Zato pojedinac u zajednici “mućka” svojom glavom, a ne uzima zdravo za gotovo ono što mu drugi servira. Ako je to tako, onda je to intelektualni svijet individue i kolektiva bez julara, oglavine i naočnjaka.
Društveni procesi umnogome zavise od tzv. mainstreama, najšireg i dominantnog načina mišljenja ili djelovanja što se preferiraju kao neupitne vrijednosti i stavovi u zajednici.
Ti procesi mogu imati i pozitivnu i negativnu radijaciju, u zavisnosti od toga kako se i šta preferira i vrednosno fokusira. Jedna od tendencija koja se javlja u savremenom društvenom okruženju jeste propagiranje onih tema u kojima se informacije, način mišljenja i sklop vrijednosti predstavljaju naprednim, progresivnim i modernim, pri čemu postoji nepisano “sveto” pravilo da se takvi sadržaji, gotovo aksiomski i u principu ne dovode u pitanje, naročito ako dolaze iz određenih sfera moći i utjecaja.
Jedan od lošijih načina izgradnje kolektivne i pojedinačne svijesti u jednom društvu jeste jednoumlje ili monocentrični način predstavljanja stavova. Iz toga čak može proizići i to da neka plemenita ideja dobije loš rezultat, premda je namjera bila dobra. Ta nemogućnost aktivnog sudjelovanja u kreiranju javnog mnijenja i preferiranju određenog mainstreama dobro podsjeća na negdašnji način ophođenja prema plemenitoj životinjskoj vrsti koja je jako doprinijela razvoju kulture i civilizacije.
Tako je nekoć korišten jular koji bi se vezivao za oglavinu ili naočnjake te je služio kao povodac za tegleću marhu – konje, ili pak magarad. Upotreba julara i oglavine imala je svoju svrhu – da životinja ide kamo želi njezin vlasnik, da radi ono što joj vlasnik naredi i da, što je najvažnije, bude poslušna. Kad se kao dodatni dio opreme upotrijebi još naočnjak, onda je efekt ovladavanja još snažniji, jer životinja može vidjeti samo ispred sebe, te nema uvid u stanje oko nje. To je, navodno, rađeno da se marha odnosno tovarna bagra ne bi plašila situacije oko sebe, ali je neminovno i to da je životinja poslušnija i da bespogovorno radi ono što joj nadređeni naredi. Naočnjaci ne samo da služe za neprepadanje, već imaju primarnu ulogu da hajvana usmjeri u datom smjeru.
U kontekstu modernog razumijevanja mainstreama, u društveno osviještenom svijetu važno je da ne postoje nevidljive sile julara, oglavine i naočnjaka koji neće dozvoljavati zajednici da svijet oko sebe vidi u punom kapacitetu i svoj nezinoj varijantnosti i multipliciranosti. Dakle, iako nešto može izgledati jednostavno, nije rijedak slučaj da upravo tako jednostavne pojave budu upravo zamršene, multiaplikativne i polivalentne, za što je potreban potpun i cjelovit uvid u stanje koje okružuje čovjeka.
Zato pojedinac u zajednici “mućka” svojom glavom, a ne uzima zdravo za gotovo ono što mu drugi servira. Ako je to tako, onda je to intelektualni svijet individue i kolektiva bez julara, oglavine i naočnjaka.
Alen Kalajdžija diplomirao je 2002. godine na Odsjeku za bosanski, hrvatski i srpski jezik i književnost naroda Bosne i Hercegovine Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, gdje je magistrirao 2007, a doktorirao 2012. godine. Predavao je kratko u osnovnoj i srednjoj školi, a imao je više angažmana u nastavi bosanskog jezika na univerzitetima u Bosni i Hercegovini i inostranstvu. Objavio je četiri naučne monografije iz oblasti lingvističke bosnistike te zbirku kratkih priča. Uz više od 80 naučnih i stručnih radova te petnaestak kulturalnih kolumni objavio je približno 300 naučnopopularnih pojedinačno koncipiranih jezičkih savjeta o bosanskom jeziku. Na mjestu direktora Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu proveo je dva mandata (2013–2021). Trenutno u Institutu ima izbor u zvanje naučnog savjetnika.
