Danski model već sedamnaest godina zaredom zauzima same vrhove prestižnog Mercerovog globalnog indeksa penzija i među stručnjacima slovi za najbolji na svijetu. Glavna tajna danskog uspjeha leži u automatizmu: zakonska starosna granica za odlazak u penziju direktno je vezana za očekivani životni vijek. Rezultat toga je da je u Danskoj čak 68,5 posto stanovništva u starosnoj grupi od 60 do 64 godine još uvijek radno aktivno
Pogled na penzioni račun otkriva surovu istinu o ličnoj finansijskoj budućnosti ili barem pravac u kojem se ona kreće. U Danskoj se ovaj račun naziva „Pensionsinfo“ i bilježi oko 3,5 miliona detaljnih upita godišnje. Kada provjere svoje stanje, ljudi su uglavnom pozitivno iznenađeni, jer danski sistem garantuje visok životni standard u starosti, a pritom ne opterećuje državni budžet.
Danski model već sedamnaest godina zaredom zauzima same vrhove prestižnog Mercerovog globalnog indeksa penzija i među stručnjacima slovi za najbolji na svijetu. Glavna tajna danskog uspjeha leži u automatizmu: zakonska starosna granica za odlazak u penziju direktno je vezana za očekivani životni vijek. Rezultat toga je da je u Danskoj čak 68,5 posto stanovništva u starosnoj grupi od 60 do 64 godine još uvijek radno aktivno.
Danski model počiva na tri stuba. Prvi stub garantuje osnovno osiguranje koje se finansira iz poreza („Folkepension“) i dostupno je svima. Međutim, već unutar ovog prvog koraka uključene su i isplate iz državnog penzionog fonda ATP, u koji obavezno uplaćuje svaki zaposleni. To znači da se Danska već na polaznoj tački oslanja na tržište kapitala.
Ono što ovaj sistem čini posebnim jeste izuzetno snažno strukovno, odnosno kolektivno osiguranje koje čini drugi stub. Oko 2,7 miliona ljudi, što je približno 67 posto radno sposobnog stanovništva, uplaćuje u ove fondove vezane za preduzeća i industrijske grane.
Prema podacima OECD-a, imovina akumulirana u danskim penzionim planovima iznosi nevjerovatnih 206,4 posto bruto društvenog proizvoda, odnosno oko 845,8 milijardi dolara.
Sedamdesetih godina prošlog vijeka u Danskoj se oko tri četvrtine svih penzija finansiralo direktno iz poreza. Danas je to svedeno na polovinu, a plan je da do 2080. godine sistem bude potpuno zaokružen. Tada će državna penzija činiti tek 37 posto ukupnih primanja, dok će se ostatak isplaćivati iz ušteđevina investiranih na tržištu kapitala.
Kao i mnoge velike reforme, i danski model je rođen iz nužde. Tokom osamdesetih godina zemlja se borila s visokom nezaposlenošću, inflacijom, budžetskim deficitom i gubitkom konkurentnosti. Preokret je započeo 1987. godine prelaskom na široki sistem kapitalno pokrivenog penzionog osiguranja, a odluka je donesena na temelju širokog političkog i društvenog konsenzusa.
Danski predstavnici radnika su još krajem osamdesetih shvatili kakve mogućnosti za običnog radnika donosi investiranje na međunarodnom finansijskom tržištu. Danski model je postigao to da radnici, kada je riječ o njihovom novcu, razmišljaju poput investicijskih menadžera. Sistem je politički toliko duboko ukorijenjen da bez problema preživljava smjene vlasti i smatra se jednim od stubova danske ekonomske stabilnosti.
To se jasno vidi i na državnoj kasi. Danska za državne starosne i porodične penzije troši oko osam posto svog BDP-a. Penzioni sistem je ključni razlog zašto Danska bilježi stalne budžetske suficite.
Sljedeći ključni korak napravljen je 2006. godine donošenjem takozvanog „Ugovora o blagostanju“. Uvedeno je pravilo da vrijeme koje pojedinac u prosjeku provede u penziji uvijek mora iznositi 14,5 godina. Zbog produženja životnog vijeka, zakonska granica za penzionisanje će do 2040. godine porasti na 70 godina. Postoje izuzeci za ljude s dugim radnim stažom i invalidske penzije, ali svi ostali koji žele u prijevremenu penziju moraju računati na osjetna finansijska umanjenja.
Kapitalno pokrivene penzije ne rasterećuju državu samo kroz manju potrošnju. One donose i direktne prihode budžetu. Budući da se penzioni fondovi oporezuju, država u godinama rasta na svjetskim berzama profitira od rasta dionica.
IZVOR: Die Presse
