A da ne govorimo o brojnim drugim varijacijama kojima se označava smrt neke osobe, kao i o rahmetlijama ili merhumima, pokojnicima i iskazivanjem saosjećanja, saučešća, sućuti, tazije
Promjena prebivališta konstanta je ljudskog bivstovanja: seljenje, preseljenje, preseljavanje. Inače, od korijena ovoga glagola -sel- (sel-i-ti) nastalo je npr. sel-o, na-sel-j-e, pa bilesi i vasiona (va-sel-jen-a), sel-ic-a, sel-id-b-a i dr., a posredno je od sela nastao seljak, seljanin kao i druge brojne izvedenice od drugih izvedenica.
- Jesi li preselio?
- Nisam, vala, vidiš da sam živ i zdrav, Bogu hvala, ali sam se preselio na drugu adresu.
Navedeni primjer konverzacije pokazuje pronicljivost odgovora i nesigurnost pitanja, budući da primjer upotrebe glagola preseliti prvenstveno podrazumijeva promjenu mjesta stanovanja, prebivanja, dok se glagolom preseliti se u bosanskom jeziku podrazumijeva specificirano značenje koje je direktno vezano za kulturu smrti u bošnjačkomuslimanskoj tradiciji, u kojoj je prestanak dunjalučkog bivstovanja prelazak iz jednog stadija života u drugi, s dunjaluka na ahiret, pa se često može čuti konstrucija preseliti na ahiret.
Svojevrsnim semantičkim paralelizmom eufemističkoga glagola sa značenjem smrti, može se smatrati glagol preminuti, koji se javlja u široj jezičkoj praksi na južnoslavenskom terenu, koji je prisutan i u bosanskom jezičkom području. Međutim, glagol preseliti tipično je bosanski jezički produkt, pa njegovo “službeno” zamjenjivanje s glagolom preminuti nije preporučljivo, prije svega zbog kulturalnih razloga.
Dakako, razumno je i prihvatljivo koristiti se oblikom preminuti za pripadnike katoličke, pravoslavne, jevrejske ili kakve druge tradicije, bez obzira na suštinsko pitanje tzv. vjerujućih i nevjerujućih ljudi, dok bi kod umrlih koji pripadaju islamskoj tradiciji primjereniji oblik preseliti.
A da ne govorimo o brojnim drugim varijacijama kojima se označava smrt neke osobe, kao i o rahmetlijama ili merhumima, pokojnicima i iskazivanjem saosjećanja, saučešća, sućuti, tazije.
Alen Kalajdžija diplomirao je 2002. godine na Odsjeku za bosanski, hrvatski i srpski jezik i književnost naroda Bosne i Hercegovine Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, gdje je magistrirao 2007, a doktorirao 2012. godine. Predavao je kratko u osnovnoj i srednjoj školi, a imao je više angažmana u nastavi bosanskog jezika na univerzitetima u Bosni i Hercegovini i inostranstvu. Objavio je četiri naučne monografije iz oblasti lingvističke bosnistike te zbirku kratkih priča. Uz više od 80 naučnih i stručnih radova te petnaestak kulturalnih kolumni objavio je približno 300 naučnopopularnih pojedinačno koncipiranih jezičkih savjeta o bosanskom jeziku. Na mjestu direktora Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu proveo je dva mandata (2013–2021). Trenutno u Institutu ima izbor u zvanje naučnog savjetnika.
