku za odnose Vatikana i Bijele kuće. Sveta Stolica se našla u središtu žestoke diplomatske oluje nakon što je američki predsjednik Donald Trump uputio direktne i neuobičajeno oštre napade na račun pape zbog njegovih kritika rata u Iranu.

Kako bi se hitno ublažile tenzije i zakrpile pukotine u odnosima, državni sekretar SAD-a Marco Rubio poslat je u hitnu misiju u Rim. Razgovori između pape i Rubija iza zatvorenih vrata interpretirani su kao pokušaj smirivanja strasti, ali je ovonedjeljno odlikovanje Mokhtarija ponovo ogolilo duboko nerazumijevanje između Washingtona i Rima.

Iranski državni mediji su odmah iskoristili ovu situaciju kao krunski dokaz papine podrške Teheranu. Službena novinska agencija IRNA prenijela je da su „vatikanski zvaničnici pohvalili aktivnosti iranske ambasade u unapređenju mirnog suživota, mudrosti, tolerancije i međureligijskog dijaloga“.

Sjedinjene Američke Države su se našle u neugodnoj poziciji da preko svoje ambasade pri Svetoj Stolici užurbano objašnjavaju javnosti kako je Veliki krst dodijeljen svim ambasadorima koji su proveli dvije godine na dužnosti, uključujući i američke izaslanike, u skladu s rutinskim, automatizovanim protokolom.

Uprkos pokušajima američke administracije da spusti loptu, analitičari smatraju da se napetosti između američkog predsjednika i pape neće lako stišati, jer papa ne namjerava odustati od javne osude ratnih pohoda. Trumpova administracija, zaključuju upućeni u Rimu, pokazuje hroničnu nesposobnost da shvati dublje duhovne i geopolitičke motive koji pokreću vatikansku diplomatiju, a koja interese opšteg dijaloga uvijek stavlja ispred trenutnih interesa velikih sila.

IZVOR: The Times